Dve žrtve u porodici Simić iz Novog Pazara

Ubili ih zagrljene

Bombe su pogodile stambenu zgradu u centru grada gde su se u tom trenutku, u prodavnici u prizemlju, zadesili dvogodišnji Marko i njegov 29-godišnji otac Vladan

Tog dana osvanulo je sunčano i mirno jutro, koliko sada može da bude mirno u novopazarskom kraju. Sopoćani, Petrova crkva i Antun-Alemova džamija kupale su se u prvim sunčevim zracima. Niko ni slutio nije da će za samo nekoliko sati NATO zlikovci i ovde da ostave svoj krvavi pečat. U naletu njihovih aviona, tog 31. maja oko 13.30 časova, granate bačene na sam centar grada usmrtile su trinaest civila, među kojima i dvogodišnjeg Marka Simića i njegovog 29-godišnjeg oca Vladana.

- Bio sam u kancelariji kad je dat znak za uzbunu - priča duboko potresen Veselin Simić, stric nastradalog Vladana. - Začuo se zvuk bombardera. A onda je usledila snažna eksplozija. Pa još jedna. Pogođena je stambena zgrada u samom centru grada u čijoj se blizini ne nalazi nikakav vojni objekat. U toj zgradi žive socijalno ugroženi građani. U prizemlju je robna kuća "V. M. Komerc" u kojoj su se u trenutku granatiranja zatekli Vladan i Marko.

Mrtvi u kupatilu

Odmah posle eksplozije Veselin je dotrčao do bombardovane zgrade. Još je bila obavijena dimom i prašinom. Svet je počeo da se okuplja. Iz ruševina su se čuli jauci.

Oko dvesta meštana se odmah prijavilo da da krv. Niko nije gledao na nacionalne razlike. I dok je Veselin pokušavao da dozna da li su Vladan i Marko živi, prišao mu je sinovac Dejan i saopštio tužnu vest.

Sudeći po svemu, Vladan je posle prve eksplozije zgrabio Marka i sklonio se u najskrovitiji kutak robne kuće u kupatilo. Ali, geleri su kosili na sve strane, pa i tamo. Smrt ih je stigla zagrljene.

U međuvremenu Vladanova supruga Olja je krenula da traži svoje najdraže. Iako u poodmakloj trudnoći, žurila je ka ruševinama kao da je slutila da se nešto strašno desilo. Svekar Momčilo ju je vratio kući, a onda joj saopštio strašnu vest.

Vladan potiče iz ugledne porodice Simića, starosedelaca u Novom Pazaru. Svi oni rade u firmi Veselina Simića i svi dišu jednom dušom. Zato stric Veselin i strina Milica tuguju očinski i majčinski i zato je Veselin prevalio ovaj daleki put do naše redakcije da ispriča o porodičnoj tragediji.

Kroz kuću Simića posle tragedije prošlo je desetak hiljada sugrađana koji su došli da izjave saučešće. Jer, nije bilo stanovnika ovog grada koji nije poznavao Vladana. Bio je omiljen sportista, odličan fudbaler domaćeg kluba "Novi Pazar", pa je prešao u "Lipu", sadašnju "Jošanicu" gde je bio imenovan za direktora. I talenat i druželjub lje Vladan je nasledio u porodici. Otac Momčilo je nastavnik matematike i bio je omiljen kao golman u lokalnom fudbalskom klubu. Majka Rada je nastavnica fizičkog vaspitanja, a stariji brat Dejan bio je rukometaš. Danas je ugledni poslovni čovek, direktor firme "V. M. komerc".

Preživeo četiri granate U kući Simića trenutno vlada muk. Ipak, u tami nesreće iščekuje se bolna svetlost novog života. Snaha Olja, Vladanova žena, ovih dana treba da se porodi.

Čitav grad došao je da isprati malog Marka i njegovog oca Vladana na poslednje putovanje. Suze su se slivale niz obraze, a kletve upućene pilotima koji su i tada nadletali varoš stizale su jedna drugu. Niko nije otišao, nije se uplašio. Bio je to prkos ogorčenog naroda zbog nevinih žrtava.

- A desilo se, kako to katkad hoće sudbina - nastavlja priču stric Veselin. - Vladan je bio rezervista VJ od početka agresije. I za to vreme je više puta izmakao granatama. Kad su prvi put bombardovali Novi Pazar, ispred Vladana na tridesetak metara pala je granata. Preživeo je. Kad su drugi put gađali grad, opet su ispred njega pale granate. Bio je u kasarni. Preživeo je. Granatirana je i kasarna u Raškoj i most na Ibru. Promašili su tada most i Vladan koji je bio blizu opet je preživeo. I već je svojim prijateljima počeo da govori da ne veruje da će ovaj nesrećni i neverovatni rat da preživi. Ali, nije pomišljao da, ukoliko se nešto strašno i desi može da strada njegov prvenac sin Marko.

Veselin zastaje. Suze su jače od reči. Samo ruka miluje fotografiju. Dugo gleda u Marka i Caleta, kako su zvali njegovog bratanca Vladana. A oni Milica voleli su ih kao svoju decu. Onako kako to biva u složnim starinskim srpskim porodicama.

Iako još vidno skrhan bolom zbog gubitka najmilijih, Veselin želi da ostane zabeleženo da je tog dana u prodavnici sa njegovim Vladanom poginuo još jedan sjajan čovek. Četrdesetogodišnji Dragan Simović je ostavio za sobom suprugu i dvoje dece. Sin mu je baš tih dana završio srednju školu i prikupljao dokumente za upis na pravni fakultet. Umesto radosti i slavlja nastala je velika tuga.

Ljiljana BULATOVIĆ