|
|
Akcija "Ilustrovane": pred drugi susret jednojajnih blizanaca u Novom Sadu
Bako, pogodi koja sam?
Nina i Danica Vukotić iz Bačkog Jarka su ponos roditelja i mnogobrojne
familije. Samo ih majka Tatjana uvek razlikuje, ostali obavezno greše. Ali,
priroda je udesila da ono što radi jedna obavezno čini i druga
Dragan Vukotić je nekada bio vrstan muzičar. U rodnom Bačkom
Jarku, nadomak Novog Sada, na prste su mogla da se izbroje veselja i proslave na
kojima se nije čula njegova solo-gitara. A onda se zagledao u simpatičnu Tatjanu
iz obližnjeg Temerina, buknula je ljubav, pa je tako na svet došla Milica.
(Nastavak sa prve strane)
U jesen pre pet i po godina Vukotići su ponovo očekivali prinovu. Tatjana
je bila u sedmom mesecu trudnoće kad je odlučila da skokne do Novog Sada na
uobičajenu kontrolu.
- I, molim te - doviknuo joj je muž sa kapije lepe porodične kuće - nemoj
da pitaš za pol deteta. Biće kako je priroda odredila.
"Ma, kakve bliznakinje!"
Tatjana je sa Draganovom majkom Bosom otišla na pregled. Sve
je brzo obavljeno, a na rastanku su joj lekari kazali:
- Nadajte se dvojkama. Čini nam se da su devojčice.
Dve žene nisu mogle da poveruju. Dugo su se zagledale, pa krenule kući.
Sad je tu vest trebalo saopštiti ocu.
- Kad sam stigla kući, Dragan je spavao - seća se Tatjana tih trenutaka. -
Probudim ga i velim da je sve u redu, ali da imam još nešto da mu kažem. "Nemoj
dalje ništa da mi pričaš", rekao je onako bunovan. "Ako si pitala za pol, nije
fer. Dogovorili smo se, a ti ipak..." Ja samo što ne puknem od smeha. Onda se
osokolim, pa izustim: "Imaćemo bliznakinje, verovatno dve devojčice."
Priču nastavlja Dragan:
- Bio sam u polusnu kad mi je to rekla. Skočio sam, i u trenu se razbudio.
"Kakve bliznakinje, o čemu ti pričaš?" "Tako su rekli lekari", odgovorila je
pribrano. - "Dve bliznakinje."
Jedanaestog, lepog i odviše toplog oktobarskog dana, u pet popodne,
Tatjana je rodila jednojajne bliznakinje. Tako su na svet došle Nina i Danica
Vukotić, koje su, kao i mnogi jednojajni blizanci, slike preslikane.
- Naravno, bio sam srećan zbog njihovog rođenja, a i svi u familiji - grli
Dragan sve tri ćerke. - Posle smo malo začeprkali po familiji i utvrdili da je
moja baka po majci Janja bila jednojajna bliznakinja, a deda po ocu Dušan je,
takođe, imao braću blizance. I Tanjin stric je blizanac.
Devojčice su rasle uz stariju sestru i pod budnim okom baka Bose i Radmile
i deka Branka i Vitomira. Dragan je posle ostavio muziku pa sa suprugom krenuo
da radi u privatnoj firmi "Primakomerc".
Kolovođe u obdaništu
Dalja i bliža familija Vukotićevih je, rekosmo, u znaku
blizanaca. I glava porodice Dragan pripada tom ešelonu.
- Rođen sam u znaku Blizanaca - smeška se dok Nina i Danica koriste
prisustvo gostiju da iz frižidera izvade više sladoleda nego što bi smele.
Bliznakinje se, kao i mala Milica, ne odvajaju od Draganovih roditelja koji
žive sa sinom i snahom.
- Ja ih ni sada ne razlikujem - iskrena je baka Bosa. - Ni moj suprug.
Pozovem ih po imenu, a onda pitam: "A koja si?" U poslednje vreme hoće i da mi
podvale. Za nešto ih kobajagi izgrdim, a one će: "Pogodi bako, koja sam ja?"
Dragan dodaje:
- Iskren da budem, ni ja ih dugo nisam razlikovao. Posle sam ufiksirao
neke detalje. Jedino Tatjana nikad nije pogrešila. I s leđa kad ih pogleda, zove
ih po imenu.
A ostali u familiji?
