Mali Bački Petrovac ima najveću fabriku na Starom kontinentu

Metla za Evropu

Izvoz u zapadne zemlje je toliki da za naše domaćice gotovo ništa ne ostaje. Pokazalo se da usisivač ne može sve. Da bi kuća bila čista, mora da se i pomete

Pavle Bujzaš je oniži, ali stamen dvadesetpetogodišnjak, plavokos, veštih ruku, mečkastih pokreta, ćutljiv i radan. Po zanimanju je vezač metli u bačkopetrovačkoj "Kooperativi", najvećoj fabrici metli u Evropi.

Biti vezač metli je jedan od najtežih, ali i najplaćenijih poslova. Njegov posao je da na metlu namotava žicu koja sirak vezuje za dršku. Potrebne su jake ruke i velika pažnja. Mašina začas može da povuče žicu, koja u tom trenutku udara jače od noža.

Pavle dnevno poveže 450 metli. Niko u fabrici nikada u jednom danu za deset sati nije uradio više.

Kako je fabrika metli u Bačkom Petrovcu najveća u Evropi, to znači da je Pavle Bujzaš i zvanični evropski prvak u ovom poslu.

- Voleo bih da se sretnem sa vezačem metli iz Sijudad Meksika. Oni su jedini veći od nas u svetu. Ponekad zamišljam, on i ja jedan do drugog, a okolo sudije sa štopericama. On za jednom, ja za drugom mašinom. Pa kom obojci, kom opanci - kaže nasmejani Pavle, čija supruga Zuzana takođe radi u fabrici, a oboje, uskoro, očekuju dete. - Možda će mi se obe želje ispuniti. Da dobijem ćerku, jer sina već imamo, i sretnem se sa onim Meksikancem.

Sirak svuda oko nas

Bački Petrovac je kulturno i istorijsko sedište Slovaka na tlu Jugoslavije, i najbrojnije naselje ovih izuzetno vrednih ljudi. Gotovo svaki četvrti Bačkopetrovčanin je svoju sudbinu vezao za fabriku metli.

- A šta bismo drugo radili kad smo okruženi sirkom, bez sumnje, najboljim prirodnim materijalom za pravljenje metli - kaže Mihal Spevak, zamenik direktora "Kooperative". - Čak 2.000 hektara nam je pod ovom biljkom koja se, doduše, ne jede, ali koja nas i te kako hrani hlebom.

Kažemo da smo čuli da "Kooperativa" kupuje sirak i na severu Bačke, u Senti i Kanjiži.

- Naravno. Odande dobijamo čak polovinu ukupno potrebnih količina, a, Bogu hvala, dobro i trošimo. Ode šest stotina hiljada tona godišnje - priča Mihal dok obilazimo stogove uredno naslaganog i prekrivenog sirka u krugu fabrike. - Bar polovinu otkupimo od seljaka, odnosno kooperanata.

I još nešto nam napominje:

- Sirak isplaćujemo odmah po preuzimanju ili sa najviše sedam do deset dana zakašnjenja.

Samuel Krnač, poslovođa smene u fabrici, priča o još jednom zanimljivom rekordu.

- Ne postoji biljka čije je gajenje isplativije od sirka. On i po količini, i po novcu koji se dobija od njega daje dvostruko više i od pšenice i od kukuruza, repe i suncokreta. Dobit je oko 1.000 maraka po hektaru. Naravno, ne bi bilo dobro da celu Vojovdinu zasejemo sirkom, jer treba nešto i da jedemo.

- Vidite - kaže Mihal Spevak - mi već godinama sve što napravimo, a proizvodimo dva miliona metli godišnje, prodamo u inostranstvu. Decenijama nismo na našem tržištu prodali ni jednu jedinu metlu. Sve ode u Italiju, Francusku, Švajcarsku, a u poslednje vreme i Makedoniju, Hrvatsku, Sloveniju, Poljsku i Grčku... Znate, kome god pokažemo našu metlu on se za nju zalepi i drugu neće. Dobre su, a nisu ni skupe: dve marke jedna u proseku.

