Beograd imaju i Belgijanci

Između čekića i nakovnja

Sedište NATO-a je u njihovoj državi, ali imenjaci grada na ušću Save u Dunav se stalno raspituju za svoje pobratime

Gospođa Rejmonda Baens-Mekers živi u Beogradu, ali, verovali ili ne, nije čula nijednu detonaciju koju su prouzrokovale NATO bombe. Ona živi u Belgiji, u gradu koji se zove kao i naš glavni grad.

Beograđani sa severa, na inicijativu zaposlenih u našoj ambasadi u Belgiji, pobratimili su se 1973. godine sa opštinom Stari grad u Beogradu. To prijateljstvo traje evo više od dve decenije. Traje i sada dok na Beograđane padaju bombe. Iz Belgije stižu pisma, telegrami, telefonski pozivi. Porodice Žandren, Kambrlen, gospođa Ivet, Marija Berže i mnogo drugi redovno se raspituju da li su živi i da li su dobro svi oni ljudi koje su upoznali u uzajamnim posetama.

Od poslastičarnice - grad

Eugen Savojski sa dobro opremljenom vojskom dugo je opsedao Beogradsku tvrđavu. Turci su pružili žilav otpor. Jedan od Eugenovih vojnika Belgijanac, čije ime, nažalost nije ostalo zapisano i upamćeno, bio je zadivljen izgledom i položajem utvrđenja na ušću Save u Dunav. Obećao je da će, ukoliko preživi, učiniti sve da ime tog grada ostane da živi i u njegovoj domovini. Po povratku u Belgiju, na periferiji grada Namira, Belgijanac je deo starog mlina renovirao i tu otvorio kafe-poslastičarnicu. Nazvao ju je "Beograd". Ubrzo se pročulo da se u "Beogradu" toči najbolje pivo i peku dobri kolači, pa je namirska elita nedeljom, tramvajima koje su vukli konji, dolazila ovamo. Tako je taj kraj postao poznato izletište. S vremenom oko poslastičarnice su počele da niču kuće, pa je novopodignuto naselje 1897. godine dobilo status opštine. Danas je to gradić sa oko pet hiljada stanovnika. Na četiri glavna puta na ulasku u grad stoje table sa natpisima: "Beograd, opština zbratimljena sa opštinom Stari grad, Beograd, Jugoslavija."

A sve je počelo 1973. godine. Beograd sa severa je tada proslavljao 75 godina otkako je dobio status opštine. Naša delegacija predvođena Milkom Šćepanović, predsednikom Starog grada, otišla je u Beograd i potpisala povelju o bratimljenju. Tako je počelo druženje.

U početku delegacije su razmenjivale posete svake druge, a kasnije svake treće godine. Na desetogodišnjicu bratimljenja u Beograd su iz Belgije stigla dva puna autobusa i nekoliko automobila. Više od sto dvadeset Beograđana iz Belgije, od čega oko trideset mališana, pet dana je obilazilo znamenita mesta u Jugoslaviji.

Najjače i najlepše veze ostvarili su učenici. Zahvaljujući profesorima francuskog jezika iz škola "Stari grad", "Mihailo Petrović Alas" i "Skadarlija" iz Beograda u Beograd su stizale velike grupe đaka. Boravili su u porodicama svojih domaćina, pa je tih petnaestak dana svima još u živom sećanju. Iz tog druženja sklopljena su i dva braka. Milenko Divjak i Branko Jevtić su oženjeni Belgijankama.

Dresovi za "zvezdaše"

Zahvaljujući pločama iknjigama koje su naši đaci nosili tamo, mali belgijski Beograđani su učili srpski jezik. Oni stariji pobrinuli su se da i nekoliko ulica dobije naziv koji ima veze sa Jugoslavijom. U Belgiji, u Beogradu, može da se prošeta Ulicom starog grada, Dunavskom, Bosanskom, Ulicom reke Tise, Moravskom. Fudbalski klub nosi ime "Crvena zvezda". Godine 1985. predstavnici Starog grada nabavili su dresove našeg najtrofejnijeg kluba i odneli ih na poklon. Na velikom namirskom sajmu 1986. godine bile su zastupljene i firme iz Jugoslavije: PGP, "Narodna radinost", "Jugoeksport", "Centroprom", "Jugodrvo"...

A onda su doletele NATO bombe. "Našli smo se između čekića i nakovnja", rekao je odbornik Patrik Sonvo kad je čuo da je NATO realizovao svoje pretnje. Gradski vašar koji se svake godine tradicionalno održava, počeo je tek posle žučne rasprave o adekvatnosti slavlja u jednom Beogradu dok u drugom padaju bombe.

Ali, ni bombe ni prljavi medijski rat koji vodi NATO nisu sprečili Beograđane da se raspituju za svoje prijatelje. Lepa Jevremović, član Odbora za saradnju razgovarala je ovih dana sa gospođom Rejmondom Baens-Mekers. Prethodnog dana javio se i predsednik Odbora za saradnju Lisjen Meten. Pitanja su uglavnom bila ista: jesu li svi živi i zdravi, čega ima, a čega nema? Uz najlepše želje poručuju da se nadaju da će ovo sve brzo proći i da će se uskoro videti. Nadaju se, vele, da ništa ne može da pomuti njihovo dugogodišnje prijateljstvo. I ne bi trebalo. Beograd Beogradu želi sve najbolje. I obrnuto.

Ognjan RADULOVIĆ