Akademik Sokol Sokolović, stvaralac godine

Ružno pretvara u lepo

Njegov posao je da od složenih stvari pravi jednostavne. Čini da predmeti i prizori koji nas okružuju budu praktični, pogodni za rukovanje, prepoznatljivi, jevtini, i drukčiji od sličnih. On je, dakle, dizajner, ali i jedan od dvojice akademika za dizajn, koliko ih uopšte ima u svetu

Sokol Sokolović je stvaralac godine. To je rezultat vrlo egzaktnog metoda istraživanja koje je obavila Jugoslovenska autorska agencija. Reč je o priznanju koje, u našim uslovima, ima značenje titule. U obrazloženju piše: "Akademik, profesor dr Sokol Sokolović je ovu nagradu dobio za stvaralački rezultat u 1998, ali i za svoje ukupno, pionirsko, naučno-umetničko stvaralaštvo."

Počast mu je ukazana u četvrtak, 28. januara, na svečanosti u beogradskom hotelu "Hajat ridžensi". Tom prilikom uručena mu je i zlatna medalja Međunarodne akademije kompjuterskih nauka i sistema: predao mu je predsednik ove naučne asocijacije akademik Sergej Andrejevič Tarasov, lično. Sokol Sokolović je prvi vlasnik ove medalje.

- Njegovo ime je ušlo u istoriju čovečanstva - rekao je akademik Tarasov, između ostalog, obrazlažući ovo izvanredno priznanje MAKNS-a.

Možda će se posle ovoga, neko zapitati čime je to akademik Sokol Sokolović zadužio civilizaciju i čemu ovolika priznanja? Odgovor sledi.

Ulepšavanje života

Njegov posao je da složene i ružne stvari pretvara u jednostavne i lepe. Bavi se, dakle, industrijskim dizajnom. On čini da predmeti i prizori koji nas okružuju i s kojima smo u svakodnevnom dodiru budu takvi kakvi jesu: zgodni, praktični, jednostavni za rukovanje, prepoznatljivi, jevtini, prihvatljivi, drukčiji od sličnih. I lepi, naravno.

- Kada sam prvi put u životu bio u situaciji da definišem lepotu, činio sam to na filozofski i umetnički način. Danas je uzdižem iznad dizajna i određujem je kao nivo unutrašnjeg zadovoljstva.

U njegovom poslu lepota i funkcionalnost se duboko prožimaju i postaju jedno. A to je jednačina se dve nepoznate. Uspešno ju je rešavao dizajnirajući najrazličitije predmete, sklopove i prostorne celine: Redom auto-dizalicu, građevinski kran pod nagibom, sklapajući lift, spuštalicu za šut, rolnu za poravnavanje tocila, sanitarni komplet za opštu namenu, mašinu za grubo čišćenje, industrijsku stolicu, bicikl za rekreaciju, privredno terensko vozilo, laku prikolicu, čamac sa propulzivnom pumpom... Čak i čitav jedan gradski trg.

Za "Lifam" iz Stare Pazove je, na primer, dizajnirao univerzalnu poljorpivrednu mašinu koja obavlja deset operacija, a ima zapreminu od jedva dva kubna metra. Na sajmu male privrede u Italiji, pre deset godina, odali su mu posebno priznanje uz naglasak da njegova moćna mašina izgledom i veličinom, više podseća na - kućni alat.

Uradio je kompletan dizajn za naše nacionalno vozilo "jugo", ali i za Sportsko društvo "Crvena zvezda". Autor je amblema "Dunava", "Komercijalne banke", FK "Sinđelić"...

Osvojio je nagradu za dizajn šolje za čaj za gerijatrijsku kliniku u Borosu, Švedska. Prvi je smislio ukrasne lajsne za automobil "reno 5". Osvojio je i nagradu za urbani dizajn Lago Digarda u Italiji. Dao je vizuelni identitet automobilu "tavrija"...

Malo li je?

Diplomirao na stolici

Sokol Sokolović je rođen u Leskovcu 1951. godine. Školovao se u Beogradu: osnovna škola "Ćirilo i Metodije", ßî beogradska gimnazija, Arhitektonski fakultet. Diplomirao je 1974. kao student generacije i najbolji student Beogradskog univerziteta. Magistrirao je dve godine docnije na Akademiji primenjenih umetnosti i dizajna kod profesora Zvonimira Vebera.

- Bio je to prvi magistarski rad iz oblasti dizajna - kaže ponosno. - Ima složeni naziv "Elementi prostora dnevnih aktivnosti od cevastih nosećih struktura".

Disertacija "Metodologija ispitivanja stolice za odmor" donela mu je titulu doktora nauka. Bio je to prvi doktorat iz oblasti dizajna. I jedini do danas. Kaže da tu nije reč o dizajnu, već su istražene i date preporuke u definisanju dinamičkih uslova sedenja koji proizlaze iz zahteva ergonomskih istraživanja. Prevedeno na razumljiv jezik, reč je konstrukciji idealne stolice sa zdravstvenog, funkcionalno i estetskog stanovišta.