A ima ih devetnaest vrsti.

- Tako je. Od najmanjih koje staju na dlan ruke, do onih od metar i po, za automobile sa produženom drškom kakve traže Italijani, do metli za klozete potrebnih Francuzima i Grcima. Od sirka možemo sve da napravimo, samo neka kažu šta hoće, i neka plate. Radimo i po crtežu. Naročito italijanski i francuski trgovci vole da crtaju. Pa kad vide metlu koju smo im napravili, smeju se, zgužvaju crtež, i kažu da su mislili da nam nije jasno, pa ko vele...

Sa matematikom "jedna metla - dve marke" "Kooperativa" godišnje zaradi četiri miliona maraka.

- Evo i druge "matematike" - kaže Mihal Spevak. - Samo šest odsto od tih maraka mi moramo ponovo da vratimo u inostranstvo gde kupujemo žicu i konac. Sve ostalo imamo ovde u našoj zemlji, što znači da sve pare i ostanu u našoj Jugi.

Plaćaju nam i unapred

Želeći da nam ilustruju na kakvom su glasu, što se rokova i kvaliteta tiče među inostranim partnerima, naši domaćini kažu da gotovo sve metle namenjene svetu prodaju avansno: kupci im deo para uplaćuju unapred.

- Sirak se kao i kukuruz seče u oktobru pa mi ne želimo da dugujemo seljacima. Zato od stranih partnera tražimo avans da isplatimo kooperante - kaže Samuel Krnač.

Veruju im i u Fondu za razvoj Srbije. Lane su otud dobili dva miliona maraka.

- Jesmo, i to nas je spaslo jer su nas sankcije mnogo pogodile, oštećeni smo za oko šest miliona maraka. Oporavili smo se i sve do poslednje marke vratićemo našoj državi - veli Mihal Spevak.

Jan Červenji, poslovođa smene čitave proizvodnje, čovek koji je prošao sve u fabrici, od "momka" do vrhunskog majstora, kaže da ne prođe dan a da u fabriku ne dođe neko od stranih kupaca.

- Tu skoro je bio jedan Italijan. Hoće metle, zna tačno šta hoće, i traži da ih pakujemo po šest komada. Traka, kaže, mora da bude lepa, u boji italijanske zastave, a na vrhu kanapom mora da bude prikačena i jedna metlica koja može da stane na dlan ruke. Pitamo ga šta će mu ta metlica, a on odgovara: "Ona će da proda velike metle... Uđe dete u supermarket, počne da plače i traži od mame da mu kupi metlicu... Ja kažem može, ali ako mama kupi veliku metlu. I mama, da dete ne plače, kupi onu metlicu i šest velikih." Čuvši šta hoće naš partner predložili smo mu da svaka od šest metli ima dršku u različitoj boji. "Bravo, bravo", vikao je Italijan.

Ništa nije za bacanje

Marljivi i štedljivi Slovaci, predvođeni svojim rukovodiocima, koji su svi do jednog iz Bačkog Petrovca i koji sa ponosom kažu da je "Kooperativa" društvena ali prava porodična fabrika gde jedan do drugog (a ima i takvih primera) rade deda, otac i sin, prema fabrici se odnose kao prema svom imanju.

- Vidite one stogove slame tamo. To su otpaci od sirka. Njih ložimo, i zato je ovako lepo toplo i u hali, i u magacinu i u poslovnim prostorijama. Potrošimo hiljadu tona godišnje, a grejemo više od hiljadu kvadratnih metara prostora. Svuda je toplo, i u menzi, i u kupatilu... A sve to nas ne košta ni jedan jedini dinar. I još smo se rešili otpada. Ono malo pepela što ostane razbacamo po njivama kao đubrivo - kaže Mihal Spevak.

Trpe NIKOLOVSKI