Novi život Fonda "Kapetan Dragan"

Glasom pokreće sliku

Pokazujući kako paralizovani borac može bez ičije pomoći da koristi kompjuter i kako slepa devojčica s lakoćom "čita" na računaru, legendarni Kep je još jednom dokazao da ne gubi bitke i kada sve izgleda uzaludno

Na trinaestom spratu "Beograđanke" u Fondu "Kapetan Dragan" je opet život. U velikoj ovalnoj sobi duž zidova su novi beli računari. Za njima sede ljudi. Mladi, uglavnom. U drugoj, manjoj prostoriji ispred kompjutera sedi Mićko. U invalidskim kolicima. Zove se Milun Jevtović. Ratni vojni invalid. "Heroj po više osnova...", objašnjava Kapetan Dragan dok s ponosom pokazuje kompjuterski centar.

Mićko ne voli da govori o ratu. Naročito o onom času kada je njegovim rukama i nogama zauvek oduzeo sposobnost pokreta. Lice mu je bledo, ali u očima opet ima one živosti koju je bio izgubio saznanjem o večnoj vezanosti za kolica. Tu, pored kompjutera, deluje kao i drugi mladići njegovih godina koji u ovoj eri elektronike većinu svog vremena i ljubavi poklanjaju belim mašinama.

- Da li ste videli čoveka u kvadriplegičnom stanju u kakvom je danas Mićko - kaže Kapetan Dragan - koji bez ikakve pomoći drugih može sam da pročita dnevnu štampu, da napiše pismo, da uključi kompjuter i na njemu radi sve ono što mogu i potpuno zdravi ljudi. E, on, Mićko, to može.

Pomalo stidljivo, tihim glasom, preko malog mikrofona, Mićko se obraća kompjuteru. Otvaraju se fajlovi, kao da rukama prelazi preko tastature. Diktira pismo: "Draga Olgice..." Slova se pojavljuju na ekranu.

- Program po kome Mićko radi - objašnjava Kep - naši stručnjaci su prilagodili i usavršili upravo prema njegovim potrebama. Baš zahvaljujući činjenici da je većina ozbiljnih novina i časopisa publikovana na Internetu, omogućeno je čoveku sa ograničenom motorikom udova da se informiše, zabavi i radi na računaru bez ikakvih ograničenja. Tačnije, sve što mi možemo rukama Mićko postiže glasom.

Mićko nam pokazuje kako glasom može da upravlja "mišem" ili kursorom. "Levo... Gore... Stop... Dole..." Pokazuje kako se tekst ispravlja, zamenjuje već napisano. Glasom pravi "prelom", oblikuje tekst, bira slova, određuje pasuse...

- Ovaj program me je i bukvalno vratio u život - kaže mladić tiho. - Preko kompjutera mogu da razgovaram sa ljudima, da pišem, radim, zabavljam se. To je ogromna promena u mom životu.

Olgica vidi ušima

Nedaleko od Mićka za kompjuterom sedi Olgica. Ima jedanaest godina. Slepa je od rođenja. Višak kiseonika u inkubatoru doneo joj je večni mrak. Ali, ni za nju kompjuter nije nedostupna mašina.

- Zahvaljujući programu sinteze govora na srpskom jeziku - objašnjava Kapetan Dragan - koji su napravili, opet, naši stručnjaci, Olgica može da čuje sve ono što radi i što se vidi na ekranu.

Za razliku od prethodnog programa, gde je Mićko koristio zvučni ulaz kako bi mu omogućio komandovanje računarom, Olgica koristi zvučni izlaz. Ona tako i bukvalno čuje ono što ne može da vidi.

- Evo, prošla je već puna godina - priča Kapetan Dragan - otkako je naš fond počeo da se bavi projektom "Primena visoke tehnologije kod lica sa posebnim potrebama." I ovo su naši veliki uspesi.

Podseća da nije lako opisati aktivnost Fonda u kojem je od 1991. kada je osnovan pa do danas učestvovalo 67.000 korisnika, trista hiljada donatora, dve i po hiljade stipendista, oko hiljadu trista volontera i drugih koji su nesebično pomagali opstanak i rad ove pre svega humanitarne organizacije. Jer, od 67.000 onih koji su koristili usluge fonda je i petnaest hiljada dece ranjenih i poginulih boraca.

- Ovi programi koje sada radimo i čime se Fond bavi pokazuju da smo prebrodili krizu i da i nas a i ljude zbog kojih i postojimo očekuju bolji dani.

Od sunovrata do uspona

Kapetan Dragan kaže da je 1996. godina, ona posle pada Krajine, u biografiji Fonda zabeležena kao najteža, gotovo beznadežna.

