Počela obnova Starog mosta u Mostaru

Luk od kamena, a ne od plastike

Bilo je različitih predloga kako na pragu 21. veka spojiti obale Neretve, ali su svetski stručnjaci, među kojima je i beogradski profesor dr Milan Gojković, odlučili da most bude istovetan kao onaj koji je srušen 1993. godine

Most je ubijen podmuklo, pucano je u leđa tog bolesnog i nezaštićenog "starca". Most u Mostaru mora biti obnovljen jer je to imperativ istorije. Nema reči kojom bi se mogao opisati vandalizam. Uništena je neprocenjiva kulturna baština koja, iako pod zaštitom Uneska, nije odolela varvarstvu rušitelja. Ove reči je izgovorio krajem novembra 1993. godine profesor dr Milan Gojković sa katedre za konstrukcije na Građevinskom fakultetu u Beogradu, svetski priznati stručnjak za mostove, koji je gotovo četrdeset godina pomagao Starom mostu da nad Neretvom traje. Stoga i ne čudi što se on, mada već u penziji, ponovo prihvatio nimalo lakog zadatka da sa ekipom svetskih stručnjaka iznova počne da gradi Stari most. Ekspertska grupa se zvanično zove "Međunarodni komitet za rekonstrukciju i revitalizaciju Starog mosta". Trajao je 432 godine, do 9. novembra 1993, kada je zapovedniku paravojnih formacija HVO generalu Slobodanu Praljku, nesuđenom režiseru i, da stvar bude crnja, istoričaru umetnosti, palo na pamet da iz "strateških razloga" ispali nekoliko stotina granata na Stari most. Srušio je tada prelepo i retko viđeno zdanje što ga je 1566. godine, po naređenju Sulejmana Veličanstvenog, osmislio i podigao turski vojni graditelj Hajrudin. Ostalo je zapisano da je Mimar-paša, ministar građevina u turskoj carevini, dao saglasnost da se da novac za gradnju carske ćuprije. Gradnja mosta je stajala 300.000 arči (trista kilograma srebra), mada je prema nekim izvorima ovaj poduhvat plaćen mnogo više.

Iz istog kamenoloma

Profesor dr Milan Gojković se nedavno vratio iz Mostara u kome je imao prvi susret sa članovima ekspertske grupe. - Veoma me raduje što je dogovoreno da se ide u izgradnju, koliko je to moguće, identičnog Starog mosta. Mađarski inženjerci su prošle godine izvadili iz Neretve veliki deo kamenih blokova, ali dosta toga Neretva je odnela sve do Čapljine. Kameni blokovi koji nedostaju biće dovezeni iz istog onog kamenoloma iz kojeg je i neimar Hajrudin gradio most. Doduše, Stari most nikada više neće biti isti, ali biće veoma sličan i zavoleće ga Mostarci - kaže profesor Gojković. Većina dokumentacije potrebne za rekonstrukciju nalazila se na Građevinskom fakultetu u Mostaru. Važan deo je sačuvao i profesor Gojković. U njegovim brižljivo sređenim fasciklama, među fotografijama, crtežima i stručnim prikazima mosta, stoji zapisano: "Stari most je sveden u jednom luku preko Neretve, čiji je najveći raspon po horizontali na severnoj uzvodnoj strani širok 28,71 metar, dok je na nizvodnoj 28,62 metra. Širina mosta na unutrašnjoj strani je 4,05 metra. Most je sagrađen iz tesanih kvadera iz domaćeg kamena zvanog tenelija, koji je vađen iz kamenoloma u Mukoši, južno od Mostara. U svod je ugrađeno 456 kamenih svodara..." - Divljenje starih putopisaca, pesnika i slikara, ali i savremenika ovoj veličanstvenoj građevini nije bilo bez osnova - ističe profesor Milan Gojković. - Među svim kamenim mostovima, delima starog neimarstva, po lepoti arhitekture, po graditeljskoj smelosti i životnom značaju, Stari most na Neretvi u Mostaru bio je među prvima. Njegova obnova je zato dug civilizaciji. Divio mu se svojevremeno i Evlija Čelebija, putopisac, posetivši Mostar šezdesetih godina 17. veka: "Ja, mali rob, prošao i obišao sam do sada šesnaest carevina, ali ovakve ćuprije nigde ne videh..." Ivu Andrića je širom sveta proslavila "Na Drini ćuprija", ali nikada nije prestajao da se divi Starom mostu u Mostaru. Nema slikara koji ga nije naslikao, ni pesnika koji ga nije opevao. Pesnik "Mostarskih kiša" Pero Zubac veli da je u Mostar najčešće dolazio sa pesnikom i prijateljem Miroslavom Mikom Antićem, "pa se tako sećam jednog juna 1973. kada je Mika, na moje oči, u kafani napisao: Svako u sebi Neretve druge, pod Starim mostom mora da sretne..."

