Završila se era svemoćnog Kertesa

Carinski bingo sa milionima maraka

Socijalni radnik, odmila zvani Braca, na čelu najbogatije savezne ustanove ostaće upamćen po velikodušnosti prema partijskim drugovima i šerifovskom ponašanju prema ostalima. "Demokratija mi nije jača strana", hvalio se javno, a tajno završavao mnoge prljave poslove

Održao je oproštajni govor i dobio aplauz. Pljeskali su mu njegovi dotadašnji službenici u amfiteatru Savezne uprave carina, a on je, uz nekoliko fraza da je došlo neko drugo vreme, zahvalio svima na saradnji. Ljudi koji su preuzeli ovu najjaču firmu u Jugoslaviji dopustili su mu da uzme lične stvari i da ga njegova četiri momka izvedu i smeste u automobil sa zatamnjenim staklima.

(Nastavak sa prve strane)

Tako je Mihalj Kertes, socijalni radnik iz Bačke Palanke, otišao u istoriju. Posle petogodišnje vladavine, 6. oktobra, Braca, kako su ga mnog izvali odmila, prestao je da bude prvi čovek carine, najprofitabilnije ustanove u zemlji.

"Braco, kreni u akciju, oduzimaj, treba para, kasa se prazni", govorili su mu njegovi partijski naredbodavci i Braca je kretao. Javljao svojim ljudima na graničnim prelazima kratku šifrovanu poruku: "Oduzimaj, tol’ko i tol’ko". I oni bi se bacili na posao. A onda bi se građani, putnici, naši gastarbajteri i stranci (doduše retki, zbog sankcija) našli u čudu. Plenidba. Ono što si prošli put preneo, sada nije moglo. Na izlazu iz države ko bi se zatekao sa više od hiljadu maraka u džepu, ostajao je bez para. A ako bi tražio, kao sluga Jernej svoje pravo, pretilo bi mu se oduzimanjem pasoša, zatvorom... Spasavaj se ko može... Uvoznici su znali za "reket" i samo su gledali da što manje budu očerupani. Ekonomski stručnjaci nisu uzalud proglasili carinu za najjaču firmu kod nas. Ostvarivala je takve zarade, dnevno od pet do dvadeset miliona maraka, da je bila bez premca. S privredom koja tavori ili propada, Savezna uprava carina je imala "patriotski" zadatak da namakne pare. Kako znaju i umeju njeni službenici u uniformama boje meda. Tajnim uredbama i odlukama, Kertes je rukovodio tom mašinerijom.

"Mala pažnja"

Naravno, mrvice od tog bogatog kolača išle su i onima koji su to radili na terenu.

"Svaki carinik ima pravo da uzme boks cigareta i jedan viski, a ne više", odao se Braca svojevremeno i priznao javnu tajnu da carinici lepo žive i lepo zarađuju.

Ostalo je tada nejasno da li ta "mala pažnja" važi za svaki dan, jednu nedelju ili mesec. Jer, Kertes nikada nije voleo mnogo da priča i objašnjava. Sada čujemo od ljudi koji rade u toj ustanovi da je reč o "porciji" od svake stranke koja im dođe. Znači, dnevno stotinu pregledanih i stotinu boksova i isto toliko flaša viskija.

Braca je bio i galantan. Na pitanje na koji način je on lično poklonio automobil Domu zdravlja u Žablju, rekao je da neće da objasni:

"Demokratija mi nije baš jača strana", zapisali su tada, februara 1999. godine, novinari njegovu izjavu.

Carina, kao najjača poluga one, sada bivše vlasti, i njen lukavi i najbolji operativac Mihalj Kertes, čim je 5. oktobra došlo do tektonskih poremećaja, krenuli su u uništavanje kompromitujuće dokumentacije. Za to se brzo saznalo u Glavnom štabu DOS-a i već ujutru 6. oktobra hitno se krenulo put Novog Beograda i zgrade SUC-a. Demonstranti koji su proveli noć i jutro na ulicama Beograda nameravali su da krenu tamo. Jer, znalo se, javna je tajna bila da tamo ima i para, oružja, cigareta, pića, droge, automobila... "Uzorci" zaplenjena roba. A u kontejnerima u dvorištu SUC-a već je gorela dokumentacija. Kapetana Dragana, koji je već odbranio "Beograđanku" i "Studio B" bez ijednog incidenta, pozvali su da hitno povede momke i pomogne Zoranu Đukanoviću, čoveku koji se razume u carinske poslove, da preuzme carinu.

- Našli smo se ujutru u kafiću ispred firme MPS Dušana Zabunovića, vlasnika fri-šopova i uvoznika luksuzne robe - priča kapetan Dragan. - Objasnio sam im da carinici, kao treća naoružana državna formacija, posle vojske i policije, imaju oružje i da bi trebalo munjevito dejstvovati, da ne pruže otpor i ne prolije se krv. Taj Zoran Đukanović je na polasku priznao da se uplašio, da ne sme. A postojala je opasnost da sami građani krenu i naprave rusvaj. Ništa, poveli smo Zabunovića koji se, za razliku od nas, razume u carinske poslove i sa pet naoružanih momaka i još desetoricom nenaoružanih sjurili se na lice mesta. Računao sam da će me ljudi iz obezbeđenja carine prepoznati i da neće odmah pucati. Došli smo na glavni ulaz i uz komandu "oružje dole" zauzeli hol. Samo se jedan radnik obezbeđenja bunio, ali jednim šamarom je sve rešeno. Na četvrtom spratu smo za minut pronašli Kertesa koji je bio bled i molećivo je rekao: "Ne dirajte mi porodicu". U drugoj sobi su Radovan Pankov i Nedeljko Šipovac mašinom seckalicom uništavali dokumentaciju.

