Diplomirala pod bombama

Domovina se i znanjem brani

Istog dana kada je Jelena Gojnić, student mašinstva, odbranila diplomski rad sa čistom desetkom i studije završila sa prosekom 9,58, na pedesetak metara od njene kuće na Pašinom brdu pale su dve bombe

Tridesetog aprila, u 12.47 časova, u jednoj od sala Mašinskog fakulteta 23-godišnja Beograđanka Jelena Gojnić stavila je tačku na jedan deo svog života, započevši blistavo, dužu, kako nam reče, i zasigurno težu etapu, onoga što se zove životni put. Tog popodneva čistom desetkom, sa prosekom studija 9,58 pred svojim profesorima dr Milovanom Studovićem i dr Titoslavom Živanovićem odbranila je diplomski sa temom "Idejni projekat industrijskog parnog kotla za sagorevanje mrkog uglja na lančanoj rešetki".

(Nastavak sa prve strane)

Umesto slavlja, noć dana kada je završila studije, sa majkom Tatjanom i bratom Vojislavom provela je u skloništu, u zgradi ulice France Rozmana 22 na Pašinom brdu jer su na pedesetak metara od njene kuće pale dve bombe NATO-a preteći da u deliću sekunde, sumanutom voljom lica iz mraka, njen i život njenih najdražih pretvore u prah i pepeo.

- Bože, da li ijedan tek diplomirani mašinski inženjer u svetu, moj kolega, može s ovim da se pomiri? Da li bi me razumeo kad bih mu ispričala da večeri kad sam okončala studije nisam pojela ni parče torte i ispila čašu šampanjca! - govori nam smireno, naglašavajući svaku reč Jelena Gojnić, devojka koja je dve godine zaredom, na prvoj i drugoj godini, fakulteta bila student generacije Mašinskog fakulteta sa prosekom - deset!

Uz prekor "da ne preteruje i ne hvali se toliko", majka Tatjana nam donosi iz dnevne sobe pregršt diploma iz osnovne i srednje škole.

- Mama, to nisu te diplome, to je sa takmičenja, diplome su u donjoj fioci - ljuti se na majku Jelena.

Osnovna škola "Svetozar Marković", sve petice od prvog do poslednjeg razreda, ali i sve diplome, od Vukove kao učenik generacije, i osnovac koji nikada nije dobio četvorku, do diplome Mike Alasa, Nikole Tesle i Svetozara Markovića.

Srednja škola: Prva beogradska gimnazija. Drugi, treći i četvrti razred sve petice iz svih predmeta. U prvom razredu jedna trojka. Iz matematike. Zbog te trojke iz matematike u prvom razredu Jelena Gojnić nije postala učenik generacije. Direktorka je rekla: ne može.

Nije vredelo ubeđivanje da profesor matematike Miloš Ćalić nikada i nikome nije dao peticu. Nije vredelo, ali je, ipak, vredelo. Jelena je rekla: "Dokazaću im da su pogrešili!". Prvi ispit na Mašinskom fakultetu iz matematike - čista desetka. Drugi ispit fizika, treći mehanika î, pa mehanika îî, i opet desetke, jedna za drugom. U drugoj godini matematika îî - čista desetka! Prva i druga godina - sve desetke. Prosek studija u te dve godine - deset!

- Nikada nisam otišla do gimnazije, nikad im nisam rekla da me je zabolelo što nisam bila učenik generacije. Bila sam sigurna da je čak i moj omiljeni profesor Ćalić pogrešio. Da se u mom slučaju prevario. Desetke iz matematike na fakultetu su me ohrabrile. Rekla sam sebi: Jelena, diplomiraćeš u roku, sa što boljim ocenama.

Na jednoj od tih godina, Jelena je iz predmeta otpor materijala dobila čak i desetku sa usklikom.

- Da, profesor je bio veoma zadovoljan - skromno kaže.

Brat Vojislav, o kome Jelena najrađe govori, profesionalni košarkaš "Radničkog-Jugopetrol", iako ima tek osamnaest godina, Jelenina "je najomiljenija ličnost u kući". Tata Milutin i majka Tatjana su pomalo u drugom planu. Za primat su se dugo borili i deka Lazar, protojerej u penziji, i brat Vojkan, ljubav je podeljena na ravne časti, ali Jelena, ipak, kaže: "Ovom malom (brat je inače visok 2,07) ništa ne mogu da odbijem. Zloupotrebljava me bezočno, ali ja ga još više volim. Investiram u njega, a kad jednom bude košarkaški centar Jugoslavije i sveta vratiće mi sve stostruko. Pametna sam ja."

Jelena je lepa devojka, odlično govori i engleski i ruski. Najlepše stvari su joj se događale u teškim vremenima. Osamnaesti rođendan i maturu slavila je kritične 1993. godine, kada su ljudi radili za desetak maraka plate a fakultet je završila uz eksploziju bombi u njenom Beogradu. Ipak, sa radošću govori o budućnosti:

- Puna sam elana, zamišljam sebe kao inženjera, na gradilištima širom naše zemlje. U godinama koje dolaze moraće puno da se radi i gradi, a ja to volim. Ja sam energetičar, brinuću da ljudima bude toplo u stanu, ali i oko srca.

Trpe NIKOLOVSKI