Ima dovoljno para

- Poslednja veća popravka Starog mosta je obavljena 1963. godine - seća se profesor Gojković. - Tada smo najpre skinuli vodovod koji je išao preko, zatim smo obnovili temelje, i na kraju ceo luk mosta. Negde 1981. godine Zavod za zaštitu spomenika kulture formirao je prvu Jugoslovensku komisiju za brigu o mostu, a ja sam bio njen prvi predsednik. Pripremali smo se da obavimo još neke neophodne radove, ali nas je rat prekinuo. Naime, već krajem osamdesetih most nas je "upozoravao" da se sa njim nešto dešava. Ali, eto, rat... - kaže profesor Gojković. On je, inače, radio i na saniranju "Andrićeve ćuprije" u Višegradu, ali ratni vihor s početka devedesetih onemogućio je da se posao privede kraju. Oko Starog mosta su se novembra 1998. počeli okupljati ljudi iz sveta, a među njima iz obe polovine podeljenog grada, izjavljujući kako će ga zajedno graditi. Postala je tako važnija njegova simbolička vrednost od arhitektonske i upotrebne. Jer, ako se zbog Starog mosta i oko Starog mosta okupe i pomire narodi koji zavađeni žive na suprotnim obalama, onda je to njegova prava misija. Ili, kako to u stihu reče jedan hercegovački pesnik: "Ima jedna modra reka, valja nama preko reke". Koliko je ljudima iz celog sveta stalo do Starog mosta možda najbolje svedoči i podatak da je to u ovom trenutku jedina velika investicija u celoj BiH koju ne prati besparica. Kolin Kajzer, šef Uneska za BiH, nedavno je rekao: "Niko ne treba da brine hoće li biti para za rekonstrukciju Starog mosta. Jednostavno, toliko je zemalja uključeno u taj projekat da se slobodno može reći da ako je nešto izvesno u BiH to je da će Stari most biti sagrađen." Novac se, inače, prikuplja na računu Fondacije Stari most u Vašingtonu. Ceo projekat koji uključuje i rekonstrukciju starog dela grada s obe strane reke koštaće oko sedamnaest miliona dolara. Čak se i Svetska banka uključila u ovaj projekat, što će "na jedinstven način objediniti ljude u gradu". Nedavno je i francuski predsednik Širak izrazio želju da bude član Fondacije Stari most, a turski predsednik Demirel već je za obnovu priložio milion dolara. A 17. novembar 1998. godine je označen kao dan kada su počeli radovi na rekonstrukciji. Tog dana je, naime, svečano predstavljen tim Uneska zadužen za podizanje novog Starog mosta. Sledi izrada projektne dokumentacije i raspisivanje međunarodne licitacije za izvođača radova.

Gotovo do kraja 2001.

Profesor Milan Gojković napominje da su temelji Starog mosta veoma nesigurni. Oni praktično leže u pesku dok je golema vodena masa iznad njih. Pitanje je koliko je voda do sada "obradila" kamene delove koji se još nalaze na dnu Neretve. - Kamen je - veli prof. Gojković - slabih karakteristika, pa valja raditi oprezno. Podsećanja radi, genijalni neimar Hajrudin, koji je gradio most, pobegao je kada se skidala skela. On je imao veliko iskustvo i znao je koliko tu ima specifičnosti. Ovaj projekat je tehnički vrlo složeno delo. Betonski ili čelični most napravili bismo lako, ali ovaj je druga priča. Rokovi završetka rekonstrukcije Starog mosta precizno su utvrđeni. - Sve bi trebalo da bude gotovo do kraja 2001. godine - kaže profesor Gojković. - Najvažnije je obaviti prethodne pripreme, dok se građevinski radovi mogu, uz postojeću tehnologiju, uraditi u toku jedne građevinske sezone, znači od početka aprila do kraja novembra. Gradnja Starog mosta je, inače, trajala deset godina. Devet godina je neimar Hajrudin pripremao gradnju, a za samo godinu dana bili su završeni građevinski radovi. Zahvaljujući boljoj tehnici i tehnologiji sada će gradnja biti brža.

Zagrepčani predlagali - plastični most

Pojedini italijanski stručnjaci za mostove predlagali su da se jednostavno sagradi novi betonski most, koji bi potom bio obložen originalnim kamenim pločama. Zagrepčani su došli na ideju da bi na tom mestu trebalo napraviti most od - plastike! Doduše, da bude isti kao i Stari most, ali providan. Kako su objasnili, "to bi simbolično označilo pobedu tehnike i ljudskog znanja 21. veka". Šef Uneska za BiH Kolin Kajzer je odbacio, međutim, sve te bizarne predloge, rekavši: "Ako mi sagradimo most koji neće biti Stari most i neće ništa značiti građanima Mostara, onda mi, u stvari, ništa nismo uradili. Cilj je da zajedno sa tehnologijom vratimo vreme unazad i da usput pokušamo da ispravimo ljudske nesporazume."

Davor SOHA