Venčanje Srpskinje i Amerikanca u Beogradu

Klejton je na srpskom rekao "da"

Aranđelovčanka Dragana Kovijanić i Klejton Luis iz Sijetla upoznali su se pre osam godina na novogodišnjoj zabavi. U Sabornoj crkvi pred ocem Petrom Lukićem zaplovili su u bračne vode

Belim "kadilakom" sa šestoro vrata, iskićenim mnogobrojnim cvetovima i tilom, mladenci su se iz hotela "Hajat", gde su odseli, dozveli do ulaza u Sabornu crkvu. Mladoženja, u besprekornom crnom odelu, elegantan, i mlada, u divnoj beloj venčanici otpočenoj vezom od srme, i šlajerom na glavi, držeći se za ruke, izašli su iz automobila i odmerenim korakom stisnuti jedno uz drugo, uputili su se ka oltaru.

Divan subotnji dan 9. septembra prelepu sliku venčanja činio je još lepšom. Svatove su ubrzo okružili i slučajni prolaznici, od stolova su ustali i gosti iz kafane "Znak pitanja", svi želeći da vide mladu i mladoženju, jer je beli "kadilak" najavio neuobičajenu svadbu.

Mladoženja je očaran

Venčanje je zajedno sa dva đakona uz divno poenje crkvenog hora obavio otac Petar Lukić, starešina Saborne crkve.

- Čuli ste Klejtona - osmehuje se Dragana Kovijanić - kako je glasno i jasno rekao "da". - Sve smo to nekoliko puta uvežbavali, Klej je znao svaki detalj venčanja u našoj crkvi i mogu s ponosom da kažem da sam ja bila dobar učitelj, a on dobar učenik.

Dragana je rođena Aranđelovčanka, a Klejton Luis je Amerikanac, rođen i odrastao u Sijetlu. Upoznali su se i počeli da se zabavljaju još pre osam godina u Njujorku u JP Morgan banci u kojoj su tada oboje radili, delio ih je samo jedan sprat, a nikada se do te zabave nisu ni sreli, ni videli.

- Pričao mi je - ne skidajući osmeh s lica govori Dragana - da sam ga, odmah kad me je video, očarala. Moram da priznam da sam se i ja već pri prvom susretu zaljubila do ušiju.

Dragana je iz rodnog Aranđelovca u Ameriku, u gradić Konkord u državi Masačusets, kod strica Predraga, očevog starijeg brata, uglednog stručnjaka za kibernetiku, došla kao gimnazijalka.

- Nešto me je vuklo da četvrti razred gimnazije završim u Americi. Tata Slobodan i mama Nada su u početku malo gunđali, ali znajući me, ipak su me s puno poverenja ispratili na put. Kako sam odlično igrala košarku, bila sjajan učenik i primerna devojčica, u Americi sam sa odličnim ocenama i još boljim karakteristikama završila četvrtu godinu gimnazije i upisala se na Dartmond univerzitet u Nju Hempširu nadomak Njujorka.

Igrajući za svoju gimnaziju Dragana je osvojila zlatan prsten, priznanje koje dobijaju košarkašice gimnazijske ekipe koja osvoji prvenstvo SAD.

- Bile smo sjajne te godine, ubedljivo smo vladale gimnazijskim košarkašim terenima SAD, a ja sam te prve godine mnogo patila za tatom, mamom i divnim pričama mog deke Gavrila Kovijanića, baka-Miličinim vežbama iz matematike, mnogo sam volela i danas volim matematiku, i nežnostima i ljubavlju baka-Jovanke i deka Ljubomira Ščekića, mamine majke i oca. Svi su mi nedostajali jer ja sam odrastala u prelepoj složnoj porodici. Moj deka Gavrilo je dugo bio direktor gimnazije u Aranđelovcu, vrstan književnik, književni teoretičar i teolog. Njegova supruga Milica, koja je i danas živa (ima 86 godina), bila je profesorka matematike, moj drugi deka Ljubomir je bio pravnik. Sve ovo sam pričala i Klejtonu da bih mu pokazala kako divnu porodicu imam.

