Zašto je Alisa Marić odbila da učestvuje na prvenstvu Jugoslavije

Zanima me samo kruna

"Izbegavam manje značajne turnire zato što mi oduzimaju dragoceno vreme koje, inače, posvećujem pripremama za osvajanje svetske titule", kaže naša najbolja šahistkinja

Vaš novinar, koji nije ljubitelj zimskih čarolija, znao je otprilike šta ga čeka: višesatno drndanje u hladnom vozu, dolazak u Bosansku Krupu u vreme između ponoći i zore, kad nigde žive duše nema, i poduže gacanje kroz ledenu bljuzgavicu do prepunog hotela gde nije bilo mesta ni za crkvenog miša. A onda dosadno čekanje da se ljudi razbude, doručkuju i najzad se pojave - da prekinu zvocanje razmaženog fotoreportera koji se kleo da sa vašim novinarem više nikad neće na put.

Ali, motivacija je bila senzacionalna: Nana Aleksandrija, tad druga igračica sveta, izjavila je: "Neverovatno je da neko tako dugo igra šah u dvanaestoj godini!"

Da ponovimo, da ne bude zabune: "... tako dugo - u dvanaestoj godini!"

Ovu pohvalu za zrelost u dvanaestoj godini Nana Aleksandrija uputila je Alisi Marić koja je tad, u Bosanskoj Krupi, ponela titulu najmlađeg učesnika u istoriji šampionata Jugoslavije u šahu. I to kao najmlađi majstorski kandidat!

U Krupi nije imala ni trenera, ni sekundanta. U toj ulozi su se našli otac Nebojša (ugledni matematičar) i sestra bliznakinja Mirjana. Mama Živana, takođe matematičar, ostala je u Beogradu.

Šah za nošom

Dok se Alisa snebivala, zazirući od prvog intervjua u životu, led je razbio tata Nebojša:

- U trećoj godini, kad su bliznakinje ugledale šah, upitale su kako idu figure i odmah su sve shvatile. Po povratku sa posla teško sam dolazio do ručka jer su me njih dve, svaka za svojom tablom, pomno čekale. Prekidale bi partije samo kad su morale na nošu! Kad su pošle u školu, iznenada su izgubile interesovanje za ovu igru, ali strasno su zavolele matematiku. Mirjana, koja je mlađa dvadeset minuta, sa sto odsto rešenih zadataka postala je prvak Beograda u matematici. Vratile su se tabli kad je počela "Politikina" akcija "Šah u školi" i na finalnom turniru Alisa i Mirjana su podelile prvo mesto. Za godinu dana od vankategornika postale su majstorski kandidati.

Tad, u Krupi, čuli smo i za incident koji se desio na Osmomartovskom turniru u Beogradu, jednom od najjačih u svetu. U partiji sa Margaretom Murešan Alisi je ponuđen remi. Devojčica je reagovala na nedozvoljen način:

- Moram da pitam!

- Koga?

- Tatu.

Začuđena velemajstorka iz Rumunije još više se zaprepastila kad joj je dvanaestogodišnja Alisa Marić odbila remi. U nastavku se jedva spasla poraza.

Te sreće nije bila internacionalni majstor Suzana Maksimović, tad najveća nada našeg ženskog šaha, igra čica koja se plasirala na međuzonsko prvenstvo sveta:

- Na Osmomartovskom međunarodnom turniru Alisa me je bukvalno sredila u osamdeset poteza - priznala je Suzana koja je u vreme naše posete Bosanskoj Krupi vodila na tabeli.

- Alisa sjajno igra! Jedan je od najvećih talenata i ima šanse da postane svetska igračica.

Taj 35. šampionat Jugoslavije je održan u Bosanskoj Krupi pre šesnaest godina.

Oborila sve rekorde

Alisa Marić u 28. godini više ne učestvuje na nacionalnim prvenstvima.

Ne, nije bolesna. Naprotiv

- Za mene je to gubljenje vremena! - kaže ona.

Prepotentno, uvredljivo?

Bez prizvuka pravdanja, ona brzim, cvrkutavim glasom ređa činjenice:

- Sa dvadeset godina sam se takmičila na šampionatu ondašnje Jugoslavije za odrasle. U šesnaestoj sam postala seniorski prvak i član olimpijske reprezentacije, što sam i dan-danas. U osamnaestoj sam osvojila titulu velemajstora, a u dvadesetoj sam bila treća u svetu. Te, 1991. godine, nesrećno me je pobedila Kineskinja Ksija, koja je posle toga postala prvak sveta. Od tada, pa svake druge godine, ja sam u grupi od deset vrhunskih igračica koje se tek u tom, finalnom krugu, nadmeću za prvo mesto, što je san svih šahistkinja na ovoj planeti. One ne moraju da prolaze prethodne kvalifikacije, pa ni ja. Zašto bi me onda interesovali nacionalni šampionati? Zanima me samo ono što još nisam osvojila, a to je svetska kruna u ženskom šahu. Sve, osim priprema za taj trofej, gubljenje je vremena.

Eksplozije se ne vide

Zbog potpune posvećenosti šahu mnogi mladi talenti lišili su se čari detinjstva i, kasnije, univerzitetskog obrazovanja. Za razliku od slavnih sestara Polgar iz Mađarske, koje zbog šaha nisu išle u redovnu školu, a Žuža je postala i prvak sveta, Alisa Marić je dospela čak do postdiplomskih studija na Ekonomskom fakultetu. Odabrala je smer turizam, baš zbog putovnja po turnirima širom zemaljske kugle.

