Akcija "Ilustrovane: pred drugi susret jednojajnih blizanaca u Novom Sadu

Dušanu i Đorđu i isti zubi ispadaju

Mirjana i Slobodan Januzović su posle rođenja sina priželjkivali ćerku, ali su na svet došla dva dečaka, sada već derani od sedam i po godina, koje vršnjaci, rodbina i prijatelji teško razlikuju. Navike su im identične, baš kao i ponašanje, a imaju i iste bolesti

Bila je to ljubav još iz srednjškolskih dana, pa je razumljivo što su Novosađani Mirjana i Slobodan Januzović odmah posle venčanja čekali prinovu. Rodio im se sin Nebojša koga su, kako je i uobičajeno za prvo dete, iz sve snage mazili i pazili. Ali, posle četiri godine poželeli su još jedno dete.

(Nastavak sa prve strane)

- Samo nam se ćerka vrzmala po glavi - prisećaju se uz blagi osmeh. - Već smo bili odredili da se zove Marijana.

Poklon za rođendan

Trudnoća je već poodmakla tako da je buduća majka morala na ultrazvuk. Posle pregleda krajičkom oka je zapazila da se lekari došaptavaju.

- Nešto nije u redu? - pitala je zabrinuto.

- Ma, ne gospođo, sve je kako treba - odgovorili su pribrano. - Jedino što umesto jedne nosite dve babe. Dva dečaka. Biće jednojajni blizanci.

Posle pregleda je sela u automobil, prosto sluđena onim što su joj lekari rekli. "Tri dečaka u kući? O, Bože...", pričala je sama sa sobom dok je vozila.

Slobodanu je tog dana bio rođendan.

- Tek što sam došao s posla - počinje svoju ispovest Slobodan. - Vidim je zabrinutu i odmah pitam šta se dogodilo.

- E, pa srećan ti rođendan sa blizancima - skočila mu je u zagrljaj.

U prvi mah nije znao o čemu je reč.

- Kakvi blizanci? Šta pričaš - malo se ljutnuo.

- To što sam ti već rekla - bila je pribrana Mirjana. - Imaćemo još dva dečaka. Doktori kažu, jednojajni blizanci.

Tako su šestog decembarskog dana 1991. na svet došli Đorđe i Dušan. Dva dečaka kao jaje jajetu.

- Svakakvih sam dogodovština imala već u bolnici, odmah posle porođaja - pokazuje fotografije tek rođenih dečaka. - Babica pročita najpre jedan broj, i donese mi prvog dečaka. Kad posle nekog vremena pročitaju novi broj. Opet se javim. "Pa vi ste već dobili, šta sad hoćete", preseče me pogledom. "Ali, ja sam rodila jednojane blizance". Odmah se sve razjasni.

Bliža i dalja familija Januzovićevih jedva je čekala da mama sa bebama stigne kući. Stan, istina, teskoban ali je za sve bilo mesta. I svi su, naravno, odmah počeli da ih zagledaju.

- Strahovali smo da će Nebojša biti ljubomoran i da ih neće prihvatiti. Ali, dogodilo se suprotno - veli srećna mama. - Njih trojica, pola obdaništa. Šalim se, mada se nikada nisam mučila da im tražim društvo za igru. Čak su, veoma često, i blizanci jedno drugom dovoljni da se zaigraju po nekoliko sati.

I učiteljica greši

Dušan i Đorđe su rasli, porasli su i za odbdanište. U Novom naselju, velikoj četvrti Novog Sada, gde su se Januzovići skućili, nije bilo mesta u vrtiću.

- Ne mogu ih primiti - slegla je ramenima vaspitačica Neda Ćulibrk, koja, nažalost, više nije među živima.

- Ali, to su jednojajni blizanci - nije se predavala majka. - Čula sam da i Vi imate blizance...

Tako su dečaci u grupu svog uzrasta primljeni kao "prekobrojni".

Prošle godine su krenuli u školu. Za roditeljski budžet još kakav namet. Sve je moralo da se kupuje duplo.

- Drugari nas razlikuju, mada ponekad greše, ali učiteljica Nevena Novčić još ne može dobro da upamti naše likove - prasnuše u smeh. - Mi zbog toga ne zabušavamo. Čak se različito i oblačimo.

Bolesti i ponašanje su im gotovo identični. Na svim slikama koje smo videli, obvezno su zagrljeni. Retko se kad razdvajaju. Kad jednom ispadne zub, posle nekoliko dana to se dogodi i onom drugom, i to obavezno isti zub. - Nisu se do sada razdvajali, i ne znam kako bi to bilo, mada nastojimo da svako bude ličnost za sebe - kaže Mirjana. - Zbog toga što su jednojajni blizanci, događaju im se neobične situacije.

