Zlatiborsko čudo 2000.

Planina koju narod voli

Evo mesta koje će vas zapanjiti novitetima bilo da ste došli na dva sata ili dvadeset dana. Njegov osobeni šarm osvaja klince, njihove pratioce, lovce, gospođe, biznismene, intelektualce, sportiste... "Planinica k’o šećer", kažu oni što bez Zlatibora ne mogu

Ako maštate o mestu gde biste zaboravili stresove i obnovili snagu, znajte da ono postoji. Za uživanje na snežnim proplancima nisu vam potrebne skije, samo solidne cipele s gumom ili nešto na čemu biste se malo prosankali, a koristi se sve - od plastične tacne do kitnjastih saonica koje vuku čvrsti, razigrani, deci tako dragi konjići.

(Nastavak sa prve strane)

U oazi visokoj hiljadu metara gostoprimstvo je prastara tradicija. Vidi se to po srdačnosti ljudi i žaru s kojim vas dočekuju i pitaju za zdravlje. Gost je svetinja u domaćinskim kućama i hotelima sa četiri zvezdice koji - videćemo - niču lako i uspevaju dobro kao sočna trava na prostranim pašnjacima.

Zlatibor - divnog li imena za početak! Nema tutnjave iz dubine zemlje, ni zlih vetrova, niti bilo kakvih zastrašujućih zvukova. Sunce rasteruje maglu i razgoni kijamet. Talasasta visoravan, gde ljudi žive dugo a smeju se mnogo, zaštićena je sa svih strana planinskim vrhovima. Zatvaraju horizont i ne daju nečastivom da naruši raj.

Omiljeno mesto za odmor, koje je prošle godine dobilo "Turistički cvet" i "Turističku prizmu" za kvalitet smeštaja i usluge, leži na magistralnom putu Beograd - južni Jadran: od glavnog grada udaljeno je 230 a od Užica 23 kilometra. Iako se do njega može i železnicom, avionom do odličnog aerodroma na Ponikvama, čak i helikopterom (heliodrom ima hotel "Zelenkada"), ljubazne devojke iz agencije "Palisad" preporučuju u zimskim danima autobus zvani "ekspres" koji takoreći bez stajanja za četiri sata stiže od Beograda do Partizanskih Voda.

Je li pun "Palisad"

Kao i sva druga popularna mesta, Zlatibor ima svoj grand hotel legendarni "Palisad". Sagrađen 1965, bio je preteča slatkog života u Srbiji. Tu je popijen prvi viski i izveden prvi striptiz, tu su se sklapale ljubavi i razvrgavali brakovi, tu je visoko društvo oštrilo zube za sve što će kasnije doći. Nije čudo što u hotelu nema službenika s dužim stažem koji nije poželeo da jednog dana, kad ode u penziju, napiše knjigu o ljubavnim slučajevima koji su potresali prvi deluks hotel u zapadnoj Srbiji.

Potresali jesu, ali ga uzdrmali nisu: "Palisad" je danas, hvala na pitanju, bolje nego ikad!

- Ništa mi nije milije nego kad ujutru prođem kroz pijacu a seljaci za mnom viču: "Je li hotel pun?" - priča Dušanka Minić koja vodi recepciju od prvog dana i čija bi "knjiga istine" sigurno bila najzanimljivija. - Znaju oni: kad je "Palisad" pun, i njima posao cveta. Gosti "Jugopetrola" i PTT-a nisu od onih što švrljaju po pijaci.

U "Palisadu" kuca srce Zlatibora, pre svega zbog veličine - 17.000 kvadrata! Hiljadu gostiju grand hotela koristi ukupno dve hiljade artikala i pojede 270 tona mesa i pedeset tona prerađevina. Hotel ima tri vrste smeštaja: skromne sobe u depandansu sa dve zvezdice, komforne sa tri i luksuzne apartmane sa četiri. Od broja zvezdica zavisi i cena: 250, 340 ili 630 dinara za pun pansion. Stalni gosti - a njih je najviše! - uživaju specijalne popuste a račun može da se plati i u pet mesečnih rata. Dodajmo i to da je pansionska hrana ista za sve: bogata, ukusna i prava domaća.

