|
Jugoslovensko nebo pogubno za agresorske letelice Odstreljena i "bradavičasta svinja" Od početka NATO agresije na SRJ Vojska Jugoslavije je oborila 46 zločinačkih aviona, šest helikoptera, osam bespilotnih vazdušnih špijuna i 182 krstareće rakete. U neuspelim akcijama spasavanja svojih pilota poginulo je oko sto komandosa među kojima je najviše Amerikanaca, ali ima i specijalaca iz Nemačke, Francuske, Britanije i Turske Rezervista Dragan Petrović iz Leskovca, u jedinici PVO kojom komanduje major Miomir Jovanović, uočio je američkog lešinara pod nazivom "A- 10A", ili "bradavičasta svinja", koji se neoprezno, u silnoj želji da ubije, spustio ispod 3.000 metara. Znao je, i bez komande, šta mu je činiti. Mirno je uzeo svoj prenosni raketni lanser "strela", učvrstio ga na ramenu, podesio nišane i - opalio. Plamena munja je zaparala nebo. Siguran u sebe i oklop koji ga štiti, Jenki je pokušao manevrom da izbegne raketu uveren da će ga moćni motori odneti na bezbednu visinu, ali... Za više od trideset dana, koliko brane nebo nad Jugoslavijom, pripadnici našeg RV i PVO su dobro proanalizirali taktiku i strategiju napadača, uočili njihov šematizovan i napamet naučen redosled poteza i otkrili Ahilovu petu svakom od brojnih tipova letelica koje mučki, noću i sa velike visine sejući smrt pokušavaju da nas "disciplinuju". Tu slabu tačku američkog jurišnog lovca "A-10A" znao je i pešak-strelac Dragan Petrović. Svoju strelu je odapeo tako da "bradavičastoj svinji" doleti iz, vojnički rečeno, stražnje polusfere. Nekoliko minuta kasnije gust dim i snažna eksplozija potvrdili su da Dragan ima oštro oko i sigurnu ruku. "Bradavičasta svinja" je počela da rije zemlju koju je samo nekoliko časaka ranije tako superiorno nadletala. Dragan Petrović se, tako, svrstao u plejadu heroja među pripadnicima RV i PVO koji su od 29. aprila oborili 46 neprijateljskih aviona, 6 helikoptera, osam bespilotnih vazdušnih špijuna i 182 krstareće rakete. U neuspelim pokušajima spasavanja katapultiranih pilota poginulo je oko sto komandosa zločinačke alijanse. Najviše je Amerikanaca, ali među specijalcima NARO-a koji se neće vratiti iz SRJ ima i Britanaca, Turaka, Nemaca i Francuza. "A-10A" je gotovo stopostotno zaštićen debelim oklopom kabine, motora i bubnja sa topovskom municijom. Napravljen je tako da uspešno izbegava infracrveno vođene rakete, motori su mu postavljeni daleko jedan od drugog, iznad i iza krila, kako bi se smanjio rizik od direktnog pogotka iz donje polusfere, a bočno su zaštićeni i vertikalnim stabilizatorima. Oba agregata su sposobna da izvuku mašinu i u slučaju da jedan od njih, ipak, bude oštećen. Taj avion, koji sada među NATO saveznicima koriste samo Amerikanci, namenjen je za borbu protiv tenkova, ali i za razbijanje bunkera i utvrđenih položaja branilaca. Njegov sedmocevni top GAU-8A od 30 milimetara koristi municiju sa osiromašenim uranijumom i iz bubnja sa 1.350 granata ispaljuje 400 projektila u minutu.Time se, međutim, ne iscrpljuje njegov ubilački arsenal. Pod krilima i trupom, na jedanaest nosača, nosi bombe, rakete i kontejnere sa dodatnim topovima kalibra 23 milimetra. Može da ponese 7.257 kilograma smrtonosnog oružja i municije. U borbi na jugoslovenskom bojištu nisu mu, međutim, pomogla ni krila čiji je raspon 17,53 metara i površina 47 kvadratnih metara. Nisu ga spasla ni dva turboventilatorska motora TF34-GE-100 sa potiskom od po 40,32 kN. Strelac-pešak Dragan Petrović bio je i brži i jači i precizniji od sve te moćne tehnike i tehnologije. Zahvaljujući tvrdoj odbrani o tvrdu srpsku zemlju razbili su se i brojni američki "F-16", nemački i britanski "tornado", engleski, španski i italijanski "harijeri" i još jedan "A-10A". I ne samo oni. I krstareće rakete, laserski navođeni projektili vazduh- zemlja, kontejneri sa kasetnim bombama i bombe velike razorne moći, koju im često daju i po dve tone eksploziva, padali su, takođe, raskomadani pre nego što su dospeli do cilja. Dvadeset četvrtog marta u 20 sati i 20 minuta, samo pet minuta posle prvog zločinačkog vazdušnog napad na SRJ, nišandžija Darko Dimitrijević u PVO bateriji kojom komanduje poručnik Siniša Ilić oborio je prvu krstareću raketu "tomahavk". Od tada su ih naši protivavionci poobarali na desetine. Za laserski navođene nemani zvane "šark" (ajkula), namenjene uništavanju naših radarskih sistema, specijalizovao se kapetan Velibor Krtolina, kome po uspešnosti konkuriše nišandžija Aleksandar Šunjka iz jedinice majora Dragiše Joksića. Šunjka je najzaslužniji što su samo u toku jedne noći, u četiri uzastopna napada na položaje naših branilaca, sa mračnog neba skinuta dva aviona i dva "tomahavka". I tako od položaja do položaja, od Subotice do karaule Košare, od Skadarskog jezera do Đerdapa padaju NATO "zvezde", sve masovnije i sve češće. |
Slobodan MILOŠEVIĆ