|
|
Novost u lečenju od opekotina
Prvi lebdeći krevet na Balkanu
U Centar za opekotine, plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju Kliničkog
centra Srbije nedavno je stiglo spasonosno tehnološko čudo koje ubrzava terapiju
i donosi ogromnu uštedu
Iza velikog staklenog zida, u posebnoj prostoriji Centra za
opekotine, plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju, stoji jedan krevet. Samo na
prvi pogled običan. U njemu leži četrnaestogodišnji Milorad Škorić iz Badovinaca
koji je za dlaku izbegao smrt. Pre nešto više od tri meseca nastradao je od
opekotina koje su mu zahvatile sedamdeset odsto kože. Jedva su ga spasli, a onda
je počela borba za oporavak. Mukotrpna, neizvesna i duga. U međuvremenu je
srećom, stigao taj čarobni krevet.
(Nastavak sa prve strane)
Kroz malo odškrinuta vrata (u prostoriji su gotovo sterilni uslovi),
dopire njegov tih, umoran glas:
- Tog 26. maja moj tata Milivoje i ja smo popravljali na kanalu, u našoj
radionici, ujakov automobil. Pre toga smo, takođe u kanalu, pretakali benzin, pa
se malo prosulo - kaže Milorad. - Tata je onda izašao i uključio brusilicu da
nešto završi, a ja sam ostao dole i istresao neke kantice od ulja. Onda me je on
pozvao da izađem jer mora da zapali prosute ostatke. Rekao sam mu da ću biti u
drugom delu kanala i da tamo nema opasnosti. Međutim, kada je upalio šibicu,
vatra je krenula i došla do mene. Obuhvatila me je celog. Tata me je izvukao i
odmah smo otišli u našu ambulantu, a kasnije, istog dana, u Beograd.
Teško je posmatrati dečaka mršavog kao senka (kada je došao, imao je 74
kilograma, a sada 42), čije je lice prekriveno ogromnim ožiljcima, a na rukama i
nogama ima bezbroj velikih opekotina, tamnih i strašnih. Može se samo zamisliti
kakve je muke podneo Milorad.
- Mama Ivanka mi svakog dana donosi ručak. Imam i malog brata Marka koji
mi mnogo nedostaje. Otkako sam smešten na ovaj krevet pre četiri dana, mnogo mi
je udobnije i ništa me ne žulja - dodaje svojoj priči ozleđeni dečak.
- Do sada je Milorad primio sedamdeset anestezija. U početku svakog drugog
dana. Bio je izuzetno težak slučaj i pred njim je dug oporavak. Međutim,
zahvaljujući ovom krevetu sve će ići mnogo lakše, pogotovu sa dekubitom koji je
dobio od dugotrajnog ležanja - optimistički se nadovezuje dr Marija Beoković,
anesteziolog.
Doktorka Beoković priča da su od opekotina dečakovi očni kapci bili
neprekidno otvoreni. Onda mu je dr Bogdanović uradio operaciju tako da sada
"skoro može da zatvori oči". Ona procenjuje da će Milorad još nedelju dana, a
najduže dve provesti na ovom specijalnom krevetu i da će posle toga sve ići
mnogo lakše.
Poslednja reč tehnologije
Takozvani vazdušni ili lebdeći krevet, poslednja reč
tehnologije, stigao je u jedinu civilnu bolnicu za lečenje od opekotina u
Beogradu zahvaljujući novcu Ministarstva za nauku i tehnologiju Srbije,
Ministarstva za zdravlje, EPS-a i osiguranja "Dunav". Nabavljen je od holandskog
proizvođača. To je prvi vazdušni krevet na Balkanu.
- U svetu se ovaj krevet pojavio prvi put u Engleskoj. A proizvodi ga
nekoliko firmi. Ovaj model, koji smo mi nabavili iz Holandije, sada je kod nas
primenjen prvi put u Evropi i smatra se jednim od najboljih - kaže prof. dr
Predrag Stefanović, direktor Centra za opekotine, plastičnu i rekonstruktivnu
hirurgiju Kliničkog centra Srbije.
Nabavka vazdušnog kreveta je značila i otvaranje centra za lečenje od
opekotina visokog rizika jer ništa do sada primenjeno ne daje tolike mogućnosti
za oporavak kao ovaj tehnološki pronalazak.
