Najnovija otkrića arheologa u Vojvodini će možda izmeniti istoriju

Sloveni su stigli ranije!

Da li Ropski Sarmati, odnosno Limiganti o kojima u četvrtom veku piše Amijan Marcelin, mogu da budu Sloveni. Ko su varvari koji su u petom veku kroz Vojvodinu proveli vizantijsko poslanstvo

Prohladni jesenji vetar duva vojvođanskom ravnicom. U Podlokanju, selu tridesetak kilometara udaljenom od Kikinde, malobrojna ekipa arheologa paralelno iskopava preistorijsku nekropolu i dva srednjovekovna objekta. Lidija Milašinović, student arheologije, lagano otklanja zemlju iz dečjeg groba starog više od 5.000 godina. Nedaleko od nje, arheolozi Snežana Grčki-Stanimirov i Sava Stanimirov Grčki čiste pod jedne ukopane zemunice veličine šest puta četiri metra.

– Ovde je nekad bilo jezero, pa su Sloveni, kojima nesumnjivo pripadaju ostaci ovih građevina, tu podigli stanište – veli Stevan Vojvodić, direktor muzeja u Kikindi i rukovodilac istraživanja. – Na osnovu stila gradnje i komada keramike koje smo našli, ove građevine potiču s kraja šestog i početka sedmog veka.

I tek ovde, zapravo, počinje naša priča.

Sporno je ime

Doseljavanje Slovena na tlu Vojvodine tema je oko koje se u poslednje vreme vode mnogobrojne polemike. I samo pominjanje imena Slovena dovoljno je da se uzburkaju duhovi među stručnjacima. Jesu li, ili nisu stigli pre šestog veka. Da li su ostaci građevina i komadi grnčarije dovoljni za sigurno određivanjem vremena nastanka nekog nalazišta i identifikovanje o kojoj kulturnoj grupi je reč.

– Mnogo toga nejasnog ima kada je reč o doseljavanju Slovena na područje Panonije – kaže Stanko Trifunović, kustos Muzeja Vojvodine, arheolog koji se poslednjih nekoliko godina bavi ovom problematikom. – Poreklo imena ne treba povezivati sa poreklom samih Slovena. Ako bi se ime povezalo sa pojavom naroda, onda sledi zaključak da Sloveni pre šestog veka, kada se prvi put pominju pod tim imenom, nisu ni postojali. Čak ni na područjima odakle su se naselili jer ih ni tamo nema pod imenom Sloveni.

Svoju teoriju o dolasku Slovena na tlu Vojvodine i pre šestog veka Stanko Trifunović potkrepljuje analizom materijala sa nekoliko nalazišta, ali i na osnovu nekih istorijskih zapisa.

– Najvažnije podatke o događanjima na području Banata i Bačke u četvrtom veku ostavio nam je Amijan Marcelin u delu „Istorija” – nastavlja naš sagovornik. – Jedna grupa Sarmata, takozvani Ropski Sarmati ili Limiganti, mogli bi da budu Sloveni. Oni pripadaju grupi sedelačkog stanovništva, grade naselja uz vodu, koriste splavove i monoksile, obrađuju zemlju, gaje stoku... Sve to, znamo iz zapisa, karakteristika je Slovena.

A, šta kažu materijalni ostaci? Stanko Trifunović je rukovodio istraživanjima na dva nalazišta koja pripadaju Limigantima. Naselje Baranda kod Opova smešta u kraj trećeg i polovinu četvrtog veka, a Padej kod Čoke u drugu polovinu i kraj četvrtog stoleća.

– Mnogo toga ide u prilog teoriji da su Sloveni i pre šestog veka naseljavali područje Banata i Bačke – kaže Stanko Trifunović. – Limiganti, a kasnije zvanično Sloveni, imaju istu logiku izbora mesta za izgradnju naselja. Kuće su ukopane ili nadzemne, a uz njih su napravljeni i objekti za ostavljanje hrane i čuvanje stoke. Poljoprivreda je osnovni izvor životnih namirnica, a proso glavna žitarica. Prateća grana je stočarstvo, jer 99 odsto nađenih kostiju pripada domaćim životinjama.

Zapis savremenika

Jedini izvor koji govori o stanovništvu Banata i Bačke u petom veku je zapis retora Priska. I ovaj podatak Stanko Trifunović uzima kao potvrdu da su u to vreme Sloveni boravili na tom području.

– Prisk je bio član vizantijskog poslanstva koje je 448. godine posetilo Atilin dvor – veli Stanko. – U svom zapisu sa tog putovanja on govori o stanovništvu današnje Bačke i Banata. Između ostalog kaže da tu žive neki mnogoljudni varvari koji ih prevoze monoksilima, splavovima, nude im proso umesto žita, piju medovinu. Prisk im ne pominje ime, ali kaže da ne govore ni grčki, ni latinski, ni hunski. Sve ovo već je karakteristika stanovništva koje je samo vek kasnije zvanično imenovano kao slovensko.

U šestom veku kod istoričara Jordana, koji govori o vremenu pre dolaska Avara (567. godina), nailazimo na podatak da Sloveni žive na području od današnjeg Osijeka do Dnjestra. Iz perioda avarske vlasti postoji više podataka koji govore o Slovenima na području današnjeg Banata i Bačke. Ostavili su ih Prokopije, Menandro i Teofilakt Simokat. Pored pisanih izvora prisustvo Slovena od kraja petog do početka sedmog veka potvrđeno je i nalazima sa lokaliteta Horgoš, Kolut, Apatin i Padej.

– Iz svega rečenog može da se zaključi da na području Panonije van rimskih granica u antičkom dobu postoji višeetnička kultura, u kojoj je arheološki prepoznatljiv dominantan sedelački element – veli Stanko Trifunović. – Slovene na tom području pre šestog veka treba tražiti pod drugim imenom zato što su svoje zajedničko ime dali sami sebi tek početkom Velike seobe naroda, kada se ukazala potreba za homogenizacijom velike grupe kulturno i jezički srodnih naroda.

Da je pitanje doseljavanja Slovena na područja Banata i Bačke „vruć krompir” potvrđuje i sledeći podatak. Tri godine su trajala istraživanja na pomenutim nalazištima. Pare za iskopavanja su obezbedili Muzej Vojvodine, Izvršno veće Vojvodine i sponzori. Tokom protekle godine u Muzeju Vojvodine je pripremana sveobuhvatna izložba sa katalogom pod nazivom „Slovenska naselja od 4. do 10. veka u Bačkoj i Banatu – Nova arheološka istraživanja”. A onda je negde zapelo. Do daljnjeg materijal se nalazi u depou.

Ognjan RADULOVIĆ