|
Šesnaest godina brinuo o Titovom Plavom vozu Tajna je bila kad krećemo "Kvarova nije bilo, ali, kad bi se desili, predsednik je, za razliku od svoje pratnje, mirno govorio da će železničari taj problem rešiti", seća se inž. Radomir Vučković Plavi voz, čiju unutrašnjost su imali prilike da vide i upoznaju samo oni koji su bili pratnja predsedniku Josipu Brozu Titu, sada je u hangaru u Topčideru. Da li će biti renoviran i namenjen turistima, još je neizvesno. Radomir Vučković, elektrotehnički inženjer, sada u penziji, u Titovo vreme je šesnaest godina bio zadužen za tehničku ispravnost ovog elitnog voza. - Kvarova nije smelo da bude, ali normalno je da su se dešavali - priča Vučković. - U tim situacijama, kao što je nestanak struje, Tito je bio najmirniji i najpribraniji. Samo bi rekao: "Moji železničari će taj problem rešiti". Nije paničio i nikada nije pitao zašto smo stali, ali ljudi oko njega, pratnja i obezbeđenje, bili su nemogući. Burno su reagovali, mešali se u stvari u koje se ne razumeju. Valjda su na taj način hteli da dobiju poene za sebe kod Tita. Tajna je bila kad se kreće na put. Odluku je donosio Vučković, a osoblje bi obavestio dan pre polaska. Tada bi nastalo detaljno spremanje voza. Komfor i za rad i za odmor Od 1963, kada je Radomir Vučković postao glavni tehničar, pa posle osam godina i načelnik Plavog voza, susreti sa Titom su bili česti. Predsednik države je najviše voleo da putuje vozom ili brodom, avionom samo kad je morao. Luksuzno opremljeni Plavi voz je pružao potpunu udobnost. Zadovoljavao je potrebe za rad, sastanke, prijem gostiju i odmor. - Susreti sa Titom i Jovankom su s vremenom prerasli u prijatno druženje. Svaki naredni je bio srdačniji. Poštovali smo protokol i pozdravljanje, ali kada se vrata zatvore, zavladala bi opuštena atmosfera. Mada sam uvek imao tremu od susreta sa Titom, posle njegove prve rečenice taj neprijatan osećaj bi se izgubio. Šta da vam kažem, kada mi se obraćao sa "šefe"... Tito je do 1976. godine kretao i na kraća i na duža putovanja sa suprugom Jovankom. Međutim, kada su se političari bliski Titu potrudili da ga odvoje od nje, putovao je sam. - Šta se dešavalo u njihovom domu u Užičkoj ulici, nisam mogao da znam, ali do 1976, kada su zajedno putovali, videlo se da se Jovanka i Tito iskreno vole. Vodila je računa o njemu kao o detetu. Već tada je bio bolestan, težak šećeraš i kretao se pomoću štapa, mada se to krilo. Jovanka je znala da ga opomene i što se tiče pića i hrane. Bila je izuzetno uredna. Higijena je bila na prvom mestu, ne znam šta bi se desilo da je pronašla prašinu u vagonima - kaže Vučković. - Imala je uticaja na njega i on ju je slušao. Sukob je, kažu, nastao kad je počela da se meša u politiku. Šalio se, ali i povlačio u sebe Ono što je našeg sagovornika kao elektrotehničkog inženjera i načelnika Plavog voza iznenadilo jeste Titovo razumevanje stručnih stvari. - Dešavalo se da Tito traži objašnjenja o tehničkoj ispravnosti voza. Fasciniralo me je njegovo poznavanje železnice. Pitanja koja je postavljao su bila stručna uz korišćenje raznih termina - priča Radomir. Poklon JŽ Titu i Jovanki uručio je Vučković u Plavom vozu. Tom prilikom Tito je dobio zlatnu šnalu za kravatu i dugmad za košulju, a Jovanka zlatan prsten i broš. Tito je spontano poklon stavio u džep, rekavši da to nikom neće dati. - Pretpostavljam da su mu poklone uzimali, možda i uz njegov pristanak, ali ovo je želeo za sebe - priča nekadašnji načelnik. - Interesantno je da je hteo da nazdravimo pa je pozvao kelnera i rekao mu da donese piće. Voleo je da pije viski, ali ga je Jovanka opomenula da ne sme. Tada je nije poslušao. Kao stariji čovek, Tito je rano ustajao, a kasno išao na spavanje. Voleo je da se šali, ali kada bi se naljutio, povlačio bi se u sebe i reč nije progovarao. - Putovanja bez Jovanke su uticala na promenu njegovog raspoloženja. Povukao se u sebe i retko se smejao - priča Vučković. - Novu 1979. godinu dočekao je na Brionima. Pruga je bila blizu pristaništa gde se ukotvio brod "Galeb". Tada je Tito čuo da će Jovanka doći da bude sa njim. Tako se obradovao da nije mogao da kontroliše svoje emocije, sreću. Ali, ona nije došla, neko je sprečio i taj susret. Kada je krenuo prema brodu, naglo se okrenuo i pošao prema meni. Nisam znao šta se dešava pa sam mu potrčao u susret da čujem šta nije u redu. Ali, Tito je rekao: "Šefe, da ti poželim srećnu novu jer ćemo se videti tek iduće godine!" Doručak od seljaka Kada je otvorena pruga Beograd - Bar, putovanje Plavim vozom nije izostalo. U svim mestima narod ga je dočekivao uz sve počasti i kulturne priredbe. Desilo se da je u Prijepolju i pored obezbeđenja jedan seljak prišao Titu i obećao mu doručak. Tito je prihvatio i rekao mu da ujutru preda osoblju. - U pet ujutru su me probudili uspaničeni jer se neko šunja oko voza - priča Vučković. - Ustao sam i video seljaka sa snahom kako nosi dve pune pletene korpe hrane. Rekao sam da puste ljude i preuzeo korpe. Tita nisu probudili iako je to zahtevao, a nisu mu ni dali da jede sir, kajmak, pečenje koje je čovek iz naroda doneo. Pržena jaja - Godinama, kad je Tito putovao bez Jovanke, kuvarica Plavog voza svake večeri bi pitala predsednika šta da spremi za doručak - seća se Radomir. - Međutim, dešavalo se da Tito ustane pre svih, uzme ključeve kuhinje koja se uveče zaključavala i sam spremi doručak. Znao je da napravi kačamak, poparu, a najviše je voleo pržena jaja. |
Nataša SAVIĆ