Sokobanjska travarka između Ozrena i Rtnja

Raskovnik štiti od zla

Baba Vinka ima trave za razne boljke, a o svakoj lekovitoj biljci ume da priča nadugačko i naširoko. Mi smo to kratko zabeležili

Davno sam prešla osamdestu, ja baba Vinka, a travaruša sam i biljoberka, koja isceliva narod, od rane mladosti.

Ovde sam u parku, u centru Banje, svakog dana, ali sam u poslednje vreme, od kada me noge izdaju, češće tamo, na ulici, pred kućom. Moje se mesto preko leta zna: klupa uz stazu kojom najviše prolazi narod, a naročito banjski gosti; da me vide, za oko da im zapnem sa ovim kolicima prepunim svakovrsnog lekovitog espapa; od mene da ga kupe i svoje boljke da leče pa da bude ubavo i meni i njima.

Jer, ja sam biljoberačica i čajoprodavačica od kada znam za sebe i po tome sam se pročula nadaleko i naširoko. To sam naučila od svoje matere, a ona, opet, od svoje - i to se vuče i nastavlja od davnina za čiji početak se ne zna. One su se bavile i vradžbinama, gatanjima i raznim babinjim mađijskim iscelenijem. I ja sve to vrlo dobro znam, ali narod manje traži mađijska čuda i manje veruje u njih.

Mađijske trave

Još se jedino od mađijskih trava mnogo upražnjava raskovnik i strašnik; prva trava štiti od uroka i svekolikog zla koje čoveka u životu vreba sa svih strana, a druga takođe rasteruje zlo i čeljade čini razumnim i treznim.

Svakog jutra svoj espap natovarim na ova kolica sa četiri točka; škripava su, stara i dotrajala, ali su dobra - moj pokretni dućan koji svi znaju. Evo, uvek su puna svakojakih lekovitih travki; imam ih na desetine i za sve čovekove bolje; mušterije me zovu, vuku za rukav (već ne čujem dobro) i pitaju: "Baba Vinka, imaš li čaj za stomak i glavobolju; čaj za dobro spavanje i medijsku ljubav..." Odgovaram da imam meleme i čajeve za sve narodne bolje. I mušterije zastaju i kupuju. Jevtino - kesica od pet do deset dinara. Jer, bolnike nevolja tera da probaju sve; da se uvate za najmanju slamku. Veliš, da li pomaže? O, kako da ne. Baba Vinka je svojim melemima pomogla mnogima. Idi i naokolo pitaj. Svi će reći: "O, hvala baba-Vinki." Dolaze da mi zahvaljuju. Pisma izdaleka pišu. Dovoljno je na koverti napisati: "Baba Vinka, travaruša, Sokobanja." I poštari znaju.

Znam, lekova često nema po apotekama, pa se bolnici okreću čajevima i narodnim lekarijama. Da li ti znaš čime su se naši pređi lečili i uvek bili zdravi i dugoveki? Lečili onim što su dobijali od majčice prirode.

Rođena sam u selu Bledije, u sokobanjskom okružju, ali sam u Babji od davnina.

"Ovo je moj espap"

A sada, gospodine, da ti predstavim svoj biljni espap koji je u kolicima; predstaviću samo jedan deo, a da predstavljam sve - priča bi bila dugačka, predugačka.

Dakle, ovo je medveđe grožđe. Veoma je dobro za lečenje od astme i drugih grudnih bolja, a do njega je, u kesicama, podubica, veoma ubava za stomačne bolesti.

Opipaj i pomiriši pelin, kao pliš je. On leči žuč i crnu džigericu, a dobar je i za bolnika koji u krvi ima previše šećera i svakojakog nepotrebnog slada.

Uz pelin počivaju kesice sa troskotom. On je, iskustvo mi iz najranijeg vremena govori, odličan za razne upale, a naročito upale bešike, raznih kanala, pa bubrega, onda tankog i debelog creva.

