Broj 2102, 1. maj 1999.

Na naslovnoj strani: Ivan Novaković iz Podgorca kod Bora i Zlatko Stojanović iz Lazarevca na straži sa ubojitim raketama "strelama". Snimio Željko Sinobad.

Naši reporteri među graničarima
Oštro oko, sigurna ruka

Peli smo se vrletima Orjena, što "puhom", što peške. Ni oficiri ni vojnici nemaju priliku da se jave svojima, ali poručuju da ne brinu, ovde vlada drugarstvo i sloga sa gorštacima. A što se tiče neprijatelja, on može samo "do tog kamena"...


Pukovnik Zoran Kerovec deluje dobroćudno i smireno, baš kako bi i trebalo da izgleda komandant na tako odgovornom mestu. Dočekao nas je u dubinama planine Orjen i izrazio zadovoljstvo što će se o njegovim sjajnim vojnicima pisati u novinama. Kratak dogovor, vojnički i - krećemo uz planinu. Putevi su takvi da ih jedino može savladati "puh", terensko vozilo komandanta.

Nastavak...



U ovom broju:

Dnevnik od 22. do 28. aprila

Pokušaj ubistva

Sa tri laserske bombe razorena rezidencija predsednika SRJ

Odstreljena i "bradavičasta svinja"

Od početka NATO agresije na SRJ Vojska Jugoslavije je oborila 46 zločinačkih aviona, šest helikoptera, osam bespilotnih vazdušnih špijuna i 182 krstareće rakete. U neuspelim akcijama spasavanja svojih pilota poginulo je oko sto komandosa među kojima je najviše Amerikanaca, ali ima i specijalaca iz Nemačke, Francuske, Britanije i Turske

Srce pogođeno, reč preživela

Prvi put u istoriji čovečanstva neko se usudio da, u nedostatku jačih argumenata, nasrne na jednu televiziju bombama. Taj 23. april će ostati zapisan crnim slovima u istoriji američke demokratije

Ovako je bilo...

"Posle zaglušujućeg praska zavladao je mrak dok su prašina i zagušljivi smrad stezali za grlo. Nisam znao kuda da krenem. U glavi mi je kucalo: samo što dalje iz ovog užasa", priča Milan Stančević, tonac

Odlazak običnih ljudi

Strašnije od njihovog stradanja je samo to što je NATO tu tragediju proglasio vojnim uspehom

Kud god krenu, bombe ih stižu

Za dlaku su izmakli smrti u rodnom Karinu, pa u Kninu, potom u Kosovu Polju, Mitrovici, a evo sad ni u Krnjači nemaju mira

Ubijanje na duži rok

"Čoveku tek u takvoj situaciji sine da bombe ubijaju brzo, a otrov satima, danima i mesecima. Kroz glavu proleti ideja o tom monstruoznom izboru: da li bi više voleo odmah ili lagano?", priča Živan Domazetovski, otrovani radnik Petrohemije

I DECU SU POBILI

Sa sedam projektila, NATO je u crno zavio Surdulicu. Ova mala varoš sa 13.000 stanovnika, u kojoj pretežno žive Srbi, ali i Bugari i Romi, u jednom trenu izgubila je šesnaest sugrađana, među kojima jedanaestoro dece od pet do dvanaest godina.


Sve smo imali, sada ništa!

U naselju Šljaka, u kojem su radnici obližnjih fabrika decenijama, uz velika odricanja, gradili svoje skromne kuće, džinovska bomba je noću tresnula i u deliću sekunde sve uništila

NATO razorio i pravo i pravdu

Nema nijedne norme međunarodnog humanitarnog prava koju agresor nije povredio. Ubija civile, razara kulturna dobra, škole, manastire, zaštićene objekte, izbegličke kampove. Ruši mostove, puteve, pali hemijska postrojenja i izaziva humanitarnu katastrofu

Drži se, pa kako nam bude

Milan Drljača je treće aprilske večeri, kad su NATO agresori porušili Most slobode, šetao sa porodicom popularnim Štrandom. Odjednom je grunulo. Najpre je zbrinuo ćerku i suprugu, a onda krenuo da traga za povređenima

Raketa je jurila na nas

Oko podneva, dvadeset drugog aprilskog dana, u novosadskom Vodovodu vrilo je kao u košnici. Ratno stanje uslovilo je rad bez predaha.

Mala galerija


Copyright © Ilustrovana Politika, Yugoslavia. All Rights Reserved.