- Time sam se bavio tokom šest godina - kaže akademik Sokolović. - U projektu su mi kao mentori i saradnici istinski pomogli profesor dr Branislav Milenković, profesor dr Dušan Ukropina, načelnik Ortopedske klinike, profesor Zoran Petrović, akademski slikar, profesori dr Aleksandar Radojević i dr Svetislav Ličina, kao i akademik Ivan Antić. Ortopedija mi je, takoreći, postala supspecijalizacija. Na kraju, moje preporuke koje se tiču visine, površine za sedenje, ugla između nje i naslova, visine naslova za ruke i visine prihvata vratnih pršljenova predstavljaju korekciju dotadašnjih svetskih standarda.

Pre ovoga u svetu je proizvođeno pet različitih (osnovnih) tipova stolica koje su, svaka za sebe, bile primer - kako ne treba sedeti. U šali kaže da je tokom tih šest godina istraživanja postavio temelje posebne naučne discipline koja bi se mogla nazvati - stolicologija.

Za redovnog člana Međunarodne akademije za kompjuterske nauke i sisteme je izabran 1993. godine. Uz Pjera Kardena, postao je drugi akademik iz oblasti dizajna u Evropi. Možda i u svetu.

Malo gradsko vozilo

Sredinom osamdesetih godina rođena je u Institutu "Kirilo Savić" ideja o projektu malog graskog vozila sa dva sedišta. Urađena je i probna serija od dvadesetak automobila u pribojskom FAP-u. Ovo praktično vozilo je trebalo da bude naš projekat za sledeći vek. Mali "urbo" je imao ugrađen dizel motor od 10 konjskih snaga, trošio je 2,5 litra goriva i razvijao brzinu od 65 kilometara na čas, bio je pokretljiv i veoma malih dimenzija. Stilista ovog vozila je bio Sokol Sokolović.

- Ideja je bila fantastična - kaže naš sagovornik. - A razvili smo je toliko da smo počeli da se igramo i izgledom vozila. Tako smo, na primer, žuto- crni "urbo" namenili pošti, crveno-beli urgentnoj sužbi, plavo-beli policiji, zeleno-beli kurirskim službama, belo-crni radnim organizacijama, jednobojni građanstvu...

Kako to obično biva, nije kome je suđeno. Uza sav entuzijazam, projekat je zastao i - dogodilo se neminovno.

- Dok smo mi čekali zgodnu priliku, Švajcarc su napravili svoj "smart", automobil sličnih (ponekad i istovetnih) karakteristika i dizajna kao naš "urbo" i - osvojili Evropu. Izgubili smo trku, ali mislim da od toga ne bi trebalo odustajati. Zašto ne bismo imali naš "seikento", "lanču Ů" ili "Daevuov" "matis"?

Razradio je i ideju preoblikovanja sportskog modela "juga 65". Ideja je predstavljena u jednoj emisiji RTS-a i izazvala je veliko interesovanje gledalaca (i mogućih kupaca). Ali, to je bio kraj, kraj priče o sportskom "jugu".

- A nije moralo tako da bude - kaže Sokol Sokolović. - Bilo je i novca i interesovanja. Šteta.

"Ja sam nešto, a ne neko"

Akademik Sokol Sokolović danas predaje na katedri za dizajn Šumarskog fakulteta u Beogradu, jedinoj kod nas. Prvi je i jedini naučni savetnik za industrijski dizajn u Institutu "Kirilo Savić". Bavi se i slikanjem. Uspešno.

Uvek je srdačan i nasmejan, spreman za druženje. Čak ga i studenti, ponekad, iz milošte oslove sa - Soća.

Za sebe ume da kaže: "Ja sam nešto, a ne neko."

Povodom proglašenja za stvaraoca godine primio je bezbroj čestitki i telegrama od kolega sa Beogradskog univerziteta i Univerziteta BK, iz Vlade Srbije, od mnogobrojnih kompanija i preduzeća iz zemlje i inostranstva sa kojima je sarađivao ili sarađuje, od studenata i prijatelja, čak i od nepoznatih ljudi. Iz te hrpe izdvaja jedan koji glasi:

"Najboljem jugoslovenskom stvaraocu, poručniku Sokolu Sokoloviću, iskreno čestita pukovnik Vojske Jugoslavije Živojin Mačužić sa svojim oficirima i vojnicima."

- Bio sam pitomac Škole rezervnih oficira u Karlovcu 1978. godine. Živojin, tada poručnik, bio mi je komandir voda u školi inžinjerije. Pa, zar ima ičeg lepšeg, zar postoji veće priznanje, nego kad te se seti neko posle dvadeset godina? A setili su me se. Čak i gospodin Teodor Opalić, moj profesor srpskog jezika iz VI beogradske gimnazije, koji je došao da mi lično čestita. Izgleda da sam ja svoj posao zaista dobro radio.

MILOŠ LAZIĆ