Nepregledni hotelski hol zimi služi kao korzo. U njemu su dućani i kafeterije, izložbeni prostori i prodajne galerije, dečja igrališta i - promenada. Ulaze ljudi spolja da okrenu krug i vide koga ima. Hol "Palisada" je i središte kulturnog, zabavnog i društvenog života. Dođu trubači iz Sirogojna, dođe KUD "Zlatibor" iz Čajetine koje igra poletno k’o nekad "Kolo", skupi se, brate, "celo Užice" da pozdravi sedamsto lovaca koji su prošlog vikenda organizovali tradicionalnu hajku na vuka.

Da svima bude lepo

- Došli su iz svih krajeva Srbije, Crne Gore, Republike Srpske, čak i naši radnici iz Austrije - kaže prvi čovek lokalnog Lovačkog udruženja Rade Jeremić. - Vuk je najnepredvidljivija i najlukavija životinja što znači da u lovu nema pića, pušenja, priče, smeha, loženja vatre. Jedino ga tako možemo dočekati.

A ko čeka... Posle duge sušne sezone hajka 1999. završena je u korist lovaca koji su imali rašta smazati vola na ražnju: vuk je konačno, ipak, dolijao! U tu čast priređen je lovački bal. U "Palisadu", razume se. U njemu smo sreli i beogradske advokate što dolaze trideset i kusur godina, posle njih će naići farmaceuti, pa bankari, energetičaari, novinari, veterinari... Leto i zima nisu dovoljni da se preživi, ali tu su kongresi, seminari, stručni skupovi, sportske igre.

- "Palisad" je bio i ostao pokretač turističkog razvoja Zlatibora - kaže njegov direktor Dragoje Vukmanović. - Mi ulažemo u opšta dobra i finansiramo skupe stvari kao što su umetnost, zabava, sport, reklama. Ulaže i ume još jedino Zavod. Ostali koriste ono što mi smislimo.

Kad je "Palisad" prvi zlatiborski hotel "Srbiju" (podignut 1912!) pretvorio u kongresni centar za 1.200 ljudi i od sopstvena dva miliona maraka, bez ikakve pomoći "šire društvene zajednice", izgradio sto luksuznih poslovnih apartmana, svi su krenuli njegovim stopama i počeli da zidaju i doziđuju apartmane sa četiri i pet zvezdica.

Pitamo Vukmanovića šta bi prvo uradio kad bi mu velike pare pale s neba.

- Napravio bih kongresni centar u samom "Palisadu"! Sagradio veliku salu za sajmove, seminare, tenis i kamernu za prigodne umetničke programe. Bila bi tu i biblioteka sa galerijom a najstarija "Srbija" ponovo bi bila pretvorena u lep hotel. Kad bih imao i milijardu dolara, začas bih ih ovde rasporedio.

Cvet u reveru grand hotela je njegov nacionalni restoran "Zlatni bor", dole niže, u borovoj šumici. Dovoljno je videti upravnika Ivana Mladenovića kako ujutru čisti sneg. I kako goste dočekuje kao da mu ulaze u kuću. U velikoj otvorenoj kuhinji imate ceo pregled igre a tihi, učtivi kelneri iz ugostiteljske škole u Užicu i nenametljiva starogradska muzika čine "Zlatni bor" nezaobilaznom stanicom zlatiborskog turističkog "voza".

Nema tu nekih velikih gastronomskih egzibicija. "Kunst" je u tome da se i od proje, pasulja i slatkog kupusa napravi remek-delo!

Ćuti i gledaj

Malo dalje od "Bora" počinjete da gazite vunene rukotvorine u snegu: šalovi, kape, rukavice, prsluci, džemperi. Nije baš Sirogojno, ali je slično. Uto već navale i klinci u automobilčićima na pedale - neviđen atak na džep vazda popustljivih baka i deka. Svim generacijama podjednako zazubice prave sanke i fijakeri raznih fazona i dezena u kojima je, ruku na srce, razgledanje najprijatnije pod uslovom da ste se prethodno dobro ušuškali u onu vunu.

Sa izazovnim kafićima i dućanima Tržni centar je naprosto neodoljiv. U ovo doba godine je pod ledom pa gužva nije impresivna, ali leti se tu sjati ceo Zlatibor. Tu i na pijacu koja nije samo mesto gde se prodaju kajmak, med i pršut već je i fina mala berza - zlatiborski Volstrit! - gde se razmenjuju iskustva, informacije, recepti - sve!