Dug je tri metra, a širok oko metar i po. Prekriven je sterilnim čaršavom
koji je porozan a ispod se nalazi 530 kilograma silikonskog peska. Specijalni
grejači zagrevaju do određene temperature vazduh koji struji odozdo ka
pacijentu, "faktički podiže pacijenta", pa se zbog toga krevet i zove vazdušni
ili lebdeći.
- Prednosti su u tome što taj vazduh koji je sterilan (automatska
sterilizacija) brzo isušuje rane koje zbog toga brže zarastaju. I ne samo da
isušuje opekotine već je idealan i za rane izazvane dekubitusom koji je vrlo
čest kod nepokretnih bolesnika - kaže profesor Stefanović.
To se, naravno, moglo lako videti na primeru prvog pacijenta
četrnaestogodišnjeg Milorada Škorića, kome se za samo četiri dana ležanja na ovom
krevetu pedeset odsto dekubita zatvorilo. Naravno, na lebdećem krevetu nema
mogućnosti za stvaranje novih jer se ovde "povećava dodirna površina i, nema
direktne tačke oslonca a i opečene površine mnogo lakše podnose taj nežni
pritisak proizveden strujanjem vazduha".
Krevet takođe omogućava i masažu pacijenta zahvaljujući pozitivnom i
negativnom pritisku. Tako se pomaže mišićima jer se smanjuje zgrčenost nastala
kao posledica ležanja.
Velike uštede
Nije teško zaključiti šta znači nabavka ovog kreveta ako se
ima u vidu da pacijentu koji na njemu leži gaza uopšte nije potrebna.
O tome profesor Stefanović kaže:
- Za jednog teško opečenog pacijenta, za samo jedno previjanje u klasičnim
uslovima, potrebno je sto metara gaze. U toku lečenja sledi između pedeset i
šezdeset previjanja. Ako se zna da samo jedno previjanje staje sto nemačkih
maraka, onda je ušteda na gazi, po jednom pacijentu, šest hiljada maraka. Ako se
tome doda i visok stepen uspeha u lečenju, računica je potpuno jasna.
Krevet je, naravno, namenjen lečenju od teških opekotina, a to znači kod
pacijenata kod kojih je opečeno više od petnaest odsto površine tela, kao i kod
dubokih opekotina.
Profesor Stefanović smatra da je jedan krevet nedovoljan s obzirom na
potrebe koje su kod nas, naročito u poslednje vreme, izuzetno velike. Pre svega
zbog nestručnog rukovanja zapaljivim sredstvima (u periodu bombardovanja zbog
nestašice struje), a sada zbog nestručnog pretakanja benzina u Centar za
opekotine mesečno stiže i po desetak teško povređenih osoba. Zbog toga bi još
najmanje dva ovakva kreveta bila od izuzetne pomoći. Holandija, koja je
proizvođač kreveta, koristi samo dva, ali oni nemaju nestašicu goriva niti
potrebu za pretakanjem benzina. U Moskvi, gde je najjači centar u svetu za lečenje
od opekotina, imaju osam ovakvih kreveta.
Postavlja se, logično, pitanje šta uraditi u slučaju ako istovremeno dođe
više osoba sa teškim opekotinama.
- Ako nam dođe više opečenih, moramo da reagujemo po stepenu hitnosti i
objektivno procenio situaciju. Sigurno da će prednost biti data onome kome je
život najugroženiji. Ako je dvoje takvih, onda možemo da procenimo godište i
naravno da će prednost imati mlađi - kaže profesor Stefanović, vidi se, teška
srca.
Dr Predrag Stefanović se nada da će se javiti možda neki dobri ljudi,
imućni privatnici, koji bi zajedno mogli da nabave bar još jedan krevet koji
spasava život teško opečenog. Uostalom, to se može svima desiti.
Trenutno je najveća briga Centra da nabavi stabilizator za krevet koji je
inače sasvim kompjuterizovan. Holanđani, naravno, nisu uopšte računali na
mogućnost nestanka struje, pa to i nisu uzeli u obzir. Kod nas je takva
mogućnost više nego realna, pa se odgovorni u Centru plaše da bi u slučaju
nestanka električne energije krevet mogao da se pokvari. Šta bi takva situacija
prouzrokovala, samo se s užasom može pretpostaviti ako se zna da se jedino ovde
leče od opekotina visokog rizika.
|