|
|
Prvi čovek Babušnice
Predsednik s gitarom
Dugačka kosa vezana gumicom svakako ga izdvaja od ostalih gradonačelnika
po Srbiji. Ali, Dragan Božilović i po mnogo čemu drugom odudara od uobičajene
slike ljudi koji su na ovakvim funkcijama. On je i direktor, glavni urednik
novina, muzičar, slikar, džudista, karatista...
Već u polusnu, valjda u onom času kada se misli polako stapaju sa snovima,
mala Jovana se prenula i tiho zapitala:
(Nastavak sa prve strane)
- Mama, da li je istina to što se priča po Babušnici?
- Šta, lepotice?
- Pa to, da je tata nekada bio roker?
Dobivši potvrdan odgovor, namah je zaspala s blaženim izrazom na licu. Ovo
pitanje ju je kopkalo odavno, a bilo je taman po meri njenih trinaest godina.
Naime, ona iskreno voli rok, a njen otac Dragan, kao gitarista, svira narodnu
muziku; još je sa svojim orkestrom "Tigar bend" onomad snimio i kasetu "I ovo
leto" koja se vrti na radio-talasima. A ćerki je više imponovao otac roker.
Ima i odraslih koje muči i opseda isto pitanje, ali iz sasvim drugih
razloga. Naime, njih kopka kako je to bivši roker a današnji narodnjak, mimo svih
običaja, u međuvremenu postao - predsednik Skupštine opštine Babušnica!?
"Prevashodno sam privrednik"
- Valjda se narodu sviđa moja muzika - kaže uz smeh Dragan Božilović,
predsednik. - A to je kao kada bi Muškatirovića pitali kako je on kao golman
naše vaterpolo reprezentacije postao profesor univerziteta? Bio sam muzičar i
kada sam, redovno i u roku, diplomirao na Pravnom fakultetu u Nišu, ali to
nikoga nije zbunjivalo.
Priznaje, doduše, da otkako je na funkciji predsednika opštine, od 13.
januara prošle godine, nijednom nije zasvirao u Babušnici. Kaže u šali: lakše mu
je kada kritikuju njegovo predsednikovanje nego njegovo muziciranje.
A onda je do kraja udovoljio znatiželji ljubopitljivih namernika stvarajući
time još veću nedoumicu. Pored toga što je predsednik opštine i bivši roker koji
danas izvodi narodnu muziku, Dragan je još i direktor fabrike "Tigar" u
Babušnici, slikar, džudista i karatista (zeleni pojas) i glavni i odgovorni
urednik lista "Lužničke novine". Uza to je i suprug, otac troje dece i nadasve
srdačan i druželjubiv čovek. Nije objasnio kako uspeva sve to da postigne!
- Šalu na stranu, ja sebe prevashodno smatram privrednikom - kaže Dragan.
-U "Tigar" sam došao 1982. godine posle studija i vojske, a kao rukovodilac
pravnih poslova. Direktor sam od pre devet godina. Mojim dolaskom je zapravo
prekinuta praksa da direktor ove fabrike mora biti tehnolog.
Nije rekao, ali se zna da je babušnički "Tigar" jedna od pet fabrika
pirotskog giganta koja se bavi proizvodnjom unutrašnjih automobilskih guma. Još i
da je, u konkurenciji dvadeset pet proizvođača koji sarađuju sa čuvenom firmom
"Gudrič", upravo ova fabrika šest puta bila najbolja.
- Ja sam i dalje direktor - nastavlja Dragan. - A na funkciji predsednika
opštine sam volonter. Volontiram i kao glavni i odgovorni urednik našeg lista.
Moj orkestar često nastupa na humanitarnim koncertima i priredbama, pa sam i tu
u neku ruku volonter. Ponekad mi supruga, malo u šali a više ozbiljno, kaže kako
bih povremeno mogao da budem bar otac profesionalac.
Rokenrol u Babušnici
Dragan je rodom iz Gorčinca, sela nadomak Babušnice. Rođen je u učiteljskoj
porodici 1953. godine. Kaže: od majke je naučio da čita i piše ,a od oca da
slika.
- Iako su mi roditelji bili učitelji, ja sam bio đak pešak. Do osnovne škole
u Ljuberađi sam pešačio pet, a do gimnazije u Babušnici osam kilometara. U jednom
pravcu.
Kao četrnaestogodišnjak je priredio prvu samostalnu izložbu slika. Koliko
se seća, bila je uspešna. Docnije je izlagao često, ali uvek na kolektivnim
izložbama. Član je lokalne likovne kolonije.
Sa petnaest godina je osnovao svoju rok grupu. Bilo je to vreme "Silueta",
"Zlatnih dečaka", Korni grupe"...
- Naši "Albatrosi" su omogućili da upravo sada obeležavamo
tridesetogodišnjicu rokenrola u Babušnici - kaže predsednik opštine. - Samo,
nismo dugo svirali zajedno: orkestar se rasturio, pa su neki od nas prešli u
lokalno kulturno-umetničko društvo i počeli da izvode narodnu muziku. Tako su
nastale prvo "Bekrije" a potom i "Tigar bend" koji postoji i danas.
Dragan je - šef orkestra. Priznaje da nije najbolji muzičar, ali primećuje
da je svaki orkestar kao preduzeće: prvoklasni muzičari ne moraju biti i dobri
menadžeri organizatori, a to je zaista posao.
Četiri godine je bio novinar u pirotskoj "Slobodi", a pisao je i za
"Lužničke novosti". Onda je to utihnulo.
U borilačkim veštinama je dogurao do zelenog pojasa. Kaže: da je bilo
vremena, mogao je i više.
- Jedan moj kolega, takođe predsednik opštine, dogurao je do braon pojasa
- kaže Dragan džudista i karatista. - Ne propušta priliku a da me ne podbode zbog
toga. Šta ću, ćutim.
Draganova supruga radi kao prodavačica, sin, dvadesetogodišnjak, studira
prava u Nišu, a dve ćerke, bliznakinje, idu u sedmi razred osnovne škole. Veli da
je to njegov najveći uspeh.
Dragan ima dugu kosu. Ponekad je vezuje u rep, deluje urednije. Ne vidi u
tome ništa neobično. Zaista, zašto bi proćelav predsednik opštine po pravilu
morao biti bolji i uspešniji od dugokosog?!
Odelo nosi kad mora. Dakle, pre podne, kada je u Skupštini opštine, a po
podne jedino ako u "Tigar" dolaze poslovni partneri. Najčešće je u farmericama,
a na nogama su mu patike. Normalno.
- Znate, naša opština se prostire na 529 kvadratnih kilometara, uglavnom
po planinama - veli Dragan. - Puteva je malo, a do mnogih od 53 naselja u opštini
nemoguće je doći automobilom, već jedino pešice. U odelu, do mnogih zaselaka
nikada ne bih stigao. A moram, posao mi je. Odelo je za protokol i paradu, a ovo
mi je zaista radna odeća.
Ponosan je na to što ga skoro niko ne oslovljava sa "gospodine
predsedniče", već jednostavno, po imenu - Dragi.
|