Patrijarh Pavle primio reportere "Ilustrovane"

Slavi, ali ne rasipaj

Njegova svetost poručuje našim čitaocima: "Ugledajmo se na sve ono što je bilo sveto i čestito kod naših predaka"

Još je Sv. Sava pre osam vekova strogo zabranio praksu svetkovanja u stilu rimskih paganskih bahanalija. No, i danas, posle toliko vremena, mnogi se prosto utrkuju ko će od svoje slave napraviti bogatiju gozbu, dokazujući društveni status pečenim prasićima, raskošnim tortama... I sa uverenjem da se žito služi kao parastos svecu ili hrana dušama preminulih predaka (a ne kao simbol večnog života).

(Nastavak sa prve strane)

Kad slava prođe, kućni budžet se istanjio. Da sve bude gore, greška do greške! Naročito ako je slava u vreme posta, kao što je ovaj sada i traje do Božića.

Šta na taj šareni, pompezni folklor kaže Njegova svetost patrijarh Pavle?

Umerenost i za trpezom

- Suština ikone je u slici, a ne u njenom okviru. Tako bi trebalo da bude i sa običajima: oni su samo ram! Dabome, i oni su potrebni ali ne u toj meri da se slava svede samo na neumereno pijenje i jedenje ispod ikone i zapaljene sveće. Pa još uz neku pijanu psovku?! Ma koliko izgledalo neobično, za nas Srbe slava znači i naš rođendan, i naš imendan. Ali, ne u telesnom, nego u duhovnom smislu. Slava nam je rođendan jer su se naši neznabožački preci tad krstili, "rodili Vodom i Duhom", postali članovi Crkve Božje, žive loze na večno živom čokotu Hristu. Slava je imendan zato što smo tad dobili ime "pravoslavni hrišćani"; to bili kroz vekove, i ostali do danas. Možda bi zvučalo čudno kad biste nekom prijatelju ili srodniku, čestitajući slavu, rekli: "Srećna ti slava, duhovni rođendan i imendan!" Ali biste time rekli istinu.

Kako Njegova svetost patrijarh Pavle objašnjava današnje greške u praznovanju slava, koje na ovoj planeti osim Srba malo ko slavi? Pa se, baš zbog toga, njima i dičimo!

- Naši preci su održali svoju veru petsto godina pod Turcima - kaže patrijarh. - Kroz sve to vreme Crkva je često ostavljala postrance svoje primarne dužnosti, a sveštenik je bio i učitelj, i sudija, pa i vojnik... U nadi da će, kad dođe sloboda, sveštenik biti samo sveštenik. Iskreno govoreći, u periodu posle Drugog svetskog rata, jednopartijski, komunistički sistem je, kao "borbeni ateizam", otvoreno bio protiv vere, proglašavajući je štetnom za ljude, kao opijum za narod. Tako je došlo do ovog stanja u kome mnogi vernici nemaju pojma o veri, koju su naši preci umeli da čuvaju i pod turskom okupacijom pet vekova.

Kako se vratiti veri?

- Jednostranost je opasna stvar - kaže patrijarh Pavle. - Kad govorim vernima da treba da upoznaju svoju veru, ne mislim na to da oni moraju da dolaze u crkvu, da u njoj ostavljaju novac, a mi da sebi dižemo standard. Mi nikad nismo bili agresivni, niti to možemo biti. Dakle, cilj je da čovek upozna suštinu vere svojih predaka. Da na svojoj vagi izmeri ono što mu se nudi. A onda, kad sazna šta mu je ponuđeno, da odluči. Jer, Bog je dao čoveku slobodu. Pa, neka bira: ako smatra da je bolje da ostavi veru, neka je ostavi! Eto, mnogim ljudima, koji su posle Drugog svetskog rata bili na visokim položajima, nekadašnje učenje veronauke nije smetalo da budu ateisti.

Kako se verski opismeniti?

- Čovek nije samo telo, već i duša. Zato je neophodno da nešto uči i za dušu, a ne samo za svakodnevne materijalne potrebe. Između dva rata veronauka je bila obavezna sve do fakulteta i nikoga nije otrovala. U Republici Srpskoj već se predaje. Prošle godine su imali zanimljiv zadatak: da opišu kako oni vide veronauku, kako je doživljavaju. Dobili smo 16.000 vanrednih odgovora. Tako jedna devojčica iz sedmog razreda zaključuje: "Sad možemo da sagledamo i onu drugu stranu koju ranije u školi nismo učili. Bilo bi dobro da i naši roditelji uče veronauku. I poneke babe i dedovi!"

Dolazi Nova godina. Šta čitaocima "Ilustrovane Politike" poručuje patrijarh Pavle?

- Ugledajmo se na sve ono što je bilo sveto i čestito kod naših predaka! Oni su uspeli da izdrže pet stotina godina ropstva čuvajući svoju veru. Oni su bili kadri da na svojoj vagi izmere kad će više izgubiti, nego dobiti. Bili su dorasli svome vremenu. A da li ćemo mi biti dorasli vremenu u kome živimo, to zavisi od nas. I od Božje pomoći koja je uvek prisutna, ako je mi ne odbacimo!

Dragan GAJER