Pomiriši divlju nanu; opojnija je i ubavija od pitome. I ona je za stomačne bolje i spavanje; ona ima moć da u čovekovoj duši i srcu rasteruje sve brige i čoveku vraća detinji san. Imam i ovoletošnju, još dovoljno neosušenu, ali imam i lanjsku - neka mušterija bira po želji. Opojno miriše i jedna i druga.

Evo nas, najzad, do rtanjskog čaja. To je onaj čuveni, dobro poznati, o njemu je mnogo kazivano i još više pisano. Lanjski sam rasprodala, a ovogodišnji tek stiže. Imam ga, još je dovoljno neosušen. A bere se, zna se, u avgustu i kasnije; tada je pun mirisa i iscelitelnih sokova. Nekada, dok sam bila mlađa, pentrala sam se po Rtnju i nalik na divokozu svuda da brala. Ima ga i na Ozrenu, na osunčanim stranama; ali sam odavno onemoćala; sada mi ga drugi beru i donose u džakovima; ja ga sortiram, sušim i pakujem, po bolnicama prodajem.

A, pitaš, za čega je? Nema za koju boljku nije. Opšti čaj. Zato se tako traži i masovno bere. Beru ga nevešte ruke, iz korena; odavno živim u strahu da se ne istrebi i ne zatre. Opšta pomama po planini. Bolnici ga traže na sve strane. Evo, moje zalihe su već na izmaku. Narod je u rtanjskom čaju osetio neku moć, zato se toliko traži i bere. On je i za živce, i za astmu, i za bronhitis, a pomaže mnogo, kunu mi u se poverenju, mušterije, i muške i ženske galve, da pomaže mnogo i u ljubavnim stvarima; da se žensko i muško još ubavije vole i jedno drugom u zagrljaj trče...

Uzmi, gospodine, i sam se u to uveri!

U ovim kesicama je majčina dušica; sama reč kaže od čega je; blag je i mirisan i piju ga svi - i bolni i zdravi, i deca i odrasli; smiruje i uspavljuje i one koji pate od nesanice i životnih briga. Imam i lanjsku, sušenu, ali i ovogodišnju; cveta u maju i ima je dosta i na sve strane; sitna je i branje je pipavo i biljoberi su nestrpljivi; cvetići mirišljavi, sitni, ljubičasti - lako se prepoznaju...

Do majčine dušice su kesice sa sušenim i tek ubranim rastavićem; dobar je za izbacivanje kamena iz bešike, bubrega i žučne kese; čaj ga istopi i kamenje ode kao pesak; izlečeni dolaze i zahvaljuju mi: "Hvala ti, baba Vinka, narodna lekarušo i vidarušo", govore. I darove mi donose.

U ovom redu je hajdučica, hajdučka trava. Neki je zovu i sporiš. I to je opšti čaj; po hajducima je, u stara vremena, trava iscelitelna, dobila to ime. I tako u narodu ostalo. To im, u gori, bio jedini lek, a leči sve: stomak, pluća, kostobolju; brzo zaceluje rane; i njega bolnici mnogo koriste, a ima ga svuga po gorama i poljima...

Poznaješ li ovu žutu lepotu od cveta? E, to je čuveni kantarion. Da li ti, gospodine, znaš da je kantarion u Prvom svetskom ratu spasao na hiljade i hiljade srpskih vojnika u onom velikom našem stradaniju i izgibeniju; brali ga, pili čajeve, ispirali rane; ubavo leči čir i gastritis u stomaku, a vrlo dobro pomaže i u brzom zarašćivanju spoljnih rana. Nekada se nije mogla ni zamisliti bilo koja srpska kuća na selu a da nema u kući buketa kantariona, osušenog i zadenutog za slavsku ikonu, za ne daj Bože!

Do kantariona je kamilica, ali je nemam mnogo; ona ne raste u ovim krajevima; gosti koji dolaze i Banju donose mi je najviše iz Banata, gde je njeno podneblje.

