Regata "Ilustrovane" se otisnula u novu letnju avanturu

Panonski mornari kapetana Ike

Legendarni zapovednik naše armade se, za ovu jubilarnu, dvadeset petu, plovidbu posebno pripremio. Napisao je knjigu za sadašnje i buduće panonske mornare. A ona je rezultat ljubavi prema vodi i prirodi i svima koji u njima umeju da uživaju

Isplovili smo. Pred nama je Panonsko more i avantura duga devetnaest dana. Sve teškoće zbog pregrađenog Dunava i prevodnice koje ne rade su iza nas. Prilagodili smo maršrutu uslovima koje ne možemo menjati.

Prema vašim reakcijama, kada telefonom pozovete redakciju, izgleda da je ova iznuđena maršruta pun pogodak. Jer, imamo i Dunav, i Tisu, i inostranstvo, i šlepovanje, i plovidbu mirnim kanalima, i susret sa dve prevodnice...

Na komandnom mostu broda "Kovin", koji predvodi regatu je, naravno, naš nezamenljivi kapetan Ika. On brine o plovidbi. Da li isploviti u osam ili devet? Hoćemo li levom ili desnom stranom? Kako ćemo pristajati? Ika odlučuje. I tokom svih ovih godina nije grešio.

Stari regataši dobro znaju kakav je naš kapetan Ika. A za one koji prvi put kreću sa nama treba reći: Ilija Ika Petović je na regati već postao legenda.

Iz Negotina je došao u Beograd sa trinaest godina i postao Savamalac. Možda je zato ta blizina vode i opredelila Ikino buduće zanimanje. Ili brodarska škola ili ništa. Od 1958. godine živi kako je i maštao. Zaposlio se u JRB-u i ukrcao na brod "Ljubljana". Iki tek devetnaest godina. Nova uniforma. Zvanje: manipulant. Iako je, u stvari, bio pripravnik za poručnika.

"Ljubljana" je bila putnički brod koji je držao liniju Beograd - Titel. Noćivalo se u starom šajkaškom gradu na Tisi, a ujutru ukrcavale piljarice i đaci koji putuju za Beograd.

Ti počeci druženja sa vodom bili su mu najlepši dani u profesiji. Jer, kasnije su došle mnogo teže plovidbe. Upoznao je Ika i gornji i donji Dunav kao svoj džep. Radilo se danonoćno. Život težak. Lađarski. Smena je nekad trajala i jedanaest meseci.

Niko kao lađar ne razume šta je to čežnja za kućom.

A onda je Ika prešao u Novi Sad, gde i danas živi. Bio je inspektor bezbednosti plovidbe, a kasnije i šef kapetanije Novi Sad. Tada se prvi put sreo sa regatom.

Povremeno je dolazio da nas obiđe po službenoj dužnosti, a kasnije, kada je otišao u penziju, preuzeo je kormilo našeg konvoja umesto pokojnog Toze Arsenovića koji je do Ikinog dolaska bio alfa i omega regate.

Ikina smirenost i ogromno iskustvo doprineli su da naš konvoj sigurni plovi.

Mnogi tada nisu primećivali, ali u Iki je sve više sazrevala knjiga koja je ovih dana ugledala i svetlost dana. Godinama je sakupljao materijal, razgovarao sa ljudima. Plovidba i voda su, shvatio je, lekovita stvar. Naročito u ovim vremenima. I što je knjiga više tukla u njegovom srcu, tako su se rađale stranice o vodi, plovidbi, čamcima, oznakama i mnogim drugim podacima koje može znati samo čovek ogromnog iskustva koji je uz to pročitao i mnogo najstručnijih knjiga. I "Mala enciklopedija plovidbe", kako je nazvao knjigu u koju je uneo celog sebe i sve što zna o vodi i plovidbi, postala je prilično debela knjiga. I to ne samo za one koji već imaju čamce i brodiće, već i za sve koji prvi put dođu na obalu gledaju u vodu i misle: baš bi bilo lepo da imam čamac i otisnem se nekud u prirodu.

Recenzije koje je dobio od najvećih stručnjaka su Iki najbolja nagrada za uloženi trud. Pogotovo što je knjiga preporučena za udžbenik u brodarskim školama.

Na skromnoj promociji u Novom Sadu, u Jedriličarskom klubu na Limanu, Ika Petrović, kapetan naše regate, predstavljen je zvanično javnosti i kao pisac.

Te večeri u malenom stanu u Ulici Pariske komune 28, u krugu porodice koju je, takođe, zarazio regatom, priznao je: "Sad mi je laknulo, jer sve što znam i što sam naučio, nalazi se između ovih plavih korica. Od ovog časa posvećujem se regati i svojim panonskim mornarima.

I to, naravno, bez ostatka, kao i uvek do sada. Mada nije isključeno da na ovoj upravo započetoj plovidbi, pod Ikinom kapetanskom rukom, u njemu ne počne ponovo da se rađa neka nova i zanimljiva knjiga.

Ko zna. Jer, on o sebi najmanje voli da priča.




ONI POMAŽU REGATU

Pored našeg generalnog sponzora "Dunav grupe - Dunav osiguranja", JRB-a, PIM-a, "Heroja Pinkija", Saveznog i Republičkog ministarstva za saobraćaj, Ustanove za plovne puteve, novosadske i beogradske kapetanije, rečne policije, "Beopetrola", "Srbijavoda", gradova domaćina i mnogih koji na pravi volonterski način čine sve da nam plovidba što bolje protekne, našu regatu pomažu i:

Vajarski atelje "Perović"

Livnica "Jeremić" EKO - SAN

Galerija "Pale"

Bogomir Bojić, direktor "Bele lađe" u Bečeju i "Tiskog cveta" u Novom Bečeju

Rade Veličković Suri, vlasnik "EKO - restorana" na Kopaoniku

Sindikat AD "Politike"

RUI - PRINT

"Žika-ribolovac"

ŠEMOL

J. ANTONIJEVIĆ