|
|
Nazire se prvi od novih novosadskih mostova
Čelikom i elanom protiv Dunava
Više od 450 radnika danonoćno gradi drumsko-železnički most i da moćna
reka prošlog meseca nije podivljala, ovuda bi već krenuli vozovi
Svaki put kad iz kabine velike dizalice ugledaju ribolovce
načičkane na dunavskim obalama u Novom Sadu, Novica Đorđević i Svetomir
Jovanović duboko uzdahnu :
- Lako je njima - odmahuju rukom. - Ovde je kao u rerni, a tek je početak
maja. Ali, ne žalimo se. Važno je da most što pre završimo. Verujte, i mi, baš
kao i Novosađani, jedva čekamo da ovde prođe prvi voz i protutnje prvi
automobili.
(Nastavak sa prve strane)
Ljuti na Dunav
Udarnički se proteklih meseci radilo na gradnji montažno-
demontažnog drumsko-železničkog mosta u Novom Sadu. On je u komšiluku porušenog
Žeželjevog mosta, nekih sedamdeset metara uzvodno. U toku je bitka s rokovima.
Ogromne metalne konstrukcije danonoćno se montiraju.
- Sve bi bilo o roku da se Dunav nije uzjogunio. Narastao, potopio obale,
pa se razlio kao more. Zato su mnogi poslovi okasnili - veli pogonski električar
Raša Simović.
Ljuti se oko 450 radnika na veliku reku. Zar je baš ovog proleća morala da
ima toliki vodostaj, u trenutku kad im je bio dragocen svaki sat i kad su
odlučili da most u Novom Sadu puste u saobraćaj za prvomajske praznike. Ipak,
ono što su naumili da urade uskoro će završiti.
- Radi se udarnički, danonoćno, ali ima mnogo posla - kategoričan je
Milorad Tišma, izdavalac alata.
Najveći teret podnose radnici "Mostogradnje", ali i drugih kolektiva koji
grade čelični kolos preko Dunava. A najteža bitka vodila se s Dunavom, u vreme
velikog vodostaja, kad je trebalo betonirati šipove na stubovima u vodi. Na
kraju su neimari, kao i mnogo puta ranije, nadmudrili i pobedili veliku reku.
Nestrpljivi železničari
Kad uskoro bude pušten u saobraćaj, novi most preko Dunava u
Novom Sadu biće još jedan ponos neimara i Direkcije za obnovu zemlje, koji svi s
nestrpljenjem čekaju. Železničari, pre svega, jer se njegovom izgradnjom ponovo
uspostavlja saobraćaj između Beograda i Subotice, što znači da će opet tutnjati
vozovi između severa i juga Evrope i Balkanskog poluostrva.
"Gošini" radnici zaslužuju, takođe, veliko priznanje zato što su u
rekordnom roku isporučili metalnu konstrukciju. Četiri će imti 72 metra, a ona
najveća 102.
- Ona je i najimpozantnija - objašnjava Siniša Mihajlović, projektant i
nadzornik. - Kad se čelična rešetkasta konstrukcija kompletno opremi, sa
rasponom od 102 metra, biće teška 440 tona, a visoka dvanaest metara.
Žarka Dragićevića i njegovog kolegu Aleksandra Ljubovića zatekli smo na
montaži kolovoznih ploča i pešačkih staza na jednoj od rešetkastih konstrukcija.
Oni su najmlađi u velikom stroju "Mostogradnjinih" neimara. Na angažovanju da se
most što pre završi ne može im se, kao ni ostalim radnicima, baš ništa zameriti.
|