Otkriveni špijuni

"Pauk" pleo mrežu i oko Dedinja

Pripremali su terorističke akcije i atentat. Sa glavnim osumnjičenim naš reporter je razgovarao 1997. godine povodom učešća jugoslovenskih plaćenika na stranim ratištima

Bila je nedelja, 14. novembar, pre podne. Uz, do sada, retko viđene mere obezbeđenja, daleko od očiju znatiželjenika, u beogradskoj Palati pravde je poveden postupak za koji gotovo niko nije znao, a o kome će se sledećih dana i nedelja tako mnogo govoriti. Čak ni oni sa podužim radnim stažom u zgradi Okružnog suda ne pamte nešto slično.

(Nastavak sa prve strane)

Pripadnicima redovnog obezbeđenja Palate pravde naređeno je da zaključaju sva ulazna vrata i da o onom što će se u zgradi događati u idućim satima nikome ništa ne pričaju jer će u suprotnom snositi odgovarajuće konsekvence. Potom je iz specijalnih vozila MUP-a Srbije, parkiranih u podzemnoj garaži, izašlo tridesetak ljudi. Svi su preko glava nosili navučene kape "fantomke" sa prorezima za oči.

Grupa se zatim popela do drugog sprata zauzevši poziciju ispred sobe dežurnog istražnog sudije Okružnog suda. Petorici obučenih u civilna odela ruke su bile vezane lisicama. Ostali su bili što u tamnoplavim maskirnim uniformama, što u civilu, a pripadali su Resoru državne bezbednosti srpske policije.

Planirali upad u rezidenciju


Nikome od svakodnevno prisutnih novinara ni tog, a ni sledećih dana nije pošlo za rukom da sazna više detalja o ovom događaju. Samo su se hodnicima pronosile glasine da je reč o ratnim zločincima. Ništa više.

Veo misterije sa ovog slučaja otkrio je savezni sekretar za informacije Goran Matić, obavestivši javnost da su jugoslovenske službe bezbednosti uhapsile petočlanu špijunsko-terorističku grupu pod šifrovanim imenom "Pauk". I klupko je počelo da se odmotava.

Samo nekoliko dana ranije operativci DB-a su, sve više stežući obruč oko osumnjičenih, u beogradskom hotelu "Turist", u Sarajevskoj ulici, uhapsili Jugoslava Petrušića, a istovremeno u ruke policiji pali su i Milorad Pelemiš, Branko Vlačo, Rade Petrović i Slobodan Orašanin. Optužba je bila teška: špijunaža u korist strane države, pripremanje terorističkih akcija i planiranje atentata na predsednika SRJ Slobodana Miloševića!

- Kod njih su pronađene mape i planovi kako da se to učini - pojasnio je savezni sekratar Matić. - Prvi scenario je snajperski napad unutar rezidencije predsednika Miloševića, sa eventualnim modalitetima upotrebe ručnog bacača. Drugi je postavljanje eksploziva u šaht, ali su zbog nemogućnosti kamuflaže od toga odmah odustali. Treći scenario je postavljanje eksploziva u ukradenom vozilu na liniji očekivanog kretanja predsednika, slično izvedenom atentatu na mekedonskog predsednika Kiru Gligorova, i četvrti, pokušaj upada u rezidenciju deset dobro naoružanih i uvežbanih ljudi.

Sekretar Matić tvrdi, takođe, da postoji šema po kojoj je ova akcija trebalo da bude izvedena. Kako "Ilustrovana Politika" nezvanično saznaje Petrušić i njegovi komandosi su akciju upada u Miloševićevu rezidenciju simulirali u bazama Sfora u Bosni. Da bi sve bilo što vernije izrađeni su objekti koji podsećaju na rezidenciju jugoslovenskog predsednika, a čak je postojao i glumac koji je igrao ulogu prvog čoveka SRJ.

Komandosi "Balkan ekspresa"


Prema navodima krivične prijave, koju je Okružnom javnom tužilaštvu u Beogradu dostavila Državna bezbednost MUP-a Srbije, Jugoslav Petrušić (šifrovana imena Dominik, Baladin Šetač, Žan-Pjer Pironi) iz sastava Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske je formirao paravojnu formaciju plaćanika "Pauk" koja je tokom borbi za Srebrenicu, 1995. godine počinila masakre nad muslimanskim civilima. U poverljivom dokumentu, koji u neku ruku predstavlja statut grupe "Pauk", između ostalog se navodi:

"Grupa ili jedinica ’Pauk’ nastala je od pripadnika interventnih jedinica i pripadnika diverzantskih i antiterorističkih jedinica koji su proveli najmanje četiri godine na ratištima na svim dužnostima od vojnika do komandira jedinice".

U ovom "statutu" se dalje navodi da su "svi pripadnici fizički u stalnoj kondiciji, završili su obuku u Jugoslaviji i delom u Rusiji i Izraelu..."