Voli filmove koji opuštaju, rok-muziku koja smiruje, druženje sa ljudima koji nisu napeti, a za ljubav nije izabrala kaskadera ili vojnog pilota, već Slobodana čija lekarska profesija podrazumeva nežnost, razumevanje...

- Još od malih nogu na mom licu se ne može videti da li sam u dobroj ili lošoj poziciji - otkriva se Alisa. - Za tih šest sati, koliko obično traje partija, dešavaju se razne drame, čak i ekplozije, sve pod jakom koncentracijom. To su prave ratne strahote, samo što nema krvi. Zbog svih tih doživljenih uzbuđenja van table nism neka eksplozivna ličnost.

Upravo zato pomoć porodice bila joj je dragocena:

- U Sovjetskom Savezu su postojali fakulteti za šah na kojima se školuju i treneri. Tako Rusi imaju profesionalne pedagoge i stručnjake za usavršavanje za različita igračka doba. Osim tate, meni se nijedan trener nije potpuno posvetio: pomagali su mi onako, prijateljski. Probijala sam se sama, pomoću kompjutera.

Pa, da vidimo kako to Alisa Marić ne gubi vreme na jugoslovenskim šampionatima, već se sprema da 1999. godine svrgne Žužu Polgar sa prestola svetskog prvaka?

- Izbegavam manje značajne turnire zato što i putovanja oduzimaju mnogo vremena, a kad se ozbiljno radi, pravi se samo pauza za ručak, naravno, u kući. Izučavaju se svi elementi šahovske igre, traže nove ideje, i kad imate konkretne protivnike, pokušavate da im uočite slabosti.

Da li je među njima i Žuža Polgar?

- Još ne - priznaje Alisa. - Spremam se za onu grupu od deset najboljih koja će na kraju izbaciti izazivača svetskog prvaka. U tom vrhu su uglavnom iste igračice, i to već godinama. Sve se dobro poznajemo i zato će odlučivati nijanse, koje obični ljudi i ne primećuju. Zato su pripreme toliko važne: ne sme se propustiti nijedna sitnica.

I elektronska pomoć umesto trenera?

- U kompjuteru ima oko milion partija i ta baza podataka svima je dostupna, samo je treba savladati! Onda morate koristiti i šahovsku literaturu koja je neuporedivo veća od one što mi je bila neophodna za diplomu ekonomskog fakulteta. Uz to, nećete biti dobro informisani i spremni za prave okršaje ako ne pratite nove partije vrhunskih igrača. Tu ne prolazi ono: sve sam naučio i gotovo! Uzmite samo otvaranje: bukvalno im nema broja! A da nije tako, šah više niko ne bi igrao. Upravo zbog tih novina, to je kreativni posao. Doduše, svako može da mrda figure, ali samo najbolji su stvaraoci.

Trik sa Dalekog istoka

A kad je reč o najboljima, eto, Alisa Marić će se uskoro peti put naći u finalnom nadmetanju za titulu prvaka sveta. Kakve su joj šanse - po njenoj proceni?

- I Žuža Polgar je igrala na turnirima kandidatkinja, tako da i nju dobro poznajem. U prvih šest partija zabeležila sam šest remija. Nije sporno da je veoma cenim, ali ne mislim da je bolja od mene. Zato titula prvaka sveta nije maštanje, već realnost nadohvat ruke.

Alisa kaže da će za tablom odlučivati nijanse. Ima li nijansi van table?

- Kako da ne! - slatko se smeje. - To su suptilni trikovi koje ni sudija ne može da primeti, a kamoli publika u sali. Na primer, odigra potez, pa se upilji u vas. Bukvalno ne skida pogled sa vas! Hteli-ne hteli, vi morate da je pogledate. Gleda vas kao zmija žabu! Ko nije dobar sa živcima, može lako da se iznervira i ode koncentracija! U takvim slučajevima mnogi za "odbranu" koriste tamne naočare.

Još neki specijalitet?

- Ovaj dolazi sa Dalekog istoka: sve Kineskinje se mažu oko nosa nekom posebnom pomadom koja ih valjda relaksira, što nije zabranjeno. No, ta mast ima tako jak miris da vam dođe da ustanete i pobegnete. Čak i ako ne igrate sa Kineskinjom, a neka Kineskinja prođe pored vas u dozvoljenoj šetnji, osetićete to kao da vas je neko udario po nosu.

Kao se Alisa brani?

- Moja tvrdnja se zove hladnokrvnost, i u njoj postižem savršenu koncentraciju. Znam sve te sitne trikove i ne nasedam.

Dakle, da očekujemo u Beogradu titulu prvaka sveta?

- Naravno! No, što se mene tiče, neće biti nikakve tragedije ako je ne donesem kući. Namerno na ovom insistiram zato što znam: ako se unapred opteretite nekim rezultatom, i mislite na poene a ne na lepotu igre, nemate šanse da uspete.

A bogatstvo koje ide sa slavom?

- Tu se ne vrte neke pare! Pare u šahu ne mogu biti motivacija kao, na primer, u fudbalu. Ovim poslom se bave samo ljudi koji su ludo zaljubljeni u šahovsku igru. Volim da pobeđujem, da budem bolja od drugih, ali ne zbog novca, već zbog šaha. Da mi je do para, bavila bih se tenisom.

Dragan GAJER