Kad se srede imovinsko-pravni odnosi i reši dilema čiji je Tornik, Zlatibor će imati i lepo uređeni ski-centar. Ima ga i sada, ali bolje je kad se zna ko je gazda. Staze su blage, jedna čak i teška, a slovenački graditelji su dobro znali šta treba smučarima: parkiralište, ski-liftovi, brvnara za okrepljenje sa prostranom terasom za sunčanje, ambulanta za hitnu pomoć. I ako niste skijaš, lepo je doći u podnožje najvišeg zlatiborskog vrha Tornika (1496) i uživati u prirodi.

Kako god okrenete, na tom Zlatiboru se nešto događa. Graditeljski bum, na primer. Nekad su to bile samo obične vikendice, a danas su mali planinski dvorci, lepši i skupoceniji od pobratima u Austriji i Švajcarskoj. U njima apartmani i rezidencije nezamislivog sjaja, kao preslikani iz italijanskih biblija unutrašnjeg dizajna, obavezno sa đakuzi kadom u kupatilu, mini-teretanom i najmanje jednom fontanom okruženom zelenilom.

U tom pogledu najdalje je otišao privatni hotel "Klub satelit" sa luksuzom i komforom koji se može meriti sa skrivenim karipskim rajevima. Đakuzi, teretana, frizerski salon, solarijum i sala za bilijar kao u Vindzoru samo su deo reklamne poruke vlasnika Zimonjića: uživanje bez granice. I sama fasada nagoveštava odmor iz bajke po ceni od pedeset maraka u sobi ili šezdeset u apartmanu: hotel izgleda kao Pepeljugin dvorac u Diznilendu!

Beverli Hils 90210? Beda u poređenju sa hotelom koji ovde zovu "Studentski". Dođe i poneki student, češće gospoda koja su davno raskrstila sa studentskim načinom života. Direktor uskraćuje tačnu informaciju o gostima: nije, kaže, njegovo da daje izjave za štampu.

Ćutolozi i u velelepnoj "Zelenkadi" na najuočljivijem zlatiborskom brežuljku ("ako imate da pitate, pitajte u Beogradu"). Posle dugog lutanja i propadanja, hotel sa imenom cveta je pod okriljem novog vlasnika - PTT sistema Srbije - doslovce procvetao. Prekrojen prema zamisli arhitekte Danke Milenković, danas je ponos Zlatiboraca koji će vas odmah pitati:

- Jeste li videli "Zelenkadu"?

Povratak manira

Iako Boško Pajčin i Miloje Milojević na pitanja odgovaraju škrto, lepota enterijera koju nam velikodušno pokazuju govori sama za sebe. Plavi, žuti, tirkizni i ružičasti sprat. Rezidencija od 150 kvadrata kao na filmu. Bade-mantili potpuri mirišljavih kozmetičkih čarolija u kupatilu. Najfinija posteljina. Platnene salvete na raskošno postavljenim stolovima, svakog dana u drugoj boji.

Sve je na dugme kao da ste u Hongkongu pa uz druge štampane informacije dobijate i uputstvo za rukovanje "vasionskim" hotelskim panelom. Ako nije dugme, onda je telefonija. Svi zaposleni nose mobilni i u sekundi se pred vama stvore kad ih pozovete (preko mobilnog).

Pansion u "Zelenkadi", ispred koje su i ski-lift i ski-škola, košta od 374 do 600 dinara a hotelu pripada i restoran "Rujno" u Tržnom centru koji će biti otvoren u martu.

- Imaćemo tri vrste kuhinje: klasičnu francusku, nacionalnu zlatiborsku i riblju - kaže Miloje Milojević. - Tu je i luksuzno opremljeni aperitiv bar koji će raditi od 6 do 03. Želimo da vratimo lepe manire - uz udobnu fotelju gostima ćemo ponuditi i novine. To je Zlatiboru nedostajalo.

Nedostajali su mu i bazeni, ali i u tom pogledu će uskoro biti bal. Vodenom carstvu u Institutu "Čigota" pridružiće se ovog leta olimpijski bazen koji potpisuje Dragan Kićanović. Na obogaćivanje sportsko-rekreativne ponude mislili su i ljudi iz "Jugopetrola" kad su obezbedili dodatna dva hektara da prošire istoimeni hotel i dograde garaže, bazen, kongresnu dvoranu, fitnes- centar.

- Sportski turizam je naša velika šansa - kaže Srećko Prljević, direktor doteranog hotela sa četiri zvezdice. - Lane je grupa od dvadeset pet engleskih đaka došla na Zlatibor kako bi učila da igra košarku! Ni rat ni sankcije nisu odvratili italijanske lovce od tradicionalnog avgustovskog lova na prepelice. Strance možemo dovesti u Srbiju samo preko sporta.