- Počeli smo je sa dugom od 2.500.000 dinara, isključivanjem svih telefona zbog neplaćenih računa, sa voznim parkom koji se raspadao i nikada većim zahtevima za pomoć - priča popularni Kep. - Svi ogranci Fonda u inostranstvu su prestali da rade, a do marta te godine, primera radi, kompletna pomoć iz inostranstva je iznosila samo 650 maraka. Nismo imali drugog izbora sem da donesemo odluku o prodaji sedamnaest vozila kojima je Fond raspolagao, kuće u Nišu i svih ostalih vrednosti FKD koje nisu bile neophodne za rad, kako bi se namirili dugovi. Deo tih para smo uložili i u modernizaciju naše štamparije koja je u tom trenutku bila jedini stabilni izvor finansiranja Fonda. Celokupna naša humanitarna aktivnost se svela na program dece ranjenih i poginulih boraca, rad apoteke u Pariskoj 9 i besplatne pravne savete. U tom času je Fond bio sveden na samo dva stalno zaposlena i na četiri volontera.

A onda je rođena ideja o formiranju računskog centra pod nazivom "Net- centar". Ideja se svima dopala. Donacijom Ministarstva zdravlja Srbije taj računski centar je i formiran. "Telekom" je obezbedio dvomegabitni Internet link do "Net-centra", tako da je Fond "Kapetan Dragan" postao Internet provajder. Bilo je to 1997.

Što se tiče principa rada ovoga centra, on je za privatnu upotrebu na komercijalnoj osnovi, dok je za projekte od društvenog značaja - pristup besplatan.

- Ovim projektom smo - tvrdi Kapetan Dragan - obezbedili još jedan izvor samofinansiranja Fonda, a posebno je lepo to što se ovde sada okuplja veliki broj studenata, apsolvenata, inženjera, magistara, pa čak i doktora nauka i univerzitetskih profesora.

Sa pojačanim radom formirane su i sekcije: za tematsku pretragu Interneta, za primenu visoke tehnologije kod lica sa posebnim potrebama, sekcija robotike, prevodilačka sekcija, kao i grafička i zvučna laboratorija.

Usluge ovog centra, kaže Kep, koriste i Savezno ministarstvo za informisanje, VJ, Savezno ministarstvo za rad i emigraciju, Institut u Vinči kao i nekoliko desetina društvenih i privatnih organizacija. I to sve, naravno, na komercijalnim osnovama.

Uz koncentraciju znanja i povećanja broja obrazovanih ljudi, rađale su se i nove ideje.

- Pokrenuli smo akciju - objašnjava Kapetan Dragan - Internet u sve škole i svaka škola na Internetu. I to je u toku.

Grafička sekcija radi punom parom. Pravi prezentacije i pripremu za štampu. Prevodilačka sekcija, u kojoj je 325 prevodilaca, prenosi znanja i novosti sa 43 jezika na svetu. Robotisti rade već trećeg robota, a tematske pretrage Interneta su do sada podnele više od 2.500 izveštaja za potrebe raznih ministarstava i službi.

Olakšava im život

- I više nismo onako depresivno malobrojni - s osmehom kaže Kapetan Dragan. - Broj aktivista Fonda stalno raste. Već imamo 45 stalno zaposlenih, oko 400 honoraraca, sto trideset volontera i dvanaest doktora nauka koji uglavnom rade na specijalnim prijemima. A ove godine se spremamo i za izdavanje časopisa koji će se zvati "Nauka i život." Nameravamo da organizujemo prvi internacionalni sajam robotike u Beogradu, ali i da otvorimo predstavništva Fonda u Kini i Gvineji.

Ipak, kruna rada ovako obnovljenog i oživljenog Fonda su uspesi u specijalnim projektima.

- To zadovoljstvo koje sada imamo nema cenu - kaže Kep dok grli Olgicu čiji osmeh na licu sve kazuje. - Zahvaljujući ovako uređenim računarima, pored Olgice otvoren je put i za još četrnaest hiljada slepih i ko zna koliko slabovidih ljudi u našoj zemlji i njihovoj resocijalizaciji. Pored našeg Mićka više od dve hiljade Beograđana sa ograničenom motorikom može pomoću ovih naših projekata sebi, ako ne da promeni, ono da olakša život, u kome bi videli veći smisao nego što ga sada vide.

Novi život Fonda "Kapetan Dragan" ponovo je u zamahu. Tako reći ni iz čega se opet rodilo nešto. Slep može da vidi, a nepokretan da pokreće.

Jovan ANTONIJEVIĆ