Šta je istina o razmerama šverca cigareta preko Crne Gore

Bogatstvo stiču na dimu

U barsku luku noću uplovljavaju brodovi bez svetla sa kojih flotila brzih glisera prenosi deo tereta za Italiju, a ostalo voze kamioni prema Podgorici i duž obale do Herceg-Novog. Odatle roba kreće prema potrošačima

Policija je na železničkim stanicama u Užičkoj Požegi i Kraljevu nedavno otkrila i zaplenila dva vagona skupocenih stranih cigareta prošvercovanih iz Crne Gore. To je iznova raspalilo sumnje u organizovano krijumčarenje duvana iz ove republike.

(Nastavak sa prve strane)

A da je tih desetak tona cigareta, tačnije 48.100 boksova (u boksu je deset paklica) samo kap u moru, tek delić duvana koji dolazi sa crnog crnogorskog tržišta, svedoči i to što su policija, finansijska i tržišna inspekcija u pooštrenoj kontroli ovih dana na ulicama Srbije zaplenila više od dvadeset hiljada boksova. A u Peći je presečen krijumčarski kanal koji je iz Crne Gore išao preko Rožaja i Kule prema Kosovu i Metohiji. Tamo je od Halila Ljajićija i Dževata Lucija zaplenjeno 7.500 boksova cigareta bez deklaracije i urednih papira i potvrda o plaćenim dažbinama.

Koliko je tajna javna

Ipak, o stvarnim razmerama ovog prvorazrednog kriminala i po međunarodnim i po domaćim zakonima posebno govori nedavno objavljen podatak iz italijanskih policijskih izvora. Tamo je policija, navodno, samo tokom prošle godine zaplenila 527 tona cigareta "crnogorskog porekla"!

Vlast u Crnoj Gori, međutim, tvrdi da su sve to manipulacije i izmišljotine smišljene radi kompromitovanja i destabilizacije režima:

- Pročitao sam tu informaciju u štampi - veli Ramo Bralić, ministar trgovine u crnogorskoj Vladi. - Mogu reći da to nije prvi put da se sa odgovornog, ili da kažem neodgovornog nivoa savezne administracije "puštaju" takve "informacije" u koje mi niti vjerujemo, niti ih uzimamo za ozbiljno. Jer, one imaju za cilj da kompromituju rukovodstvo i Vladu Republike Crne Gore...

Bralić negira i tvrdnje inspektora policije Srbije da u Podgorici nisu naišli na adekvatno razumevanje i očekivanu pomoć i saradnju u rasvetljavanju nedavno otkrivenog šverca.

Međutim, još se ne zna ni ko je, kako i uz čiju saglasnost i pomoć uspeo da na železničkim stanicama u Podgorici i Kolašinu neopaženo utovari toliko cigareta i vešto ih maskira cepanicama drva za ogrev, što je trebalo da utvrde pripadnici crnogorskog MUP-a. Iza brave se zato našao samo deo krijumčarske družine sa područja Srbije: Goran (28) i Zoran (35) Komatović, Goran (30) i Zoran (34) Glođević, Ivan Đurić (27) i Milan Živković (54) - svi rodom iz Kraljeva i okoline - dok se za bratom i sestrom Bojanom (30) i Slađanom (28) Stanić, Draganom Jevđovićem, zvanim Bond (30) i Milanom Lukićem (33), otpravnikom vozova sa železničke stanice u Kraljevu, još traga.

"Uvoz" iz Albanije

A mutna priča o švercu cigareta u Crnoj Gori počinje pre desetak godina, odnosno u vreme velikih potresa na Balkanu i uvođenja prvih mera ekonomske blokade i izolacije Jugoslavije. Ona se kazuje upola glasa i gotovo je nemoguće naći sagovornika koji će otvoreno i do kraja kazati sve što zna o ovoj očigledno opasnoj raboti oko koje se obrće ogromni novac i koja je već ostavila i krvave tragove.

Sve je počelo takozvanim reeksportom stranih cigareta, što prevedeno na jezik običnog čoveka nije ništa drugo nego uključivanje u međunarodnu trgovinu koja po međunarodnim propisima predstavlja težak kriminal i na stalnom je nišanu svih država u svetu. U Crnoj Gori je izgleda "uvezen" iz Albanije. U teritorijalnim vodama ovog našeg južnog suseda godinama su se kotvili krijumčarski brodovi, puni cigareta, koje su potom odatle brzim gliserima prevožene do Splita, Rijeke i drugih odredišta duž jadranske obale.

