Divljanje šiptarskih separatista

Masakr u žitu

Žeteoce su jurili po polju, pucali u njihova tela, a potom ih gazili vozilima. Meštani Starog Grackog, sela kod Lipljana, tvrde da znaju ko je od komšija Šiptara umešan u stravični zločin

Tražili su zaštitu, ali uzalud. Deset dana su stanovnici sela Staro Gracko čekali da kapetan Kfora Alan iz Lipljana pošalje makar patrolu koja bi obezbeđivala Srbe dok kupe letinu.

"Mi nemamo dovoljno ljudstva, ali ćemo povremeno obilaziti polja", odgovarao bi im na svaku njihovu molbu.

I u petak, 23. jula, Srbi iz Grackog su kombajnima i traktorima krenuli u atar. Žito prezreva i počinje da trune, govorili su onima koji su ih odvraćali. U selu su sedamdeset tri srpske kuće i tri albanske, a polja se graniče sa atarima sela Bujance i Veliki Alaš odakle su stizale pretnje i rafali u sumrak.

- Četrnaest srpskih seljaka je tog dana otišlo u žitna polja. Najstariji je imao šezdeset, a najmlađi petnaest godina.

Nisu se Srbi bez razloga plašili za živote žetelaca. U poslednje dve nedelje na području ovog sela zapaljene su kuće na imanjima Nikole Lukića, Novice Spasića i Novice Savića, a šezdesetpetogodišnji Pero Ristić je jednostavno nestao na putu Lipljan - Staro Gracko.

Pucnji u sumrak

U sumrak su se u selu čuli udaljeni pucnji. Zabrinuti meštani pomislili su da su žeteoci ugroženi.

Stevo Lalić i Dragan Odalović su krenuli u polje da ih potraže. Prvo su ugledali kombajn koji radi u mestu. Na njegovoj platformi videli su jedno beživotno telo. Potrčali su u selo.

- Ljudi, zovite Kfor. Izgleda da su naši pobijeni... - jedva su uspeli da izuste od zamora, straha i uzbuđenja.

Uporno su seljani zvali jedinicu Kfora u Lipljanu. Deset puta im je Šiptarka, prevodilac, odgovarala da nemaju slobodno vozilo da bi krenuli na lice mesta. Nije vredelo ubeđivanje sa osobom zaduženom za odugovlačenje.

Stevo Lalić je stoga sam krenuo u Lipljan. Tek tamo, u bazi Kfora, ubedio je vojnike da u selu ima mrtvih. Jedan transporter je krenuo u Gracko. Sa udaljenosti od pedesetak metara vojnici su hladno konstatovali da je vozač kombajna ubijen, a da tela ostale trinaestorice leže razbacana u prezrelom žitu.

Lelek se razlegao selom. Do neba. Za volanom traktora ubijen je Momir Janićijević. Blizu njega je ležao njegov sin Novica koji je sutradan trebalo da proslavi petnaesti rođendan. Okolo su ležala tela Andrije Odalovića (30), Jovice Živića (29), Radeta Živića (33), pa Slobodana Janićijevića (42), Stanimira (45) i Boška (50) Đekića, Ljubiše (50) i Saše (25) Cvejića, Nikole Stojanovića (60), Miodraga Tepšića (45), Milovana Jovanovića (25) i Momčila Janićijevića (40). Ovog poslednjeg su od povreda i rana jedva prepoznali i tek trećeg dana bili sigurni da je on.

- Ubice su se iživljavale nad telima. Prvo su ih lovili, stizali po žitu i ubijali, zatim im mrtvima pucali po telu i gazili nekim vozilom - kaže Slobodanka Odalović, majka ubijenog Andrije. I uz lelek, dodaje da više ne veruje nikom. Zna da su u ubistva četrnaest seljaka iz Grackog umešani Šiptari iz njihovog sela i okoline.

Kfor štitio ubice

- Šta imamo da krijemo. Muhamed Ademi se vratio nedavno u selo. Bio je u ratu u Bosni i odavno se hvalio kako je ubijao Srbe. Te večeri je sa Ahmetom i Suljom Lecajem krenuo ka Bujanačkoj šumi gde su naši skupljali žito. Pola sela ih je videlo. Njih trojica su mi oteli muža Peru pre nekoliko dana. Ja sam to prijavila jer znam, sigurna sam, ali Kfor ništa ne preduzima. Štiti ih. To je njihov dogovor - priča Slobodanka Ristić i kaže da se više ne plaši da govori istinu, makar po cenu života.

U Starom Grackom su na svim srpskim kućama istaknuti crni barjaci. Ceo svet je saznao za ovaj pokolj. Bezdušni i krvoločni su to uradili. Da zaplaše i ostale Srbe. Srbi iz Grackog ne veruju Kforu:

- Samo ruskom bataljonu možemo da verujemo, drugi šuruju sa Šiptarima, hoće da zataškaju stvari - kaže Zoran Ćirković, meštanin. Kfor za njih i mnoge druge nema više nikakav ugled.

- Slizali su se sa Šiptarima, štite ih i pomažu im u akciji da nas sve redom istrebe ili oteraju sa Kosmeta - kaže Slobodanka Odalović i sprema se sa ostalima da kolektivno krene put Srbije, bilo kud.

- Nismo sigurni, ako ih sahranimo ovde, da će ih i mrtve ostaviti na miru. To su zlotvori. Ništa im nije sveto - kaže jerej Milovan Kojić. I pita zašto njima ili srpskim stručnjacima ne dozvoljavaju da prisustvuju autopsiji leševa. To je namerno, veli, da ne vide kurjačke obrede nad telima. Već sada se polako pronosi vest da nije bilo iživljavanja već su ih "samo pobili".

Otužno zvuči i "odbrana" pripadnika Kfora iz Lipljana da su u subotu, sutradan po masakru, mogli da dođu i čuvaju žeteoce, ali su Srbi požurili, pa sami krenuli dan ranije, u petak, "bojeći se, valjda, kiše..."

Ostaje pitanje kako to da su mogli u subotu, a dan ranije nisu. Ili imaju ljudstvo i želju da pomognu, ili nemaju. Da su hteli, mogli su.

O. MILANOVIĆ