Lekovite kičice evo, imam još samo dve kesice. To je već ređi cvet, ima ga po livadama i dugo treba za njim tragati. Čaj se brzo rasproda i veoma je gorak. Pije se, najčešće, pre jela, za bolje varenje. Do nje su kesice sa travom ivom, koja je, takođe, veoma gorka, ali i opojno mirisava. I ova lekovita trava spada u opšti čaj; naročito je dobra za razne upale, a uspešno leči i od reume.

E, sa žalfijom slabo stojim. Pokušavala sam da je gajim ovde, ali joj ne odgovara ovo nebo i zemlja. Raste, bude je, ali je sitna i manje mirisna. Hladno joj je, a ona traži sunce i stalnu toplotu koja je puni raznim iscelitelnim miomirisima. Šalju mi je prijatelji, travari iz Crne Gore, a ja im uzvraćam rtanjskim čajem. Tako lekoviti espap razmenjujemo i ispomažemo se.

Mi travari smo kao jedna velika familija...

"Zlo da zastraši!"

Imam još svakojakog drugog čajnog espapa. Sve je u ovim kolicima, u mom pokretnom dućanu. Priča je duga, preduga, ali još samo da ti kažem još neke stvari o raskovniku i strašniku; uzmi ih, opipaj, pomiriši. Čudotvorno, mađijsko bilje. Kod raskovnika se bere samo njegov koren. Biljka je retka a ima je po Ozrenu i Rtnju i dugo i uporno treba tragati sa njom. Seljani mi ga donose iz Dugog Polja, Jošanice i Blendije, ali stiže i odozgo, iz sela Jezero.

Primiriši - ubav miris. Deluje opojno, ali brzo ispari. I njega narod dosta kupuje, jer je to vradžbinska, medijska biljka. Raskiva tajne. Čuva od zla. Spada u babinjske lekarije. Ko veruje u mađije - uzima koren. Stavi koren vojniku u džep. Da ga štiti od zla. Majka raskovnik đaku strpa u torbu. Da ga sreća prati i čuva od nesreće. Vozači komad raskovnika drže u automobilu za srećna puta.

Mnoge familije raskovnik drže u kući, iznad ulaznih vrata - da spreči ulazak zla u kuću. Žena i čovek ga drže - da budu verni jedno drugom - a seljaci ga još drže u štalama, oborima i naslanima - da stoku od uroka i zla čuva; i blago još da se dobro plodi i množi...

Naši radnici koji rade u inostranstvu - kada preko leta dolaze u rodni kraj, na odmor - nikada se u tuđinu ne vraćaju bez raskovnika. Ima jedan Radivoje koji svaki put iz ovog kraja odnese punu torbu korena raskovnika. Čuva ga za sebe, a deli ga, u tuđini, prijateljima i zemljacima - da ih čuva od svekolikog zla...

A ovo je do raskovnika biljka koja se zove u narodu strašnik. I samo joj ime govori za šta služi: zlo da zastraši i od čoveka otera ako mu se na leđa natrapi. I strašnik je medijska biljka koju najviše koriste babe. Posebno je poznata po tome što kod dece razgoni svaku vrstu straha i strave. Kako se to čini? Uzme se veza sasušenog strašnika i zapali. Od njega se stvara gust, smrdljiv dim. Dete koje piški u krevetu i slabo spava - ili se plaši kakvih drugih prikaza i nemani koje su mu naselile dušu i srce - naglo ubaci u ovaj dim. Dim ga uplaši i tako u njemu rastera svaku vrstu straha. Dete prestaje noću da mokri. Posle dete dobro spava, okuraži se i ničega se više ne boji...

Eto, gospodine, to je moj espap lekovitih trava koje vidiš u ovim mojim kolicima - mom pokretnom biljnom dućanu, mojoj narodnoj apoteci. I ponekada vičem: ajde, narode, evo leka za sve tvoje bolje kod travaruše, lekaruše i vidaruše, kod baba Vinke.

Ljubomir TEŠIĆ