- Jeste - potvrđuje Đorđe. - Ja sam jednom uradio Dušanov domaći zadatak. Nisam pročitao ime na svesci, i kad je on počeo da traži svoju svesku, shvatili smo da je domaći već gotov.

Porodica je na okupu, znaju za tu i još mnoge dogodovštine, ali, ipak, prasnuše u smeh.

- Ni rodbina ih ne razlikuje, dede baš nikako - pali Slobodan novu cigaretu.

Dečaci su živahni, znatiželjni su da vide ono što beležimo, ali s vremena na vreme nešto šapnu majci.

- Nestrpljivi su da krenu u dvorište zgrade - kao da ih pravda. - Tamo ih već čekaju drugovi.

Docnije smo sa Mirjanom došli u dvorište zgrade u Ulici Stojana Novakovića broj 9. Deca koja se igraju sa blizancima takođe ih često ne razlikuju.

- Njima to ne smeta, niti se zbog toga ljute - objašnjava majka. - Kad Dušana zovu Đorđe ili obratno, ovaj se odazove. Deca i ne saznaju da su pogrešila ime.

Dok se najstriji sin interesuje za odbojku, dva derana najviše vole lego- kocke. Grade kule i zamkove, ruše, pa opet grade, i tako dok im ne dosadi.

- Posvađaju se, još kako, ali se brzo i izmire - vajka se majka. - U početku sam pokušala da presuđujem ko je kriv, a onda sam shvatila da njih dvojica to mogu sami da raščiste.

U poslednje vreme pokazuju interesovanje da stalno nešto "grade".

- Dođu kod mene u radnju, gde sam autoelektričar - pojašnjava Slobodan - pa po ceo bogovetni dan nešto čačkaju. "Zidaju" neke svoje kule i gradove.

Umorni od igre, dečaci su u toplo avgustovsko veče najpre morali na dobro tuširanje, onda večera, pa spavanje. Kao i uvek, na počinak su otišli zagrljeni.




Darovi i odmor na Kopaoniku

Sve je više kolektiva i pojedinaca koji su spremni da pomognu održavanje drugog susreta jednojajnih blizanaca u "Dunavskim kolibama" u Novom Sadu. Tako nam se javio naš stari prijatelj i saradnik Rade Veličković, poznatija kao Suri, obećavši da će u svojim objektima na Kopaoniku ugostiti četiri para jednojajnih blizanaca, razumljivo kad oni to žele i kad se utvrdi precizan termin.

Ima nade da će se od ribarskog ostrva do Keja na Dunavu, gde su porušeni novosadski mostovi, blizanci prevesti specijalnim vozom koji se koristi za smotre na Novosadskom sajmu. Nastojimo da učesnicima našeg druženja obezbedimo majice, bedževe, slatke poklone i mnogo šta drugog.

U goste će nam doći i slikari koji će susret trajno zabeležiti na platnu ili akvarel tehnikom.


Obavezno prijavljivanje u "Kolibama"

Osoblje "Dunavskih koliba" na Ribarskom ostrvu u Novom Sadu moli sve jednojajne blizance (ako je reč o deci, onda njihove roditelje) da se obavezno, a najkasnije do utorka, 7. septembra, prijave recepciji (telefon 021/368-400) kako bi se precizno znao broj učesnika.

- To nam je neophodno - objašnjava Duško Marjanović, direktor ovog "Slobodinog" turističkog naselja - zbog nagrada koje blizance očekuju, ali i zbog drugih "tehničkih detalja".

Dakle, pozovite "Kolibe" i ljubaznim recepcionarkama ostavite svoje podatke.

Ovde se, inače, uveliko pripremaju za doček jednojajnih blizanaca: od kuvara, kelnera do ostalog osoblja.

Blizanci će putne troškove do Novog Sada sami platiti, a za one iz udaljenih mesta koji žele da konače u apartmanima "Koliba" i u hotelu "Novi Sad" cene će biti izuzetno pristupačne. Prilikom prijavljivanja neophodno je naglasiti da li je potrebno rezervisati prenoćište. Kuvari u ovom lepom ambijentu na Ribarskom ostrvu posebno se pripremaju za doček blizanaca, što znači da će "švedski sto", kao i prošle godine, biti bogat i da će hrane biti u izobilju. Za pun stomak se, prema tome, ne brinite.

Da drugi susret blizanaca bude što nezaboravniji potrudiće se i mnogi kolektivi, koji su spremni da pomognu njegovo organizovanje. Specijalno za blizance stići će, tako nam je bar obećano, i mnogi darovi iz više gradova. Ali, o tome detaljnije u sledećem broju "Ilustrovane".

Vojislav STEVANČEV