|
|
Brisanje srpskih tragova na Kosovu
Šiptarska akcija: razori i uništi
Za poslednja dva meseca, otkad je Kosmet pod zaštitom međunarodnih mirovnih
snaga, više od četrdeset crkava i manastira je porušeno i zapaljeno u verskom
pustošenju koje nije pojedinačno već masovno
U centru Prištine, 13. jula, pomahnitali šiptarski mladići demolirali su
pravoslavni hram Hrista Spasa, a potom ga i zapalili. Oko vatre su igrali i
veselili se. Prištinski sveštenici su jedva dozvali patrolu Kfora i tek kad su
vojnici stigli, masa se razišla. Ali, zato su vatrogasna kola kasnila toliko da
je crkva sada gotovo uništena.
(Nastavak sa prve strane)
Nekoliko dana kasnije u Đakovici šiptarski separatisti su upotrebili
eksploziv jer su temelji crkve Svete Bogorodice odolevali krampovima i macolama.
Kada su uspeli da ga dovoljno oštete, slavlje je trajalo do duboko u noć. Radovalo
se u nekakvom čudnom verskom zanosu i staro i mlado, a kućama se raznosilo sve
što je bilo upotrebljivo.
- Nismo razumeli toliki stepen destrukcije i radosti zbog rušenja, kao
masovnog osećanja kod albanskog stanovništva - napisao je u svom izveštaju višoj
komandi kapetan iz španskog sastava Kfora, u kome je verovatno proradio
hrišćanski odnos prema verskim svetinjama.
I tako redom. Nije daleko od istine da je rušenje i paljenje pravoslavnih
crkava i manastira na Kosovu zadatak planiran u glavama najekstremnijih
šiptarskih fundamentalističkih terorista, pod patronatom i zaštitom mirovnih
snaga Ujedinjenih nacija i pod oreolom "žrtava srpskog nasilja" koja se, eto,
"svete u nerazumnom besu". I sve se zataškava i umanjuje.
A prava istina je bolna i neshvatljiva.
Prema onome što se tačno zna, a podatke je sa terena prikupljao Sveti sinod
Srpske pravoslavne crkve, više od četrdeset verskih bogomolja je od 13. juna do
6. avgusta ove godine na Kosovu uništeno ili teško oštećeno, s namerom da se
večno zatre trag, postojanja srpskog življa, jer u svetskoj javnosti je najjači
srpski argument, kada je u pitanju Ksomet, da je to kolevka Srpstva i duša ove
nacije, zbog stotine i stotine manastira i crkava, starih po nekoliko vekova.
Ako to nestane s lica mesta, onda nema ni srpskog uporišta na ovoj teritoriji.
Uz etničko čišćenje, masovna i pojedinačna ubistva iz sata u sat, zastrašivanje
srpskog stanovništva, uskoro bi, prema planovima šiptarskih predvodnika i
državnog i političkog vrha Albanije, Kosovo i formalno moralo da pripadne
Albancima.
I zato se krenulo u široku akciju: uništi i razori, da nestanu srpske
svetinje s lica zemlje.
Uništen je manastir Svete Bogorodice u blizini Suve Reke, početkom jula.
Uz to, i konak manastira je zapaljen i opljačkan. I crkva u obližnjem selu
Mušutište, izgrađena 1315. godine, razneta je eksplozivom. U Suvoj Reci potpuno
je eksplozivom uništena crkva Svetih apostola Petra i Pavla. Istu sudbinu je
doživela i crkva Sv. Bogorodice u selu Petrić i vrlo stara, iz 16. veka, crkva
Sv. Nikole u Slovinju kraj Lipljana. Na udaru je zatim bio manastir Sv. arhangela
Gavrila u Binaču kod Vitine, inače podignut u 14.veku. I dve crkve posvećene
majci Bogorodici, u Dolcu kod Kline i u selu Bijelo Polje kod Peći, obe iz 16.
veka, zapaljene su i opljačkane krajem juna i početkom jula. Istu sudbinu je
doživela krajem juna i crkva Sv. Jovana Krstitelja u Samodreži.