Kad je u Albaniji došlo do političkih potresa i zavladala opšta anarhija, organizatori tog posla su potražili nove partnere i očigledno je da su ih našli na severozapadnoj obali Skadarskoj jezera - u Crnoj Gori. U početku je to bio državni posao od prvorazrednog značaja i imao izrazito reeksportni karakter. Cela organizacija posla je prepuštena podgoričkom "Zetatransu", cigarete su išle u tranzitu na druga tržišta i nije bilo šansi da ijedna paklica stigne na domaće tržište. U prvo vreme stizale su uglavnom kamionima, odlagane u "Zetatransovim" magacinima od Podgorice do Zelenike i odatle išle dalje, najčešće na tržište Italije.

Cigarete su preko Jadrana prevožene brzim i, kažu, neuhvatljivim gliserima koji su u jednoj turi za nepuna tri sata, do druge obale Jadrana mogli da prevezu oko trista "baksi", odnosno 15.000 boksova cigareta. Jedna tura je, zavisno od vrste cigareta, po odbitku svih troškova (a samo je "nadnica za strah" dvojice krmaroša koji su vozili glisere iznosila između četiri i pet hiljada maraka za jednu vožnju), donosila čistu dobit između šezdeset i sedamdeset hiljada maraka. Devize su sabirane u državni sef i tim parama su u dobroj meri podmirivane budžetske, i ne samo budžetske potrebe Republike.

Za svoj džep

Kad se posao dobro razmahao, počeli su da rastu apetiti onih koji su ga organizovali: zašto bi se bavili najtežim, servisnim delom ovog posla i uzimali tek mrvice, a kajmak prepuštali drugima. Tako se iz sfere međunarodnog kriminala stiglo i u sferu kriminala strogo kažnjivog i po našim zakonima. Sve češće su reeksport i tranzit samo izmišljani tek da se pribavi alibi, a cigarete su, u stvari, završavale na domaćem tržištu, na tržištu Srbije i Republike Srpske, odnosno svih okolnih suseda koji su za to pokazivali interesovanje.

Onima koji su smislili "preorijentaciju" i promenu sistema u poslu očigledno je u prvom planu bila lična zarada i korist. Da bi se tog medenog kolača domogli, valjalo je posao oduzeti državnoj firmi i dobro zadimiti atmosferu kako bi se što manje znalo i videlo koliko se para ubira i u čije džepove idu.

- Dok je taj posao vodio i odrađivao "Zetatrans", od njega nije bilo nikakve štete za Srbiju, a veliku korist je imao i "Zetatrans" i budžet Republike - kazuje Duško Jovanović, u to vreme šef finansijske policije za Crnu Goru i jedan od ljutih protivnika "prestrukturiranja" sistema rada i eliminacije "Zetatransa", odnosno svojevrsne privatizacije u ovom poslu. - Mislim da je to bilo negdje krajem 1995. godine. Vlada Crne Gore je formirala posebnu komisiju sastavljenu od predstavnika Ministarstva finansija, finansijske policije, MUP-a i tržišne inspekcije, sa zadatkom da proveri poslovanje "Zetatransa" i nađe razlog da mu se oduzme ovaj posao. Sve se, međutim, slagalo u jednu paklicu, u poslednju marku, i nije bilo nikakvog razloga za eliminaciju "Zetatransa".

Od aviona do brodova

Bilo je, pak, kako su "gazde" naumile. Formirana je posebna firma "Montenegro tabak tranzit" (MTT) i posao se razmahnuo. To se, izgleda, nekako poklopilo i sa promenom sistema dopreme cigareta iz inostranstva. Umesto drumskih krstarica, na podgorički aerodrom su počeli da sleću veliki kargo- avioni. Svake noći uglavnom po dva. Sletali su u sitne sate, zadržavali se sat- dva i pre zore ponovo, na povratku, parali nebo iznad Podgorice.

