Novost u lečenju od opekotina

Prvi lebdeći krevet na Balkanu

U Centar za opekotine, plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije nedavno je stiglo spasonosno tehnološko čudo koje ubrzava terapiju i donosi ogromnu uštedu

Iza velikog staklenog zida, u posebnoj prostoriji Centra za opekotine, plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju, stoji jedan krevet. Samo na prvi pogled običan. U njemu leži četrnaestogodišnji Milorad Škorić iz Badovinaca koji je za dlaku izbegao smrt. Pre nešto više od tri meseca nastradao je od opekotina koje su mu zahvatile sedamdeset odsto kože. Jedva su ga spasli, a onda je počela borba za oporavak. Mukotrpna, neizvesna i duga. U međuvremenu je srećom, stigao taj čarobni krevet.

(Nastavak sa prve strane)

Kroz malo odškrinuta vrata (u prostoriji su gotovo sterilni uslovi), dopire njegov tih, umoran glas:

- Tog 26. maja moj tata Milivoje i ja smo popravljali na kanalu, u našoj radionici, ujakov automobil. Pre toga smo, takođe u kanalu, pretakali benzin, pa se malo prosulo - kaže Milorad. - Tata je onda izašao i uključio brusilicu da nešto završi, a ja sam ostao dole i istresao neke kantice od ulja. Onda me je on pozvao da izađem jer mora da zapali prosute ostatke. Rekao sam mu da ću biti u drugom delu kanala i da tamo nema opasnosti. Međutim, kada je upalio šibicu, vatra je krenula i došla do mene. Obuhvatila me je celog. Tata me je izvukao i odmah smo otišli u našu ambulantu, a kasnije, istog dana, u Beograd.

Teško je posmatrati dečaka mršavog kao senka (kada je došao, imao je 74 kilograma, a sada 42), čije je lice prekriveno ogromnim ožiljcima, a na rukama i nogama ima bezbroj velikih opekotina, tamnih i strašnih. Može se samo zamisliti kakve je muke podneo Milorad.

- Mama Ivanka mi svakog dana donosi ručak. Imam i malog brata Marka koji mi mnogo nedostaje. Otkako sam smešten na ovaj krevet pre četiri dana, mnogo mi je udobnije i ništa me ne žulja - dodaje svojoj priči ozleđeni dečak.

- Do sada je Milorad primio sedamdeset anestezija. U početku svakog drugog dana. Bio je izuzetno težak slučaj i pred njim je dug oporavak. Međutim, zahvaljujući ovom krevetu sve će ići mnogo lakše, pogotovu sa dekubitom koji je dobio od dugotrajnog ležanja - optimistički se nadovezuje dr Marija Beoković, anesteziolog.

Doktorka Beoković priča da su od opekotina dečakovi očni kapci bili neprekidno otvoreni. Onda mu je dr Bogdanović uradio operaciju tako da sada "skoro može da zatvori oči". Ona procenjuje da će Milorad još nedelju dana, a najduže dve provesti na ovom specijalnom krevetu i da će posle toga sve ići mnogo lakše.

Poslednja reč tehnologije


Takozvani vazdušni ili lebdeći krevet, poslednja reč tehnologije, stigao je u jedinu civilnu bolnicu za lečenje od opekotina u Beogradu zahvaljujući novcu Ministarstva za nauku i tehnologiju Srbije, Ministarstva za zdravlje, EPS-a i osiguranja "Dunav". Nabavljen je od holandskog proizvođača. To je prvi vazdušni krevet na Balkanu. - U svetu se ovaj krevet pojavio prvi put u Engleskoj. A proizvodi ga nekoliko firmi. Ovaj model, koji smo mi nabavili iz Holandije, sada je kod nas primenjen prvi put u Evropi i smatra se jednim od najboljih - kaže prof. dr Predrag Stefanović, direktor Centra za opekotine, plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije.

Nabavka vazdušnog kreveta je značila i otvaranje centra za lečenje od opekotina visokog rizika jer ništa do sada primenjeno ne daje tolike mogućnosti za oporavak kao ovaj tehnološki pronalazak.