"Jedinica je formirana sa zadatkom da se stečena znanja plasiraju na krizna područja gde se za to pokaže interesovanje strane koja naručuje posao... Stalno brojno stanje jedinice je 190 vojnika, prosečna starost je 26 godina... Jedinica ima veliko borbeno iskustvo... njeni učesnici su ratovali na područjima Evrope, Afrike i Bliskog istoka!"

U krivičnoj prijavi Službe državne bezbednosti do detalja se rasvetljava uloga Jugoslava Petrušića i njegovih "saboraca" u kosovskometohijskoj drami, odnosno, formiranje paravojne formacije pod imenom "Balkan ekspres", koja je trebalo da se pridruži Vojsci Jugoslavije u borbi protiv albanskih separatista. Kako, međutim, to nije bilo moguće, Petrušić i ortaci su se na Kosmet ubacili pojedinačno kao "dobrovoljci".

Komandosima "Balkan ekspresa", od kojih se neki trenutno nalaze u beogradskom Centralnom zatvoru, pripisuju se mnogi zločini protiv civilnog stanovništva za koje su kasnije u zapadnim medijima okrivljeni pripadnici regularnih jugoslovenskih jedinica. Pored ostalih, na teret im se stavlja otmica veće grupe albanskih civila iz okoline Dečana radi iznude deviza.

O ustrojstvu ove grupe najbolje svedoče dokumenti. "Pravilnik o posebnim pravima i dužnostima pripadnika vojne jedinice, ,Balkan ekspres’" decidirano predviđa disciplinske mere i kazne za neposlušne vojnike. U članu 8. ovog "pravilnika" navodi se:

"U toku izvršavanja zadatka komandiri mogu doneti odluku o likvidaciji pripadnika svoje jedinice koji namerno ili nepromišljenim postupanjem dovodi u opasnost izvršenje zadatka, živote ostalih članova jedinice ili ukoliko ne izvuče ranjenog pripadnika jedinice... O izvršenoj likvidaciji pripadnika jedinice, usmeno izveštava komandanta vojne jedinice ,Balkan ekspres’".

O surovosti odnosa među saborcima možda najupečatljivije govori 9. član ovog "pravilnika":

"Komandir jedinice ima pravo da donese odluku o likvidaciji ranjenog pripadnika jedinice koji se ne može izvući i ukoliko bi njegovo zarobljavanje dovelo u pitanje živote drugih..."

Vrhnac okrutnosti je svakako 15. član koji počinje rečima:

"Vojna jedinica ,Balkan ekspres’ ima formiranu grupu za likvidaciju... grupa je pod zakletvom..."

Pedeset likvidacija


U krivičnoj prijavi DB-a se, takođe, detaljno rasvetljava uloga Petrušićeve grupe u građanskom ratu u bivšem Zairu. Svi prikupljeni dokazi nedvosmisleno ukazuju da iza aktivnosti ove ekipe plaćenika stoji francuska obaveštajna služba DST.

Pored opipljivog dokaznog materijala (arsenal oružja zaplenjen prilikom hapšenja grupe u Beogradu) naši islednici raspolažu i priznanjem Jugoslava Petrušića da je zaista bio umešan u neke od pomenutih događaja.

Naime, tokom svog prvog saslušanja Petrušić je potvrdio da je za račun francuske obaveštajne službe u poslednjih nekoliko godina, na raznim krajevima sveta, likvidirao oko pedeset ljudi, koji su bili proglašeni za neprijatelje Francuske. To je bila i najbolja preporuka da postane jedan od najpouzdanijih agenata Odeljenja za muslimanski faktor u Istočnoj Evropi u okviru DST-a.

Evo samo nekih izvoda iz Petrušićeve veoma opsežne izjave date istražiteljima u Beogradu.

• Po nalogu visokog službenika DST-a juna 1994. godine u Švajcarskoj je likvidirao izvesnog Hamida, muslimana iz Zenice.

• Po nalogu visokog službenika DST-a ubio je poznatog alžirskog političara i njegovu porodicu, došavši kod njih u, navodno, poslovnu posetu.

• U glavnom gradu Alžira, na jednom imanju ubio je petnaestoro ljudi.

• Namamio je u klopku smrti sarajevskog kriminalca Juku Prazinu, vođu paravojnih formacija u vreme rata u BiH.

• U Marbelji, na usidrenoj jahti, prošle godine,u režiji francuske obaveštajne službe, likvdirao je jednog Arapina...

Susret sa Dominikom i gospođom "D"


U proleće 1997. godine, sasvim slučajno, pružila mi se prilika da lično upoznam čoveka o kome je tih dana brujala kompletna jugoslovenska štampa ne uspevajući, ipak, da otkrijem njegov identitet. Naravno, tada nije moglo ni da se sanja o optužbama koje je ovih dana na račun Petrušića izneo savezni sekretar za informacije, ali je bilo jasno da je reč o veoma kontroverznoj ličnosti, o profesionalcu koji je u Beogradu skupio i poveo u Zair plaćenike sa područja prethodne Jugoslavije.

Dominik Jugo! Tako se predstavio, odnosno, tako je želeo da bude oslovljen u novinskim tekstovima. Sastanak koji sam sa njim zakazao bio je jedan od onih susreta od kojih se u stomaku stvara osećaj neprijatnosti i čiji tok i ishod ne mogu da se predvide.