Svaki je, kažu, dovlačio po 27 tona cigareta. Na pisti je čekao dovoljan broj jakih momaka koji su munjevito obavljali istovar. U to vreme je bila prava privilegija naći se u ekipi za istovar, jer je to značilo zaradu od 150 maraka za noć. Mnogi, izgleda, nisu umeli da ćute: šta si video - nisi video, šta si čuo - nisi čuo. Tako su postali potencijalna opasnost: em će razglasiti o nečem što se krilo kao zmija noge, em bi mogli postati i svojevrsna kontrola i opasni svedoci koliko je aviona stvarno sletelo.

Odlučeno je stoga da se za te poslove angažuju radnici sa strane. Izbor je pao na Albance: jevtina su radna snaga, ne znaju jezik i ne umeju da kažu gde su bili i šta su radili. Grupe od po četrdesetak ljudi organizovano su dovođene iz Albanije, držali su ih u jednoj kući u blizini aerodroma i samo ih noću izvodili na posao.

Bio je to trenutak kada su ovi poslovi počeli munjevito da izmiču kontroli, kada je sve manje cigareta išlo u reeksport i kada su se silne pare, umesto u državu kasu, počele pretakati u privatne džepove. Za ilustraciju, država je, kažu (opet zavisno od vrste cigareta), od jednog aviona, ukoliko je išao u reeksport, ubirala od 100 do 110 hiljada maraka. Međutim, ukoliko je, što je bilo najčešće, završavao na domaćem, uličnom tržištu, svaki je donosio čistu zaradu veću od 800.000 maraka.

A koliko je to bilo izmaklo kontroli, koliko više nije bio tranzitni posao, možda najbolje govori jedan podatak koji je u televizijskom duelu sa Milom Đukanovićem uoči predsedničkih izbora saopštio Momir Bulatović: od 52 šverc aviona koji su sleteli na podgorički aerodrom za dvadeset-dvadeset pet dana samo je tovar iz jednog ili dva završio u reeksportu!

Verovatno je to i bio razlog da Savezna uprava za civilnu vazdušnu plovidbu, čim je na čelo Savezne vlade prošle godine došao Momir Bulatović, zabrani sletanje krijumčarskih aviona u podgoričku vazdušnu luku.

To, međutim, nije mnogo uticalo na smanjenje šverca cigareta jer su se šverceri brzo preorijentisali na pomorske puteve, a centar je postao Bar, odnosno naša najveća luka u koju gotovo svake noći, pod okriljem mraka, uplovi poneki brod bez svetla. Tu ih sačekuje flotila brzih glisera, u jednom trenutku ih je, kažu, bilo blizu osamdeset, koji svoj deo prebacuju na suprotnu jadransku obalu. Takođe, i karavan od dvadesetak kamiona koji najmanje dva puta sedmično prevezu dragoceni tovar do skladišta u Podgorici ili duž obale prema Zeleniki i Herceg-Novom.

Žrtve velike zarade

Taj prvi deo posla do centralnog magacina pripada najužem krugu odabranih. O daljim putevima gospodnjim kojima cigarete - uostalom kao i ostala uvozna, akcizna i za široko tržište zanimljiva roba - stižu do neposrednih potrošača, staraju se dileri "druge kategorije" čija zarada takođe nije zanemarljiva.

Tim "drugorazrednim biznismenima" glavna briga je kako da izbegnu policijske kontrole i domognu se velikih centara u Srbiji ili Republici Srpskoj. Jedan od njih nam tvrdi da svako ko uspe da do Beograda bez smetnji preveze kamion cigareta, računajući tu i uobičajenu "narukvicu" od desetak hiljada maraka po kamionu koja se, navodno, daje dežurnima na pograničnim punktovima između Crne Gore i Srbije, tamo istog časa, na ruke, dobija 100.000 maraka čiste zarade.

Inače, taj veliki kolač basnoslovne zarade se deli po vrlo oštrim kriterijumima i pravilima čije kršenje nosi veliki rizik - do kažnjavanja po najsurovijim mafijaškim zakonima. Precizno se zna koji čovek kontroliše takozvani "makedonski program", koji "niški", ko program Podgoričkog duvanskog kombinata, a to će reći da mimo saglasnosti i dozvole tog čoveka niko ne sme da ispuši nijednu cigaretu, a kamoli da je preproda ako je ona u nadležnosti nekog od bosova ovih "programa".