Droga i oružje

Kapetan Dragan je rasporedio ljude jer se bojao da, kad se pročuje, ne interveniše vojska kao poslednji trzaj umirućeg režima:

- Na sreću, to se nije desilo. Krenulo se sa popisivanjem stvari i robe. Snajpera petnaest, 32 pištolja, 3.000 metaka, sedam kilograma kokaina i heroina, 21 milion dinara, 300.000 maraka, više desetina automobila i džipova u dvorištu, od toga jedanaest blindiranih, najskupljih.

Vratimo se opet na aplauz. Kapetan Dragan je uverio Mihalja Kertesa da mu se ništa neće desiti, a da će inspektori nastaviti svoj posao. Zbunjenim carinicima hteli su da pokažu da je sve urađeno bez incidenata. Skupili su ih i dotadašnji direktor im je održao govor. Posle njega je govorio i Dušan Zabunović. I on je dobio aplauz.

Nije spominjao da su mu upravo oni oduzeli luksuznu jahtu od nekoliko miliona maraka, jednostavno je zaplenili, uprkos urednoj dokumentaciji. Nije se žalio ni što mu je buldožerom fri-šop sravnjen sa zemljom na graničnom prelazu sa Mađarskom, jer nije hteo da ga proda sinu tada već bivšeg predsednika. Buldožer, koji će kao sredstvo političkog obračuna ući u noviju srpsku istoriju, uništio je firmi MPS prodavnicu i magacin sa robom. Šteta - pet miliona maraka.

Zato je Zabunović bio "verziran" u carinskim poslovima, a priča da je bio u "dilu" sa Kertesom, uopšte ne stoji. Sutradan, 7. oktobra, DOS je imenovao privremenu tročlanu upravu, carinike Vladana Bagovića, Dušana Jerinića i Zorana Vukotića, da što pre normalizuju rad ove ustanove.

- Dogovorili smo se da ne dajemo nikakve izjave, već da podvučemo crtu i omogućimo redovan rad ove važne ustanove - rekao nam je Vukotić.

Ćerka voli krpice

Među dokumentacijom pronađen je i delimičan spisak zaplenjenih automobila koji su davani firmama ili pojedincima. Neki tvrde na poklon, dok drugi da je to samo na revers, pa da vrate ako traži carina. Poverovao bi samo onaj ko je mnogo naivan. Spisak je delimičan jer naš izvor iz SUC-a tvrdi da je znatno više vozila otišlo na razne strane i da će se teško utvrditi kome sve.

- Kao "bingo", Kertes je delio svojim partijskim drugovima vozila kao od šale. A to ne da je protivzakonito nego je čisti kriminal - kaže naš sagovornik. - Carina je, ako oduzme, neregularno vozilo, dužna da organizuje licitaciju, sama ili preko komisionara, da proda vozila i novac uplati u saveznu kasu. Od kada je Kertes na čelu, pet godina, zaplenjeni novac je ostajao u carini, usmeno se davao za razne tajne potrebe, finansiranja političkih aktivnosti, ali i pojedincima na reč. Procenjuje se da je građanima oduzeto samo novca oko milijardu maraka. Tu nije ušla roba, a bog sveti zna koliko ona vredi. Otišla je, takođe, pojedincima i privilegovanima, na poklon ili kobajagi je plaćena, ali smešnim sumama. Javna je tajna da Kertesova ćerka u Bačkoj Palanci ima nekoliko butika i prodaje garderobu koju kupuje na carinskoj licitaciji. Kad joj se isprazne police, Sanja javi tati, a on naredi da se oduzme kamion sa garderobom i pravac Bačka Palanka.

Nekako su se novinari dočepali spiska poklonjenih automobila i obelodanili ga. Kapetan Dragan potvrđuje da je autentičan jer je bio u sobi kada su ga otvorili i čitali, čudeći se. A na spisku Gorica Gajević ("pežo 306"), Vladan Kutlešić ("pežo 306"), pa Toma Nikolić i Goran Matić (obojici po "pežo 406"), Brana Crnčević ("audi A4"), Dragoljub Milanović ("mercedes c180"), Jovan Striković ("mercedes 320"), pa nekakva Sanja ("micubiši pajero"), Kresoje (džip "čiroki"). Ovaj poslednji je, tvrde, načelnik SUP-a Novi Sad, a Sanja je ćerka Kertesova... Ukupno 149 vozila za tri poslednje godine. Tu se pominje i nekakav Đinđić, ali nije Zoran nego nam tvrde da je to bivši direktor BIP-a, pa onda Branko Kitanović, predsednik Komunističke partije Jugoslavije, zatim dekan Milorad Babović, Jovan Krkobabić, predsednik Saveza penzionera, Dragan Radević, glavni urednik "Dnevnika"...