Čudesna Čigota

I Prljević i svi ostali se slažu da je program estetske korekcije u "Čigoti" umnogome doprineo razvoju visokog turizma na Zlatiboru. U Institutu za štitastu žlezdu i bolesti metabolizma, koji i dalje svi zovu kratko Zavod, dočekuje nas dr Milisav Čutović.

- "Čigota" je oporavila Zlatibor! - kaže uraganski dr Čuta. - U teškim uslovima zemlju su izneli trgovina, poljoprivreda, turizam, saobraćaj i građevinarstvo. Zlatibor sad ima 6.200 kreveta, sa "divčom" (lokalni izraz za divlju gradnju) - koliko hoćete. Svi su se renovirali i proširili kako bi dobili male ekonomične hotele sa četiri zvezdice koji imaju računa da rade i za samo pet gostiju.

Prvi čovek "Čigote" smatra da je turizam na Zlatiboru nekad bio "bapski".

- Sve odreda sam nagovorio da gradimo apartmane, jedan bolji od drugog. Nekada su se turizmom bavile sobarice i iznajmljivale deset soba sa jednim kupatilom i poljskim klozetom po ceni od pet maraka. Turizam treba da razvijaju umni ljudi!

Umni ljudi smatraju da u Institut bolesni treba da dolaze na pregled a zdravi da uživaju u svemu što Zlatibor pruža.

- Pored patologije štitaste žlezde, medicinski lečimo od gojaznosti. Imamo kliniku za lipide, ultrazvučnu dijagnostiku, fizikalnu medicinu. Ovde se ispituju bubrezi, jetra, srce, pluća, mozak, kosti. Dolaze pacijenti iz cele Srbije.

Pansion košta od 220 do 370 dinara, ko želi rezidenciju ("Čigota" i to ima!) izbrojaće 2.700 dinara a mesta ima za pet osoba. Specijalitet "Čigote" su rekreativni programi - šetnje, trčanje, plivanje, vežbanje. Lakše je kad fizičku aktivnost osmisli i dozira stručno lice. Nije lakše kad u restoranu podeljenom tankom linijom zamirišu zlatiborske đakonije onima kojima po programu mršavljenja sleduje samo "dekoracija" (šargarepa i zelena salata). Prodavci pljeskavica su stoga najsrećniji kad ugledaju zaokrugljene dame u trenerkama kako stižu iz pravca "Čigote"...

Odlukom suda Zavodu je ovih dana vraćen skijaški centar Tornik koji je bio dat u zakup privatniku: pored smučara na terenu zatekosmo i popisivače!

- Potraje li sneg, napravićemo kermes da svima oglasimo kako je Tornik opet naš. Vodimo razgovore da ovde napravimo dečji ski-centar Evrope! - kaže dr Čutović.

Zlatibor buja. Ipak, predsednik opštine Radenko Simović smatra da nema govora o stihiji: sve je u okvirima generalnog urbanističkog plana.

- Luksuzni apartmani su vrlo traženi na tržištu - kaže on. - Pitanje je da li je Zlatibor prenaseljen: gužva vlada tek na jednom manjem delu, svud okolo su nesaglediva prostranstva. Uostalom, i oni koji nas najviše kritikuju traže da kupe plac gde je najgušće. Narod voli gužvu!

Predsednik se slaže da je Zlatibor jedno od najvećih gradilišta u Srbiji. Proširuju se kuće, grade nove, dograđuju hoteli kako bi se izborili za što veći broj zvezdica.

- Opština podiže velelepni stadion i traži način da izgradi preko potrebnu sportsku halu. ŽTO je udario temelj za hotel sa četiristo kreveta i četiri zvezdice. "Jugopetrol" obećava ultramodernu pumpu, bolju od "dejtonke". Raspisaćemo javni konkurs za arhitektonsko uređenje prostora oko jezera, tog našeg bisera, i finansirati fabriku za preradu vode koja nam je trenutno najpreča obaveza.

A šta će narod koji voli Zlatibor kad sve na njemu bude sa pet zvezdica: lepo, skupo i nedostupno. Ostaje mu da se i dalje uzda u svoj "Palisad" i moli Boga da bar depandans ostane na te dve zvezdice koliko mogu da plate oni što su "planinicu k’o šećer" i uzdigli do zvezda.

Višnja MARJANOVIĆ