Jasno su, potom, podeljene i zone uticaja. Primera radi, područje Ulcinja, Bara i Budve drži jedan čovek i sve što se na tom području zbiva jeste pod njegovom rukom i po nepisanom pravilu bez njegove saglasnosti se ne može ništa obaviti. Pravo na dalju preprodaju je, recimo, vrlo ekskluzivno i malo je onih koji su spremni i imaju toliko da plate. Jedan Italijan je, kažu, nudio 24 miliona maraka za ekskluzivno pravo da organizuje prevoz preko mora, ali ga nije dobio.

Nije stoga ni čudo što su učestali oružani incidenti i obračuni među ljudima za koje se pouzdano zna da su na ovaj ili onaj način uključeni u te poslove. Naročito je to doskoro bilo izraženo među pripadnicima italijanske kolonije u Baru, među ljudima sumnjivog porekla, koji su ovde našli sklonište i razvili poslove. Podsećamo da je u Baru, na primer, jesenas, po svim zakonima tipičnih mafijaških egzekucija likvidiran Santo Vantađato, zvani Santini, "nekrunisani kralj" duvanskog kartela na Crnogorskom primorju, a mnogi su skloni da i neke druge likvidacije i nerasvetljena ubistva u Budvi i drugim mestima duž obale vezuju sa ovim poslovima.

Bombom do para

U nizu incidenata koji su se događali u poslovima šverca cigareta, posebno je zanimljiv jedan koji se nedavno desio u Tuzima kod Podgorice, inače velikom centru svakovrsnog šverca gde ima više i privatnih i državnih skladišta stranih cigareta.

U jedno od njih, u po bela dana, i uprkos jakom obezbeđenju, ušao je momak sa bombom u ruci i zapretio da će je aktivirati ukoliko mu ne daju određenu sumu para (vele da je u pitanju bilo 200.000 maraka). Kad su mu izbrojali pare, on se mirno udaljio, a samo dan kasnije se pojavio na šetalištu u centru Podgorice kao da se ništa nije desilo. Bolje obavešteni vele da je čovek samo naplatio svoje pare koje mu je neko dugovao, i da je molio policiju da ne pravi pitanje zbog toga...

Devize u vrećama

Kao jedan od glavnih ljudi u ovom lancu, u Crnoj Gori je dugo spominjan Srećko Kestner. On je, navodno, bio alfa i omega ovih poslova. Za njegovo ime se posebno čulo kada se pronela priča da ga je izneverio jedan čovek iz njegovog najbližeg okruženja i sklonio jednu vreću sa devizama (spominjana je suma od milion maraka). Pare su, kažu, nađene ali bez policije i velikog talasanja.

U novije vreme kao glavni ljudi firme MTT i prometa cigareta se spominju Vesko Barović, doskoro poznat samo u krugovima košarkaške organizacije, i Branko Vujošević, jedan od nekadašnjih direktora Duvanskog kombinata u Podgorici. Oni su se tu nedavno posebno proslavili kada su galantno izbrojali po milion-dva maraka za vile koje je u Budvi prodavala "Budvanska rivijera". Nekoliko dana kasnije, kad se podigla galama otkud njima tolike pare, javio se njihov prijatelj stranac, saopštio da su oni licitirali vile za njegov račun i onako uzgred prekorio narod što je oko toga podigao toliku prašinu.

"Plavo oko"

U trenutku kada je trebalo obezbediti dokumentaciju i izmisliti tranzit cigareta, odjednom se pojavio brod egzotičnog imena "Plavo oko", koji je, kako piše u papirima, i sa po šesnaest šlepera na leđima, brzinom munje, za dan prelazio do Malte i drugih udaljenih odredišta širom Sredozemlja. Ispostavilo se da je "Plavo oko" jedan vojni brodić od stotinak tona nosivosti, bez gaza, sposoban jedino za priobalnu plovidbu i moćan da ponese jedva dva šlepera, koji nikada ne bi stigao do Malte, a kamoli za dan da ode i da se vrati. Kad je finta sa "Plavim okom" otkrivena, izgubio mu se svaki trag, pa se sumnja da je počinuo negde na dnu mora, zajedno sa pričama o njegovim "dugim plovidbama".

Budo SIMONOVIĆ