Bonifacije opet u Beogradu

Boja s krova na platnu

Veran velikim formatima slika, čije je stvaranje započeo bojenjem crepova na zgradi u blizini svog nekadašnjeg ateljea u jugoslovenskoj prestonici, Braca Bonifacije je iz Kanade došao sa tridesetak platna koja predstavljaju njegov dvadesetpetogodišnji rad

Braca Bonifacije, rođeni Beograđanin, koji se pre 27 godina, u proleće, doselio u Kanadu, prvi put je na sebe skrenuo pažnju stilizovanim očima na krovovima kuća u Beogradu u blizini svog ateljea u Ulici kralja Petra 41.

Sa islikanim krovovima deo grada je postao Bonifacijevo "platno".

Došavši u Kanadu, Braca u Bernabi art galeriji izlaže svoj ciklus velikih platna pod nazivom "Crne table" nastale u Vankuveru, gde ovaj umetnik živi i radi. Sa njegovih slika vidljivo je divljenje onome što se tada naziva popularna kultura ili pop-umetnost, radeći u prvoj seriji svojih dela ciljeve i mete, ali ne kao bezopasnu postavku koncentričnih krugova Džespera Džounsa, već kao hladnu opomenu ljudskoj ranjivosti.

U svojoj trećoj seriji "Zemlja i vatra" Bonifacijeva ekspresivnost utopljena je u boju sa tek povremenom upotrebom crtanih simbola kao što su ruke, krstovi ili krilate figure.

- Obično se kaže da su svi veliki umetnici vođeni jednom snažnom emocijom, a ja smatram da neću pogrešiti ako kažem da je to u mom slučaju greh protiv beskrajne gluposti, pohlepe i surovosti - veli Bonifacije. - Ja nisam u stanju da sebe i druge zavaravam ljupkim slikama i skladom boja, mnogo mi je bliže da ljudima saspem istinu u lice, naravno, izlažući svoja platna.

Jedno od malobrojnih Bonifacijevih odstupanja od pohoda protiv nuklearnog rata ili planetarnog zagađenja predstavlja njegova skoro nostalgična serija "La Habana". Mada slikar nikada nije bio na Kubi, jedno od svetlih sećanja iz studentskih dana (studirao je ne samo u Beogradu, već i u Rimu i Frankfurtu) bila je poseta grupe kubanskih slikara Beogradu.
ZAPADNO OD ABERDINA
PRIVIĐENjE NAD GOLSPIJEM

Posle ove serije nastaje ciklus "Sagorevanje", takođe poznat i kao "Škotska serija", koja predstavlja gotovo fiziološki povratak tematici pretnji ugrožavanja i narušavanja prirodne sredine, posle njegove posete Škotskoj kasnih osamdesetih. Škotska onako kako ju je Bonifacije video istovremeno je istorijski ponosita i ponižena, kulturno eksploatisana, a u prirodnom smislu potpuno ogoljena bez šuma, što je kod slikara moglo da stvori viziju budućnosti njegove Jugoslavije ili Britanske Kolumbije, njegovog drugog doma.

- Povremeno napuštam vizije eko-katastrofe - kaže Braca Bonifacije, koji je u Beograd stigao sa tridesetak platna od kojih su neka i formata dva puta dva metra, da bi ih izložio u "Progresovoj" galeriji u Knez-Mihailovoj ulici - i stvaram dela intimnijih asocijacija slikajući gotovo minimalistička platna u zlatnim tonovima. Izložio sam i platna u okviru ciklusa "Peloponez" slikana u slavu grčkog naroda, koji se smatra najodanijim prijateljem Srbije.

Povodom beogradskog predstavljanja Brace Bonifacija sugrađanima svog rodnog grada, Ted Lindberg, kustos i likovni kritičar, napisao je:

"Ono što Braca svojim slikama potvrđuje je činjenica da su dometi slikarstva i dalje neograničeni, jer mada tehničke mogućnost za stvaranje i prenošenje slika postaju svakim danom sve veće, ništa ne može da zameni sam čin slikanja lično, niti da kao slikarstvo postane vizuelna manifestacija ljudskog duha."

T. N.