Kad vlast hoće da bude vlast

Sećate li se Kurte?

Jednim, naizgled, beznačajnim zahtevom, tek ustoličeni član gradske vlade Beograda je udario na dve važne institucije: struku i demokratske principe. A sve se događa u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Republici - Kliničkom centru Srbije

Pre neki dan je na adresu DOS-a, gradonačelnika dr Milana St. Protića i magistra Nenada Bogdanovića, predsednika gradske vlade, stiglo jedno neobično pismo: zavedeno je 23. oktobra pod brojem 04/890 i, kao takvo, sigurno uručeno onima kojima je namenjeno. Potpisnici ovog pisma su (svi) članovi Stručnog kolegijuma Instituta za kardiovaskularne bolesti Kliničkog centra Srbije, a reč je o ljudima koji su ostavili dubok trag u jugoslovenskoj (i svetskoj) kardiologiji i kardiohirurgiji, o ljudima, dakle, koji su i bez navođenja akademskih titula i zvanja - institucije.

Pismo je inicirao događaj koji se zbio u četvrtak, 19. oktobra, samo dan posle ustoličenja beogradske vlade. A dogodilo se da je dr Slobodan Ilić, upravo izabran član rečene vlade odgovoran za zdravstvo, usmeno zatražio od akademika profesora dr Miodraga Ostojića, direktora Klinike za kardiologiju Instituta za kardiovaskularne bolesti KCS, da ga postavi za šefa neinvazivne dijagnostike ili za šefa prijemne službe i dnevne bolnice Dijagnostičko-polikliničkog centra.

Akademik Ostojić je bio zatečen. O ovom neobičnom zahtevu je odmah obavestio profesora dr Predraga Petrovića, direktora Instituta. Zajedno su zaključili da bi povodom toga bilo najbolje da se sastane Stručni kolegijum. Jer, čudnim zahtevom dr Ilića napadnute su dve važne institucije: struka i demokratija.

Na sastanku Stručnog kolegijuma Instituta, koji je održan već sutradan, 20. oktobra, na kojem se, kao pozvan, nije pojavio glavni akter ove peripetije, događaj je ocenjen kao skandalozan. Nepodeljeno je mišljenje naših vrhunskih stručnjaka da je apsolutno neprihvatljivo da dr Slobodan Ilić svoj položaj (člana gradske vlade) već posle 24 časa koristi za neprimereno i iznuđeno postavljanje za šefa tako delikatnih službi za koju, uzgred budi rečeno, nema odgovarajuće stručne kvalifikacije.

Neko se tom prilikom prisetio da je dr Slobodan Ilić svojevremeno, došao u Institut za kardiovaskularne bolesti bez konkursa i saglasnosti Stručnog kolegijuma, već rešenjem o preuzimanju iz Zavoda za zdravstvenu zaštitu Novog Sada, koje je potpisao tadašnji direktor Kliničkog centra Milivoje Stamatović, visoki zvaničnik Socijalističke partije Srbije.

Institut za kardiovaskularne bolesti i njegova Klinika za kardiologiju su visokostručne, vrhunske ustanove u zemlji. Nažalost, upravo zbog predanosti struci (a ne politici), Institut je došao na margine interesovanja moćnika koji su raspolagali zdravstvenim fondovima. Tako se dogodilo da je prva naučna ustanova u zemlji ostala ubogo siroče, nasuprot miljenicima tipa "Dedinje", GAK "Narodni front", "Bežanijska kosa" i sličnih. I taman kada je, posle desetogodišnjeg tavorenja, probuđena iskrica nade u boljitak, pojavio se dr Ilić sa svojim zahtevom koji neodoljivo podseća na minula vremena.

"Odlučni smo i ne pristajemo da, kao do sada, budemo marginalizovani zato što smo eksperti, a ne članovi stranaka", napisali su u svom pismu vrhunski jugoslovenski kardiolozi i kardiohirurzi. I dopisali:

"U želji da naši zajednički ciljevi, demokratsko i savremeno društvo, budu ostvareni, mi smo spremni da vam budemo na raspolagnju za davanje našeg stručnog mišljenja i da pomognemo u uspostavljanju novog odnosa politike zdravstva."

Pismo je poslato. Primljeno je i verovatno pročitano. Čeka se odgovor.

Posle nekoliko bezuspešnih pokušaja da stupimo u kontakt sa dr Slobodanom Ilićem, uz uvažavanje svih njegovih profesionalnih i političkih obaveza, on se javio redakciji upravo u trenutku kada je ovaj tekst ulazio u štampu. On, naravno, nudi sasvim drukčije tumačenje ove afere ("afere"?)

- Tačno je da sam u razgovoru sa akademikom Ostojićem izrazio želju da me premeste na mesto načelnika tog odeljenja - rekao je dr Ilić. - U svakom slučaju, bila je to molba, a ne zahtev, kako je navedeno u pismu. Rukovodio sam se prevashodno pragmatičnim razlozima: obaveze u gradskoj vladi angažuju čoveka svih dvadeset četiri sata dnevno i naizgled su nespojive s poslom koji trenutno obavljam. Nažalost, sve je pogrešno protumačeno i interpretirano. Mislim da je reč o reliktima prošlosti, da čvrsto komunističko jezgro u Institutu za kardiovaskularne bolesti grčevito pokušava da sačuva svoje pozicije. inače, ja danas radim u ambulanti, na svom redovnom poslu lekara interniste.

Miloš LAZIĆ