|
|
Kako su vađeni porušeni mostovi iz reka
Podvodni mineri
Piloti NATO-a u agresiji na Jugoslaviju porušili su na desetine mostova. Nije se
sastavila ni godina dana, a mnogi su obnovljeni ili su sagrađeni potpuno novi.
Veliku teškoću graditeljima je predstavljalo uklanjanje potopljenih metalnih
konstrukcija teških i po nekoliko stotina tona. Bilo je nemoguće sa dna reka i
najjačim dizalicama velike nosivosti izvući teret na suvo. Jedino rešenje bilo je
da se metalna konstrukcija preseče na više mesta i tako, u manjim komadima,
izvlači napolje.
(Nastavak sa prve strane)
U pomoć su priskočili ronioci koji su dinamitom "kidali" konstrukciju
olakšavajući tako posao radnicima MIN-a, "Mostogradnje", "Goše", "14. oktobra" i
drugima.
Grupa ronilaca iz Niša koju su sačinjavali Nebojša Savić, vođa ekipe i menadžer,
Slavko Šepović, ronilac i miner, Srđan Radosavljević i Slavoljub Jovanović iz
paraćinskog ronilačkog kluba "Mehurić", izveli su ovakve akcije na četiri mosta
- na reci Bistrici, na mostovima kod Trstenika, Đunisa i Varvarina na Moravi.
- Ovo je izuzetno naporan i opasan posao - kaže vođa ekipe Nebojša Savić. - Radi
se od jutra do mraka, pa i noću. Koristimo priliku kad je voda manje mutna i kad
su vremenski uslovi povoljniji, mada smo radili u februaru po pravoj ciči zimi,
kada je spoljna temperatura jedva prelazila neki stepen iznad nule, a u vodi je
bila oko plus pet. Trudili smo se da ispoštujemo zadate rokove, pa se zato nismo
štedeli. Što je najvažnije, poslove smo završili bez težih povreda, što se u
ovom poslu često dešava.
Slavko Šepović je jedini iz ekipe sa diplomom minera i on je, uglavnom,
postavljao i aktivirao mine.
- Radili smo izuzetno specifičan posao koji do sada niko nije radio, i za nas je
bio novi. Uslovi su bili, zaista, teški, izuzetno brza voda jer se topio sneg,
pa je za samo jednu noć Morava narasla za metar i nanela nanos šljunka na
konstrukciju od metar i po. Pored toga, bila je dosta mutna, pa je na dubinama
od sedam-osam metara pravi mrak. U takvim uslovima treba veoma precizno
postaviti dinamit jer pomeranje od mesta spajanja, gde je most najosetljiviji, ne
daje prave rezultate.
U toku dana postavi se i aktivira desetak slabijih mina, da bi se rasterale
ribe, a onda se jačim razbija metal.
U vodu laze uvek po dvojica, a jedan je na kopnu da pomogne u spasavanju,
ukoliko dođe do nepredviđenih okolnosti. Ronioci u vodi ostaju do četiri časa
neprekidno.
- Radili smo u zaista nemogućim uslovima - kaže Slaboljub Jovanović. - Iako
izgleda da je Morava lenja reka, ona je izuzetno brza i nosi čoveka kao perce. A
pogotovo je teško roniti oko delova konstrukcija mosta jer je voda nanela
raznovrstan materijal i izdubila korito. U uslovima kada je voda prilično mutna
ne vide se čelični nosači pa je gotovo nemoguće pridržavati se rukama.
Na osnovu izviđanja ronilaca proračunava se gde i kada treba postaviti minu. Da
bi se što tačnije odredila lokacija, obavlja se snimanje kamerom ili foto-
aparatima, zato što je postavljanje eksploziva u ovako složenim uslovima veoma
pipav posao. Za sečenje se koristi eksploziv od pedeset grama do pedeset
kilograma. U odnosu na to, preduzimaju se određene mere sigurnosti, jer pri
eksploziji vodeni stub dostiže visinu i do pedeset metara uvis.
|