Vazdušni špijuni padaju kao kruške

I "grabljivac" dolijao

Za samo četiri dana naši protivavionci su oborili šest bespilotnih aviona NATO-a. Pet ih je uništio Prištinski korpus, a jedan je skončao na Pešterskoj visoravni

Od 24. marta do 17. maja oboreno je petnaestak bespilotnih izviđačkih letelica. Samo za četiri dana minulog vikenda, od 14. do 17. maja, pripadnici protivvazdušne odbrane Vojske Jugoslavije uništili su šest vazdušnih špijuna. Pet ih je oborio Prištinski, a jednog Užički korpus.

NATO je samo u ta tri dana ostao bez dva "predatora", jednog "hantera" i tri "CL-289PIVER-a". Pripadnici Prištinskog korpusa uočili su i skinuli obaveštajne avione bez posada sa neba iznad Uroševca, u opštini Zubin Potok, kod sela Klokot i iznad Štimlja. Ovaj poslednji je uspeo da se domogne teritorije Makedonije, ali ne i matične baze francuskih snaga. Razbio se odmah pri preletu granice SRJ, što je potvrdio i portparol NATO-a u Makedoniji.

I do sada su pripadnici protivavionskih i raketnih baterija, pa čak i pešaci-strelci obarali letelice tipa "CL-289PIVER" koje najčešće koriste nemački, francuski i kanadski agresori na Jugoslaviju. Oni su gotovo rutinski plen naših PVO momaka. Reč je o najjednostavnijem vazdušnom piratu zaduženom za osmatranje položaja Vojske Jugoslavije. On u vazduhu može da ostane samo jedan čas i radna visina mu iznosi od 150 do 600 metara. Pokreće ga jedan turbomlazni motor, težak je svega 140 kilograma i može da ponese od 30 do 295 kilograma tereta. To je u odnosu na borbene, ali i bespilotne avione, najsićušniji vazdušni špijun čiji raspon krila ne prelazi 1,32 metra, dugačak je 3,52 metra i "njuška" u radijusu od oko dvesta kilometara. U doletu na radni zadatak koristi visinu od maksimalnih 3.650 metara, ali da bi uočio ciljeve i o njima izvestio pretpostavljenu komandu, mora da se spusti na najmanje šesto metara, pa i znatno niže. Zbog toga, iako je sićušan i teško ga je uočiti, ipak postaje laka lovina za dobre strelce.

Koristi optičke i televizijske kamere, infracrveni skener sa uređajem za prenos TV i IC slike. Poleće pomoću raketnog motora i izvršava programirane zadatke. U povratku spušta ga ponovo raketni motor, a koči ga LU padobran. Pripada taktičkim vazdušnim špijunskim eskadrilama.

Špijun tipa "hanter" (lovac) pripada američkim vazduhoplovnim snagama i služi za izviđanje, osmatranje i korekciju artiljerijske i raketne vatre sa zemlje i iz vazduha. On je već odstreljen na našem nebu čim ga je general Vesli Klark s mukom dobio od Pentagona.

Novi trofej naših strelaca koji se kao i "hanter" može svrstati u "kapitalce" po svojoj vrednosti i vrhunskoj tehnologiji, jeste najsavremeniji nebeski žbir bez posade tipa "predator" (grabljivac), kome i samo ime kazuje kakvi su mu ciljevi i zadaci.

Ovog grabljivca su pripadnici Prištinskog korpusa pretvorili u lovinu iznad Uroševca. Pripadao je 57. vingu 15. izviđačke eskadrile ER force USA sve do 14. maja 1999. godine, kada je preciznim hicem skinut sa kosmetskog neba.

To je, zapravo, čudo tehnike i visoko sofisticirane elektronike. Vredan je, naravno sa opremom, tri miliona dolara. Pripada tipu velikih, strateških, bespilotnih letelica i za sada ga koriste samo Amerikanci baš kao i "hanter". Namenjen je za izviđanje, osmatranje, obeležavanje ciljeva, ima komunikacijski relej za rad u svim meteorološkim uslovima. Opremljen je televizijskom kamerom za dnevno izviđanje, taktičkim sintetičkim radarom sa elektronskim skeniranjem dometa deset kilometara, laserskim daljinomerom, identifikatorom "svoj-tuđi" koji gotovo nepogrešivo razlučuje ko je neprijatelj a ko saveznik, i relejnim uređajem.

Pored snimanja terena, "predator" je osposobljen i za prisluškivanje radio- komunikacija. Najvažniji komplet uređaja i senzora je onaj koji omogućuje snimanje i praćenje razgovora što se vode pomoću mobilnih telefona pa čak i toki- voki stanica male snage. Može da patrolira čak 24 časa u radijusu od 805 kilometara, a pokreće ga klipni motor od 63,4 kÝ. Nosi opremu tešku od 204 do 850 kilograma, raspon krila mu je čak 14,75 metara, dugačak je 8,14 metara i leti maksimalnom brzinom od 240 kilometara na čas. Brzina dok snima, obeležava metu ili prisluškuje iznosi oko sto kilometara na čas i po tome bi trebalo da bude lak plen. Međutim, leti na visini od 8.300 metara, a radna površina mu je od 1.500 do 2.000 metara iznad ciljeva što bitno smanjuje mogućnosti direktnog pogotka pre svega zbog stelt tehnologije i smanjene i radarske i optičke uočljivosti.

Pa ipak, oštro oko i sigurna ruka naših protivavionaca do sada su oborili najmanje dva "predatora" i dva "hantera" koji ima slične karakteristike.

"Grabljivcem" upravlja profesionalni pilot, ali sa zemlje i iz kabine slične kabini borbenog aviona uz pomoć elektroničara specijaliste za rad sa superosetljivim senzorima, kao što su elektrooptički za video snimke, infracrveni za prikupljanje podataka o koncentraciji toplote pojedinih tela na tlu i sintetički radar koji razdvaja siluete kroz oblake.

Slobodan MILOŠEVIĆ