Dug je tri metra, a širok oko metar i po. Prekriven je sterilnim čaršavom koji je porozan a ispod se nalazi 530 kilograma silikonskog peska. Specijalni grejači zagrevaju do određene temperature vazduh koji struji odozdo ka pacijentu, "faktički podiže pacijenta", pa se zbog toga krevet i zove vazdušni ili lebdeći.

- Prednosti su u tome što taj vazduh koji je sterilan (automatska sterilizacija) brzo isušuje rane koje zbog toga brže zarastaju. I ne samo da isušuje opekotine već je idealan i za rane izazvane dekubitusom koji je vrlo čest kod nepokretnih bolesnika - kaže profesor Stefanović. To se, naravno, moglo lako videti na primeru prvog pacijenta četrnaestogodišnjeg Milorada Škorića, kome se za samo četiri dana ležanja na ovom krevetu pedeset odsto dekubita zatvorilo. Naravno, na lebdećem krevetu nema mogućnosti za stvaranje novih jer se ovde "povećava dodirna površina i, nema direktne tačke oslonca a i opečene površine mnogo lakše podnose taj nežni pritisak proizveden strujanjem vazduha".

Krevet takođe omogućava i masažu pacijenta zahvaljujući pozitivnom i negativnom pritisku. Tako se pomaže mišićima jer se smanjuje zgrčenost nastala kao posledica ležanja.

Velike uštede

Nije teško zaključiti šta znači nabavka ovog kreveta ako se ima u vidu da pacijentu koji na njemu leži gaza uopšte nije potrebna.

O tome profesor Stefanović kaže:

- Za jednog teško opečenog pacijenta, za samo jedno previjanje u klasičnim uslovima, potrebno je sto metara gaze. U toku lečenja sledi između pedeset i šezdeset previjanja. Ako se zna da samo jedno previjanje staje sto nemačkih maraka, onda je ušteda na gazi, po jednom pacijentu, šest hiljada maraka. Ako se tome doda i visok stepen uspeha u lečenju, računica je potpuno jasna.

Krevet je, naravno, namenjen lečenju od teških opekotina, a to znači kod pacijenata kod kojih je opečeno više od petnaest odsto površine tela, kao i kod dubokih opekotina.

Profesor Stefanović smatra da je jedan krevet nedovoljan s obzirom na potrebe koje su kod nas, naročito u poslednje vreme, izuzetno velike. Pre svega zbog nestručnog rukovanja zapaljivim sredstvima (u periodu bombardovanja zbog nestašice struje), a sada zbog nestručnog pretakanja benzina u Centar za opekotine mesečno stiže i po desetak teško povređenih osoba. Zbog toga bi još najmanje dva ovakva kreveta bila od izuzetne pomoći. Holandija, koja je proizvođač kreveta, koristi samo dva, ali oni nemaju nestašicu goriva niti potrebu za pretakanjem benzina. U Moskvi, gde je najjači centar u svetu za lečenje od opekotina, imaju osam ovakvih kreveta.

Postavlja se, logično, pitanje šta uraditi u slučaju ako istovremeno dođe više osoba sa teškim opekotinama.

- Ako nam dođe više opečenih, moramo da reagujemo po stepenu hitnosti i objektivno procenio situaciju. Sigurno da će prednost biti data onome kome je život najugroženiji. Ako je dvoje takvih, onda možemo da procenimo godište i naravno da će prednost imati mlađi - kaže profesor Stefanović, vidi se, teška srca.

Dr Predrag Stefanović se nada da će se javiti možda neki dobri ljudi, imućni privatnici, koji bi zajedno mogli da nabave bar još jedan krevet koji spasava život teško opečenog. Uostalom, to se može svima desiti.

Trenutno je najveća briga Centra da nabavi stabilizator za krevet koji je inače sasvim kompjuterizovan. Holanđani, naravno, nisu uopšte računali na mogućnost nestanka struje, pa to i nisu uzeli u obzir. Kod nas je takva mogućnost više nego realna, pa se odgovorni u Centru plaše da bi u slučaju nestanka električne energije krevet mogao da se pokvari. Šta bi takva situacija prouzrokovala, samo se s užasom može pretpostaviti ako se zna da se jedino ovde leče od opekotina visokog rizika.

Radmila GRBOVIĆ