- Teško, vrlo teško ih raspoznaju. Još kad se obuku u isto, pa ih majka
isto očešlja, a tako je uvek, nema načina da ih raspoznate. Moja majka je jedno
vreme pokušavala da to učini po različitim minđušama. Ja promenim minđuše i ona,
naravno, pogreši.
Devojčice su živahne i veoma druželjubive. Nina je pričljivija, sve je
interesuje, ljubopitljivija je, a Danica, koju svi zovu Dana, već sada je dobar
matematičar.
- U obdaništu su njih dve glavne - ponosno će Tatjana. - Kad ujutru dođu u
vrtić, vaspitačica Jovanka Midić, divna žena i pedagog, odmah kaže: "Hajde da
vidimo šta Dana i Nina predlažu da danas radimo." One su kolovođe u svojoj grupi
u vrtiću.
Otac ih je, dok su bile sasvim male, svake večeri kupao jer je već imao
iskustva sa Milicom, koju zovu Mima.
- Bile su k’o dve istovetne vekne jer su se rodile sa nešto više od dva i
po kilograma - pokazuje on fotografije iz tog vremena.
Spavaju zagrljene
Kad im se u kuću uselila radost sa bliznakinjama, Dragan i
Tatjana su najednom promenili bioritam, pa donekle i istumbali život.
- Nije to bilo lako - veli ponosna majka. - Odjednom, sve je moralo da se
kupuje duplo. Pošto je Milica starija dvadeset meseci, a Nina i Dana su je po
visini i težini već gotovo stigle, kad uđem u prodavnicu sve kupujem u tri
primerka.
Bilo je toplo julsko predvečerje i devojčicama je san lagano dolazio na
oči.
- Umorne su. Najpre vrtić, a onda su vas čekale - kao da ih pravda majka.
- Dana prva leže i prva ustaje. Milica je poslednja, ali valjda tako i treba jer
je najstarija.
Priroda je dve bliznakinje nagradila istim likom, ali i drugim
karakteristikama.
- Evo kako - objašnjava otac. - Kad spavaju, uglavnom su zagrljene ili
obavezno moraju da se dodiruju, da nekako upletu nožice i ruke. Nikad ih još
nisam video da spavaju odvojeno jedna od druge. Milica im se takođe približi,
tako da smo za njih odredili francuski ležaj.
- A boluju li isto?
- Uvek - kategorična je majka. - U roku od pet dana im je ispao isti zub.
Kad jedna dobije temperaturu, ubrzo se isti simptomi pojave i kod druge.
Prohodale su istog dana, a kad jedna izostane iz vrtića, druga neće u njega da
ide. Ne znam kako će biti kad krenu u školu.
Nina se vrzma oko našeg fotoaparata, donosi albume sa fotografijama pa će
otresito:
- Ovo smo seka i ja kad smo bile male. A sad smo velike.
Posle nam kaže kako se uvek igraju zajedno i kako nikako ne može da se
igra sama.
- Njih dve su, često, same sebi dovoljne za igru. Naravno, uvek je tu i
Milica, ali ona na jesen kreće u školu - veli baka Bosa.
U dvorištu nam pokazuju iste bicikle. Žele da ih tako fotografišemo.
- O, babine unuke - ne može da sakrije radost. - Njih tri su mi najveće
bogatstvo i najveća radost.
Blagi vetrić im mrsi kosu dok jedna drugoj objašnjavaju da treba okrenuti
bicikle kako bi se što lepše fotografisale.
- Uveče ćemo se igrati sa našim drugarima iz ulice - poručuju na rastanku.
Lepe kuće u Ulici Lole Ribara u Bačkom Jarku. U broju dvadeset jedan je
srećna porodica Vukotić. Svi ih znaju, ali najviše po tome što imaju jednojajne
bliznakinje.
Danica i Nina su dva bisera u tom srećnom domu. Nedavno su u "Dunavskim
kolibama", na Ribarskom ostrvu u Novom Sadu, gde će se održati drugi susret
jednojajnih blizanaca, njih dve sa hlebom i solju dočekale mitropolita crnogorsko-
primorskog Amfilohija. Bez imalo treme su njemu i ostalim crkvenim
velikodostojnicima poželele prijatan boravak u tom "Slobodinom" zdanju.
Mitropolit ih je pomilovao po kosi i, vidno oduševljen što su jednojajne
bliznakinje, uputio pregršt lepih reči za sreću u životu.
|