Ispuniće se želja monaha sa Svete gore

Zaveštanje Save Hilandarca

Slavibor Brajer je bio Čeh, katolik, koji je prešao u pravoslavlje i poslednje tri decenije života proveo u srpskom manastiru na Atosu. Popisao je sve tamošnje knjige, a njegovo životno delo će posle jednog stoleća biti štampano u Beogradu

Prvi jutarnji zraci su se probijali kroz prozor biblioteke manastira Hilandara i polako nadjačavali svetlost sveće. Za stolom, vidno umoran, sedeo je jedan monah i završavao rukopis. Kad je sunce potpuno osvetlilo odaju, monah dunu u plamen sveće, položi ruke na sto, na njih spusti glavu i utonu u san.

Sa glavom na rukama, u tišini manastirske biblioteke, sanjao je tog jutra Sava Hilandarac, kako bejaše ime monahu, samo jedno. Da njegov rukopis uskoro odštampa Srpska kraljevska akademija. Protekao je od tog dana ceo vek, a rukopis Save Hilandarca do današnjeg dana nije objavljen. Ovih dana njegovo originalno pisanije ponovo je zainteresovalo našu naučnu javnost.

Čeh u Hilandaru

- Mnogo je truda uložio i vremena utrošio Sava Hilandarac kako bi sačinio ovaj "Katalog ćirilskih rukopisa manastira Hilandara" - kaže mr Olivera Stefanović, načelnik Odeljenja posebnih fondova u Narodnoj biblioteci Srbije, gde se i čuva ovo vredno štivo. - Sava je to vrlo pedantno uradio jer je gotovo dve decenije sređivao manastirsku biblioteku i arhivu. To je bio prvi popis, svih rukopisa, starih knjiga i uopšte vrednosti manastira Hilandara.

Ono što mi još nismo uradili, Česi su uradili pre tačno sto godina. Svoj prvi rukopis, mali katalog, Sava je 1897. godine poslao u svoju otadžbinu i iste godine u Pragu je štampan katalog. Desetak godina kasnije ponudio je znatno dopunjen katalog Srpskoj kraljevskoj akademiji, ali on, kao što smo već rekli, još nije ugledao svetlost dana.

Ko je čovek koji je napustio svoju zemlju da bi poslednje tri decenije života proveo u srpskom manastiru?

Sava Hilandarac je rođen 8. jula 1837. godine u mestu Kutna Gora nedaleko od Praga. Pravo ime mu je Slavibor Brajer. Čeh, katolik, školovan, sa znanjem tri jezika, često je menjao mesto stanovanja i putovao Evropom. Tako ga je 1878. godine put doveo u Kostolac. Posle kraćeg zadržavanja napušta ovaj grad, kreće na jug i nastanjuje se u Leskovcu.

Ovaj grad je bio prekretnica u Slaviborovom životu. Tu upoznaje sve tamošnje viđenije ljude, uči srpski i preko literature se prvi put sreće sa Hilandarom. Čitajući knjige i slušajući priče o Svetoj gori on odlučuje da ode tamo i ostane. Ali, da bi živeo u manastiru, morao je da promeni veru. Zahvaljujući poznanstvu sa arhimandritom Vasilijem Slavibor 1881. prelazi u pravoslavlje i iste godine odlazi u Hilandar.

Orden kralja Alaksandra

U Hilandaru Slavibora čeka razočaranje. Iako je stigao sa preporukom, kaluđeri ga ne prihvataju jer je u to vreme većina njih bila bugarskog porekla, pa su nerado primali sve koji dolaze iz Srbije. Međutim, Slavibor je bio uporan. Trpi silna poniženja i uvrede i posle više od godine iskušenja on, ipak, prima monaštvo i uzima crkveno ime Sava.

Celu deceniju je radio Sava Hilandarac najteže poslove i maštao da jednog dana bude zadužen ključevima biblioteke. Tek 1894, sticajem okolnosti, ta želja mu se ispunila. Naime, posle pritužbi posetilaca manastira, a među njima je bilo i državnika, da je biblioteka u rasulu, Sabor staraca u Hilandaru je nekome morao da poveri posao sređivanja rukopisa. Jedini kaluđer koji je imao znanja da to uradi bio je Sava. Uprkos protivljenjima nekih kaluđera, postao je tako bibliotekar.

Monah Sava je odmah prionuo na posao. Nabavio je instrumente za podvezivanje knjiga, sva dela podvezao, uradio kataloge, a kada je to završio, opet sa teškom mukom, dobio je dozvolu da sredi i manastirski arhiv. Kada je 1896. godine kralj Aleksandar Obrenović posetio Hilandar, odlikovao je Savu Ordenom svetog Save. Slavibor Brajer, odnosno monah Sava Hilandarac, upokojio se u Hilandaru 13. februara 1911. godine.

- Ove godine Narodna biblioteka je objavila jedno njegovo delo "Istoriju manastira Hilandara Save Hilandarca" - veli Olivera Stefanović. - Knjigu je priredio profesor dr Tomislav Jovanović, koji se prihvatio da priredi i rukopis kataloga. Savina Istorija Hilandara govori o najznačajnijim događajima i ličnostima od nastanka ove srpske lavre, pa do kraja devetnaestog veka.

Prema rečima Olivere Stefanović, štampanjem ovog kataloga Narodna biblioteka, pa i srpski narod, na najadekvatniji način bi se odužili čoveku koji je dobar deo života posvetio čuvanju i popularizaciji srpske kulturne baštine.

Štampanje "Kataloga ćirilskih rukopisa manastira Hilandara" ušlo je u izdavački plan Narodne biblioteke za 1999. godinu. Biblioteka se nada da će zahvaljujući nadležnima i ljudima dobre volje ovaj plan biti ostvaren i da će tako i to biti njihov doprinos proslavi osamsto godina od osnivanja Hilandara.

Ognjan RADULOVIĆ