Za manastir Devič, podno Drenice, zna se da je već dugo na meti šiptarskih
ekstremista i verskih fanatika. Upadali su nekoliko puta u njega, skrnavili ga,
maltretirali monahinje i šarali po ikonostasu i ikonama.
I dve crkve posvećene svetom Iliji, prva u Vučitrnu, druga kraj Đakovice,
bile su na meti šiptarskih vandala. Uništene su i zapaljene, a ostaci razneti, da
im se ne zna trag.
Na spisku uništenih crkava, koje je potvrdio i Kfor, nalaze se i sledeće
crkve: Sv. Bogorodice u selu Velika Reka kod Vučitrna, u selu Đurakovac kod
Peći, pa zatim crkva Svetog Uroša u Uroševcu, potom parohijska crkva u selu
Žegra kod Gnjilana, pa u selu Smač kod Prizrena, crkva Svete Petke kraj
Vitine, iz 15. veka, zatim crkve u Grmovu kod Vitine, u Kijevu kod Kline, pa u
Pećkoj Banji, u Naklu kod Peći, u Petrovcu kod Kamenice, u Podgorcu kod Vitine,
zatim u Osojanu, u selu Novake kod Prizrena, u Kruševu i Ljubiždi kod Peći,
Gornjoj Srbici, Grebniku, Klini, Pomazetinu i Nerodimlju.
U selu Belica je demolirana je crkva Svetog kneza Lazara i pri tom
razbijena časna trpeza, mnoge ikone razbacane i izgažene, kao i sveti sasudi. U
selu Rudnik je minirana crkva Sv. Nikole, izlomljen je ikonostas, ali na
neobjašnjiv način ostao je neoštećen antimins koji se nalazio na časnoj trpezi.
I dva manastira, prvi u Koriši kod Prizrena, posvećen svetom Marku,
izgrađen 1467. godine, i manastir Svetih vračeva Damjana i Kozme u Zočištu, iz
14. veka, napadnuti su i oskrnavljeni, freske izgrebane i zidovi išarani. Tek na
poziv bratstva, patrole Kfora uspele su da oružjem oteraju napasnike.
Zato tragično i ironično zvuči izjava Hašima Tačija, samoproklamovog
lidera kosmetskih Šiptara, da njegovi sunarodnici, gnevni zbog "sopstvenih
strahota koje su preživeli, samo napadaju one crkve i manastire Srba koji su
građeni u poslednjih desetak godina jer je to rađeno izazivački..." Da se čovek
prekrsti, jer ne samo da ga činjenice demantuju, već i strahote i pomama s kojom
se to radi.
Kome je, na primer, smetao spomenik Vuku Karadžiću u Prištini ili
pravoslavno groblje u Mitrovici, na kojem je oštećena kapela i više spomenika i
nadgrobnih ploča? Kome smetaju mrtvi? Očigledno da smetaju. I čudno je da među
Šiptarima nema onog glasa razuma koji bi pokušao da osvesti verski zaslepljene
vandale. U "Kuranu" jedna od zapovesti je "dobro se dobrim vraća, a zlo zlom".
Sračunati ataci na svetinje plaše one preostale Srbe, jer kad neko ima žara da
udari da to, zašto onda ne bi i na žive. Izbrisati sa lica zemlje trag postojanja
ljudi, bili oni Srbi ili bilo ko drugi, greh je i pred Bogom, i pred istorijom, i
pred razumom.
Kako to nedelo nerazumnih sprečiti dok nije kasno? Jedinice Kfora su došle
na Kosovo da uvedu red, zaštite nevine i obuzdaju ekstremiste. Očigledo da to ne
rade ili bar ne uspevaju u tome!í
|