Samouki slikar Sanja Milošević iz Bresja

Selo kojeg nema

"Slikam staru Srbiju, po sećanju, iz glave, jer više nema seljaka u narodnoj nošnji, naše selo Bresje je gastarbajtersko", kaže mlada umetnica

Gledajući u Skadarliji slike Sanje Milošević na kojima su idilični seoski pejzaži, Beograđani su pogledom tražili sredvočenu ženu u narodnoj nošnji. Smatrali su da to može da naslika samo seljanka koja dane provodi na njivi, s kravama, u štali ili na livadi s ovcama, a samo nedeljom ima vremena da se lepše obuče. Iznenađenje je bilo utoliko veće kad im je predstavljena mlada žena, savremeno obučena, sa građanskim manirima.

Sanja jeste rođena u selu, u Vranovcu kod Jagodine, i sada živi u Bresju kod Svilajnca, ali to je njen izbor. Imala je mogućnost da dođe u Beograd i živi u glavnom gradu, ali se zaljubila u Slađana, izrodila dvoje dece, Mariju i Stefana, i sada žive u Bresju. Reč je o savremenom bogatom domaćinstvu u kome Sanja ima veliku podršku svog supruga u likovnom stvaralaštvu.

I u Bresju je malo ostalo od nekadašnje idile koja je na Sanjinim slikama. To je gastarbajtersko selo, mnogi njegovi žitelji rade u Švajcarskoj i Nemačkoj, a u zavičaju su podigli lepe kuće i u njih uneli gradski komfor. A kako gastarbajteri uglavnom pripadaju srednjoj generaciji, od njihove zarade lepo žive njihova deca i mogu da se bave raznim poslovima, pa i slikarstvom, kao što je slučaj kod Sanje.

- Ja volim da slikam - veli ona. - Počela sam u kući svog oca Životina, poznatog vranovačkog slikara čiji je atelje "Zlatni đerdan" iznedrio više slikara sa sela, a nastavila sam u Bresju. Ne slikam svakodnevno, već samo onda kada imam inspiraciju, kad se u meni rodi neka slika i dobijem želju da je prenesem na platno. A prikazujem, kako imam običaj da kažem, "staru Srbiju": seljake u narodnoj nošnji dok rade na njivi ili u svojim domaćinstvima, ali i na seoskim svetkovinama. Radim to po sećanju, iz glave, jer takvih seljaka i takvog sela više nema.

KOD CRKVE