"Zastava" treći put iz pepela

I novi model u igri

Dugo je najstarija i najveća fabrika automobila na Balkanu tražila "mladoženju" po svetu, a onda ju je početkom aprila pogodilo sedam projektila. Da su pre toga napravili izbor, možda i ne bi bili bombardovani. Sad se trake ponovo okreću, krenuli su neki modeli, a izgleda da je i pitanje dana kad će biti poznato ime bogatog izabranika

Više nego ikad sad gledaju u nebo. Nikad nisu tako pomno pratili vremenske prognoze. Kiša ih uplaši, obeshrabri, prosto ih zaboli svaka kap odozgo. A ona se baš navrzla. Nije to više ono vreme: "K’o kiša oko Kragujevca". Onomad i poplava. Sve je plivalo.

(Nastavak sa prve strane)

- Kad pada kiša, za nas je katastrofa. Ja se noću budim, čujem je, ne mogu da spavam.

Tako preživljava kišne noći Milosav Đorđević, direktor "Zastava-automobila dd", najstarije fabrike četvorotočkaša na Balkanu. Kad su ovde počeli da se prave automobili, drugi narodi na poluostrvu bili su negde između ekstenzivne i intenzivne poljoprivrede, ma šta to u stručnom žargonu značilo. Na prste jedne ruke su tad mogle da se izbroje takve fabrike i u celoj istočnoj Evropi.

Danas zaziru od kiše. Kako i ne bi kad su još mnogi delovi fabričkih hala prekriveni nebom. Slike proletošnjih bombardovanja. Projektili su bili raspoređeni, kako kažu, tačno tamo gde treba: po dva na radne jedinice karoserija, lakirnica i montaža i jedan posred zgrade gde je bio smešten kompjuterski i informativni centar. Eksplozije su se razlegle u rana jutra 9. i 12. aprila. Mašine su se razletele na sve strane. Komadi betona su uleteli u kancelarije poslovne zgrade na šestom spratu. Dokumentacija iz kompjuterskog centra je nedeljama posle toga lepršala po fabričkom krugu, a temelji te zgrade, jer su temelji samo i ostali, skliznuli su za ceo metar prema Lepenici.

- Nigde u fabrici nismo našli geler, nigde nije udarilo u pod, a sve je iznad bilo stravično srušeno i oštećeno. Kakve su to bombe bile, čime su bile punjene? Kao da su eksplodirale iznad samih naših krovova. Montaža je bila jedna razjapljena razvalina. Ličila je na fudbalsko igralište. Da nismo ušli, da nismo počeli da popravljamo, sigurno bi tu već i drveće počelo da raste.

Ko je u igri?

Dan je bio težak i oblačan. Mirisalo je na kišu. Kad se ona sprema, dok ne naleti, još je dobro. Može da se radi. Lupaju čekići, šište aparati za zavarivanje, prskaju varnice na sve strane, preliva se malter preko ivice fangli, stolari seku daske, limari ukucavaju krov. Veliko gradilište - atmosfera je nekako vesela. Popravlja se "Zastava" nakon trećeg teškog razaranja u ovom veku - posle dva rata i još nečeg što nikad to zvanično nije bilo.

Na fabriku je ukupno palo dvadeset bombi. Jedna je još u zemlji, duboko je zarivena, zavukla se tamo i vreba neeksplodirana. Ne znaju kako će da je izvade.

Krovovi još nisu završeni, bije studen odozgo, promaja navalila sa svih strana, a montažne trake idu. U jednom delu pronose stranice, u drugom školjke.

- Još dok su bombe padale na našu zemlju, mi smo počeli sa obnovom i pokušavali da nastavimo proizvodnju - objašnjava direktor Đorđević. - Da sutra, kad krenemo sa stranim partnerom, možemo paralelno da proizvodimo i njihov i naš program. Naravno, ti programi moraju tako da budu isplanirani da ne bude kanibalizma na tržištu. Da se proizvodi onoliko automobila koliko ima kupaca. A, verovali ili ne, kupaca ima. Mi možemo brzo i uz mala ulaganja da podignemo proizvodnju i na sto hiljada automobila godišnje.

Još nema odgovora na pitanje kako se zove taj strani partner. Pregovori su dugi, teški, naslućujemo i da je njih više u igri. U "Zastavi" ćute. To još drže kao najveću tajnu.

Milosav Đorđević kaže da postoji stalno interesovanje za "Zastavu" i da oni nikad nisu nastupali sa iracionalnih pozicija. Zastoji su nastajali zbog drugih stvari. Počeo je bio rat u Bosni, zatim se isplela drama oko Kosova. A stranci su mnogo pre njih znali da će se to desiti.

- Svaki takav aranžman podrazumeva određenu stabilnost. Mi smo 1989. godine, uključujući tu i dopunske programe sa Rusima i Poljacima, prodali 228.000 automobila. Onda su krenuli dezintegracioni procesi u zemlji i počela je naša drama. Ostali smo bez ogromnog tržišta i za prodaju i za nabavku. Izvan Srbije se dotad pravilo 750 delova. Morali smo sve to da preuzmemo i da proizvodimo. U jednom automobilu ima deset hiljada delova. To je jedan od najsloženijih industrijskih proizvoda. Za svaki deo je potrebno i po petnaest različitih alata. Sad se na našoj teritoriji pravi 95 odsto delova za automobile. Uvozimo samo alternator i elektropokretač.