Posao u Volstritu

I Klejton Luis je imao čime da se pohvali. Njegova porodica je jedna od najuglednijih u Sijetlu, država Vašington. Rastao je uz oca Dona Luisa, lekara, majke Alis Džin, arhitekte enterijeriste i četvoricu braće. Najstariji Bil je građevinac, izgradio je najvišu zgradu u Sijetlu, Don Junior Luis je trgovac nekretninama, David se bavi finansijama, a najmlađi Hauard jedan je od najpoznatijih kardiologa sveta.

- I ja sam im jedina snaja Srpkinja u porodici - šali se Dragana. - Najmlađa sam snaja pa me, pretpostavljam, i najviše vole. A i ja volim njih jer su mi odnegovali mog predobrog i pažljivog supruga.

Kada je završila Dartmond koledž, s izuzetnim ocenama, fakultet na kome se školuju uglavnom oni koji posao nastavljaju u strukama vezanim za finansije, Dragana je prvo mesto potražila ni manje ni više nego u Volstritu u Njujorku, finansijskoj imperiji sveta, ulici u kojoj su smeštene najpoznatije banke i finansijske ustanove. Da bi bila bliže Evropi iz Golman Saks banke, kao vrstan bankarski stručnjak, Dragana prelazi u JP Morgan banku, a potom i u Investicioni fond, dve banke koje rade sa zemljama Evrope.

- Klejton i ja imamo o čemu da pričamo. On je suvlasnik jedne velike američke banke, a ja sam bez lažne skromnosti, priznati finansijski stručnjak. I veliki broj prijatelja iz Grčke, Švajcarske, Amerike i Engleske koji su nam došli na svadbu su iz sveta finansija.

Po srpskim običajima

Venčanje u Sabornoj crkvi u Beogradu je obavljeno po Draganinoj želji. Pre toga 3. juna Klejton, čija je porodica protestantska i Dragana venčali su se u svojoj kući u Nju Džersiju u prisustvu protestantskog sveštenika, ali i sa puno srpskih običaja.

- Da, Klejton je morao lukom i strelom da probode jabuku na vrhu drveta, da me uz veliki otkup preuzme od mojih malih deveruša kojima je priznao da mi "poklanja i svoje srce", da me prenese preko praga, a uz zvuke jednog grčkog orkestra, koji je za naše venčanje uvežbao i neka kola, odigra zajedno sa mnom i naš "moravac". Svadbi su prisustvovali moji mama i tata i sestra Slađana sa svojim suprugom Krisom, takođe Amerikancem, sa kojim se venčala pre pet godina. Bilo je zaista divno. Klejton i ja tada smo se dogovorili da ćemo se venčati i u našoj Sabornoj crkvi u Beogradu i evo nas - osmehuje se Dragana.

Uz trubače na čelu svadbarske kolone, pešice, svatovi su od Saborne crkve došli do "Aero kluba" u Uzun-Mirkovoj ulici, gde je do tri sata ujutro trajalo svadbeno veselje nekih 150 pozvanih svatova. Igralo se između stolova prepunih svakojakih đakonija, od sarmica sa zeljem u pavlaci do rolovanih najkvalitetnijih bifteka, srpske mučenice i viskija, pleo nogama "čačak" i "užičko kolo", dižući na noge i zbunjene Amerikance, spremne da pokažu da su i veštinom zaslužili prelepu šumadijsku snajku. Zetovi, Kris i Klejton, Slađanini i Draganini muževi na srpskom su pevali "Tamo daleko, daleko kraj mora..." i s pravom obradovani za komplimente koje su potom od gostiju dobijali.

- Vrhunac je bila torta - govori oduševljeno Dragana. - Tako sam je i zamišljala, još kao dete, torta na sedam spratova, sa dva isprepletana srca na vrhu optočena ružicama od marcipana od kojih smo prve dve pojeli ja i Klejton.

Svatove je najviše interesovalo da li će i njihova deca biti kršteni u Srbiji.

- Da, svakako, i to ovde u Sabornoj crkvi - odgovarala je Dragana. - Klej i ja smo to obećali ocu Petru Lukiću i tako će, videćete, vrlo brzo i biti.

Trpe NIKOLOVSKI