Nije nego

Zanimljivo je da je ovaj poslednji Radević, dok je bio na čelu ovog novosadskog lista, imao za predsednika upravnog odbora baš Mihalja Kertesa, a za "micubiši pajero" i "reno safran" tvrdio je da je to poklon redakciji. Kada je letos štrajkom oteran iz redakcije, uzeo je oba automobila i dobio novo zaposlenje, kao savetnik direktora Savezne uprave carina. Tiraž "Dnevnika" kada je odlazio iznosio je 6.000 primeraka sa remitendom od 40 odsto. Ispostavilo se da se automobili vode na njegovo ime a ne na redakciju, a i službeni stan u Novom Sadu je otkupio potpisujući sam sebi pravo na to.

Toma Nikolić, donedavni potpredsednik Savezne vlade, odmah je demantovao da se "pežo" ne vodi na njega, već da ga je dobio po funkciji koju obavlja i da će ga vratiti, ali nema kome.

Brana Crnčević se oglasio i rekao da je taj "audi A4" dobila na poklon Matica iseljenika, a ne on, ali je prećutao da se samo on vozio njime i niko više. Toma, opet, nije rekao da je i njegov partijski šef Vojislav Šešelj dobio sličan "pežo", ali kada ga je slupao na Zlatiboru, došao je po novi, još bolji.

Dragan Milanović se nije oglasio, a na dosadašnji telefon se niko ne javlja. Gorica Gajević ćuti, baš kao i SPS opštinske organizacije diljem Srbije koje su dobile vozila na "carinskom bingu".

"Braco, znamo da možeš, pa bi bilo lepo da daš jedno vozilo FONAS-u, zbog značaja aktivnosti koje obavlja", pisao je pisamce Branislav Ivković svom partijskom drugu, a on dao. Sada Ivković kaže da je automobil uzet na revers, a nije poklonjen:

- Ne vidim šta je tu loše - rekao nam je ljutito, a na pitanje šta je to FONAS odgovorio je da je to humanitarna organizacija za borbu protiv narkomanije, alkoholizma i sekti.

Vrh ledenog brega

Upućeni sagovornici se slažu s tim da je "auto na poklon" samo vrh ledenog brega svih mahinacija i nelegalnih poslova koje je vodio prvi čovek ove savezne ustanove:

- Znate, on je socijalni radnik, pa je imao razumevanja za ugrožene, poput Gorice Gajević i ostalih partijskih drugova - kažu oni. - Ali, nije on delio samo automobile nego i pištolje, mobilne telefone, nakit, lovcima durbine, ribolovcima štapove, teniserima rekreativcima skupocene grafitne rekete najboljih svetskih marki. Sve što oduzme njegova služba i prijavi mu, to čeka da on odluči kome ide. Četiri špediterske firme koje obavljaju poslove carinske obrade lično su bile u njegovom vlasništvu, pa je važilo pravilo da je bolje kod njih, nego kod onih koji nisu Kertesovi. Znači, platiš harač i prođe roba, ne platiš, krene zafrkavanje. Sve dok ne izgubiš živce, volju ili robu, pa biraj.

Božidar Spasić, bivši operativac DB-a, a posle privatni detektiv, zna dobro da su se najviši rukovodioci, i pre Kertesove ere, snabdevali preko carinskih magacina. I policija, od vozila do kamiona, maraka, oružja...

- Meni je poslao na poklon "kalašnjikov" po ćerki. Bio sam u čudu, hteo da ga vratim... Kamion koji je na Ibarskoj magistrali usmrtio čelnike SPO-a, nepobitno je, vlasništvo je Službe državne bezbednosti, poklon od carine. Ja sam to izneo, sudili su mi, ali su odustali. Ne treba stati, ima dokaza, pojaviće se...

Sada, kada je mnogo šta puklo, javljaju se ljudi kojima su oduzimani automobili na pravdi boga, prisilom, ili "na proveru" i nikad nisu vraćeni. Nisu ni smeli da se raspituju jer im je prećeno. Javljaju se ljudi kojima su oduzimane devize, hteli su da plate kaznu, ali nisu imali kome, jer nije bilo evidencije.

Mihalja Kertesa nema nigde. Prema službi 988, takav ne postoji ni u Beogradu, ni u Bačkoj Palanci. Njegov mobilni broj govori da je "van dometa".

Vlada, ipak, uverenje da će i on i mnogi morati uskoro da budu "u dometu" i objasne inspektorima šta su sve radili, mimo zakona i morala.

Prema istraživanju nezavisnih agencija, naša zemlja je na vrhu liste država sa najvećom korupcijom u privredi i društvu. "Podmiti da se ne bi bunio, uvuci ga u kolo da ćuti", bilo je geslo koje je godinama vladalo. Valjaće mnogo romantike i bolećivosti da bi se oprostilo onima koji su to radili u vidu zanata.

Ozren MILANOVIĆ