Bolji nego ikad

Što neposredno, što od zastoja u proizvodnji, šteta od bombardovanja se procenjuje na 950 miliona maraka. To je samo u "Zastava-automobilima dd". Mnogo njih se ponudilo da učestvuje u popravci hala i proizvodnih linija. Kad su to sve stavili na papir, izašlo je da bi samo radove na popravci trebalo da plate oko milion maraka. Čak je i za jednu "Zastavu" to bilo previše.

- Morali smo da popravljamo što pre, jer smo bez proizvodnje automobila mrtva fabrika - veli inž. Radoslav Milutinović, direktor tehnološkog razvoja, u čijoj je nadležnosti i obnova. - Samo smo u delu za automobile morali da raščistimo 320.000 kvadratnih metara površine od zemlje, metalnog krša, betona i cigala. Na halama nije ostalo nijedno staklo, to je ukupno 60.000 kvadrata. Ponuda za popravke je bila preskupa. Angažovali smo naše radnike i varioce za stubove i nosače konstrukcija iz Vranja i Užica. Sve će nas to koštati oko 50.000 maraka.

Na početku obnove su odlučili i da kompletiraju automobile koji su čekali razne delove. Takvih je bilo oko tri i po hiljade. Uradili su to, a onda su sredinom septembra počeli proizvodnju "skale" i "sto dvadeset osmice". Mogli su sa njima, jer te linije nisu bile u epicentru eksplozija. Dovijali su se na razne načine. Automobile su bojili u lakirnici za kamione. U montaži pripremaju jednu liniju za sva tri modela, gde će godišnje moći da se proizvodi i 50.000 automobila.

Direktor Milosav Đorđević tvrdi da je kvalitet ovih vozila izuzetan:

- Nikad nismo imali žešći kvalitet. Uveli smo u proizvodnju i inspektore za kvalitet. Ne idemo sad ubrzanim tempom, ništa ne jurimo. Radimo u ciklusima, ne možemo svakog dana, naročito ako je ovakvo vreme. Do kraja novembra ćemo pustiti na tržište oko hiljadu "skala". I to izvanrednih. U drugoj polovini decembra ćemo završiti našu lakirnicu, pa ćemo početi i proizvodnju "korala" i "floride". Tamo je još pustoš. Nije mala stvar, niko ne može da bude ravnodušan kad vidi da se takva jedna fabrika obnavlja za šest meseci.

Ponovo u trku

U fabrici automobila je 12.500 zaposlenih, u celoj "Zastavi" oko 30.000. Dovoljno ili previše - to je već drugo pitanje. Uvereni su da imaju inženjere i radnike koji rade po svetskim standardima. Sa njima mogu i u inovacije i u razvoj. Kažu da strani partneri nisu očekivali da ovi naši znaju toliko. Imaju i robotizovanu liniju. Proučili su sve moguće modele organizovanja kojima se rukovode svetske kompanije. Žele da se uklope u svetski trend kvalitetom i cenama.

Iznose podatak da su od prvog "fiće" - 1953. godine - do danas, proizveli četiri miliona i sto hiljada automobila. Izvezli su 720.000 u 74 zemlje. Javljaju se neki stari partneri, traže još. Krenuće sad nešto izvoza i za Hrvatsku.

- U svetu se godišnje proizvodi 36 miliona automobila - navodi Đorđević. - Podižu se tolike nove fabrike. Mi se opet uključujemo u trku. Nećemo da odustanemo. Pa, mi bismo bili prvi koji bismo digli ruke od takve fabrike. Trebalo je da dobijemo ISO 9000, ali je bombardovanje prekinulo taj proces.

Simbol razorene fabrike koji je obišao svet bio je jedan izgužvani crveni "jugo" na liniji za montažu. To je bilo koliko juče. Danas je - i bukvalno - sastaljeno od kratkih dana. Već u četiri sata posle podne uključuju reflektore da bi mogli da obnavljaju hale. Što se tiče onoga što se zove sutra, situacija je već nešto drugačija. Da li će ih poslužiti vreme i da li će dobiti punu finansijsku podršku? Ne samo za obnovu, već i za nove programe. Jer, finansiranje novog modela automobila košta od 2,5 milijarde maraka do 2,5 milijarde dolara.

U gradu se uveliko priča da će novi model brzo startovati. Ali, još niko tačno ne zna da li će to biti isključivo kragujevačko dete ili će neki svetski proizvođač stati iza njega. í

I krediti uskoro

- Gde ste našli te ljude - pitanjem odgovara direktor Milosav Đorđević na naše pitanje šta je s onima koji su još pre nekoliko godina platili automobil, a još ga nisu dobili. - Sve smo obaveze izmirili. Isporučili smo oko 12.500 vozila. Voleo bih da vidim onoga ko je tako vraćao dugove. Vratili smo pare bez kaznenih poena i onima koji su uplatili u devizama, a posle odustali. Znam da kupce najviše interesuje da li će moći da kupuju na kredit. Realno bi bilo da sa tim krenemo sredinom sledeće godine. Ali, mora i država da nam pomogne. Takođe, hoćemo da obnovimo kupovinu po principu "staro za novo". U svakom slučaju ćemo ići naruku kupcima. Za takvo nešto još treba da se naprave detaljne analize sa našim prodajno-servisnim organizacijama.

Ognjen JANEVSKI