Pokupio me je tog, 26. aprila 1997. godine, ispred hotela "Jugoslavija", u belom "fijatu", vlasništvo rentakar agencije. Vožnja je trajala kratko i ubrzo smo bili ispred jednog stana u Novom Beogradu.

Vrata je otvorila izuzetno privlačna žena, kratko ošišane plave kose, skladne građe, rečju - atraktivna. Gospođa "D". Tako se predstavila.

- Već šest godina smo zajedno - pojasnio je Dominik Jugo. - Prati me u svim mojim akcijama, a kada nisam na zadatku, onda volimo da skitamo po svetu. Nemamo nevolja na tim putovanjima, jer idemo sa pasošima i pod imenima koja nisu kompromitovana nigde... Ona je, baš kao i ja, surovi profesionalac u svojoj oblasti. Poreklom je iz Jugoslavije, iz aristokratske je porodice.

Pošto nas je gospođa "D" ispratila do dnevne sobe, poslužila kafom i pivom, Dominik je ubacio kasetu u video-rikorder i predstava je mogla da počne. Puna tri sata gledali smo kadrove iz zairskog građanskog rata, koje je snimio jedan pripadnik Dominikove jedinice plaćenika. Usput, moj domaćin je pričao o sebi.

- Napišite da sam aktivno učestvovao u ratu u Bosni, naročito 1992. u Sarajevu, Žuču, Rajlovcu, na Grbavici. Kompletno, svuda! Nijedna ofanziva nije prošla bez mene.

"Spreman sam da poginem za Francusku"


U jednom trenutku je zazvonio telefon. Dominik je sa lakoćom podigao svojih dva metra visine i sigurno više od sto kilograma težine, dograbio aparat i počeo da govori na francuskom jeziku.

Na samom početku razgovora sam pored pištolja CZ-99 uočio čak tri telefonska aparata. Dva su bila mobilna, a ovaj treći, koji je Dominik držao u ruci, satelitski.

- Upravo sam razgovarao sa jednim od bliskih Mobutuovih rođaka - reče moj domaćin. - Kaže da je ovlašćen da me pozove natrag da organizujemo i konsolidujemo zairsku vojsku. Nije ovaj poziv nikakvo čudo. Svakodnevno sam na vezi sa predsednikom Zaira ili njegovim najbližim saradnicima.

Mobilni i satelitski telefoni, video-snimci ratnih okršaja, Dominikova priča... Kao na filmu. Nije bilo lako u sve to poverovati.

Dugogodišnji zairski diktator Mobutu Sese Seko izdvojio je, prema Dominikovim rečima, dva miliona dolara za formiranje elitne jedinice plaćenika koja je trebalo da zaustavi nadirućeg vođu pobunjenika Lorana Kabilu.

- Šta će se događati u Zairu? Ne znam, sve zavisi od mojih pretpostavljenih. Ako oni kažu da Kabila mora umreti, on će da umre. Ako kažu da Kabila mora da dođe na vlast, biće tako. Moje je da slušam naređenja, ja sam apsolutni profesionalac. Iako sam vojnik, a ne diplomata i političar, čini mi se da Mobutu mora da preda vlast. Ko zna, možda baš ja budem taj ko će ga skinuti sa vlasti... - zagonetno je pričao Dominik Jugo.

Ko su "pretpostavljeni" o kojima je pričao? Dominik Jugo mi je preporučio da napišem da on radi za "jednu stranu zemlju" i da nije dobro otkriti u javnosti koja je to država. Međutim, tokom razgovora je rekao:

- Ja volim Jugoslaviju, ali isto toliko volim i Francusku. Spreman sam da poginem za Francusku isto kao i za Jugoslaviju!

Zanimalo me je kako je moguće da se bavi regrutovanjem plaćenika i svim tim poslovima, a da ne dođe pod udar zakona.

- Iza mene ne stoji ni državna bezbednost, ni kontraobaveštajna služba Jugoslavije, mada im nisam nepoznata ličnost. Uostalom, ja se ne skrivam. Kada sam u Beogradu, sasvim legalno odsedam i živim u hotelu "Turist". Tamo imam stalno iznajmljenu sobu, tamo održavam sastanke, tamo može da me nađe svako ko to želi...

Subotnje popodne je već uveliko odmicalo. Dominik Jugo me je kolima vratio na mesto gde smo se i sastali. Rekao je da u ponedeljak, najverovatnije, ide natrag u Kinšasu i da će mi se javiti kada se sve završi...

Šta se u međuvremenu događalo, kuda se Dominik Jugo sa svojim ljudima kretao, izložio je savezni sekretar za informacije Goran Matić.Sada je čitav slučaj u rukama istražnog sudije Miodraga Paunovića i zamenika okružnog tužioca Miluna Dragutinovića. Pošto su petorica okrivljenih već saslušani, sledi ispitivanje petnaestak svedoka, o čijem je identitetu, za sada, gotovo nemoguće nešto više saznati.

Milan JANKOVIĆ