Kragujevac pre i posle 5. oktobra

Sve ide tako sporo

Čekajući promene, pojedinci su uplivali u neke čudne vode. Policijski inspektor je postao savetnik članovima "Otpora", mašinski inženjer je prodavao igračke, a bivši predsednik omladine tužio - sebe

Aleksandar Nakić je taksista u Kragujevcu. U stvari, on je više od toga.

- Ja sam legenda ovog grada. Kraj u kojem živim zovu po meni Nakićev kraj - kaže čovek koji u jednoj olinjaloj kožnoj torbi nosi svoj život. Novinske isečke iz sedamdesetih kada su ga, dok se spremao da biciklom krene na put oko sveta, proglašavali "ambasadorom mira", jer je želeo da širi "miroljubivu koegzistenciju". Tu su i pisma Kenediju, Ujedinjenim nacijama, Slobodanu Miloševiću i ostalim političarima i državnicima koji su, svaki u svoje vreme, iole nešto značili.

Danas voli da kaže da je bio prvi opozicionar Kragujevca. Pokazuje nam fotografije još iz 1968. godine sa studentskih demonstracija u Beogradu. Bio je na jednom belom kombiju sa grupom studenata. Posle je radio u poljoprivrednom kombinatu kao inženjer agronomije ali, mu je ubrzo i to dosadilo pa je želeo da ispravlja svetske krive Drine i da se, putujući biciklom po Evropi, bori za mir.

Ovih dana posećuje Centar za socijalni rad, taksi ne može da registruje, nema para da plati dažbine, a zima se primiče pa je socijalnu radnicu molio za ogrev.

- Grad me je zaboravio - kaže Nakić s gorčinom. - Pomaže me Društvo Roma Kragujevca a hranim se u menzi KUD-a "Abrašević".

I Kragujevac je u proteklim decenijama u mnogo čemu bio prvi. Prva prestonica u obnovljenoj Srbiji, prvi razvio barjak samouprave, najveći industrijski centar na Balkanu.

Pomažu ih Nemci

Danas ovaj centar Šumadije sa okolinom ima oko 200.000 žitelja. Na prinudnim odmorima je 60.000 radno sposobnog stanovništva, a 18.000 čeka na birou. Metaloprerađivački kompleks je na umoru. U "Zastavi", "21. oktobru", "Filipu Kljajiću" radi jedva desetak procenata zaposlenih za platu od dvadesetak maraka. Koliko da imaju za put.

Dok Nakića hrane Romi, Kragujevac najviše pomažu Nemci. I u vreme bombardovanja dolazili su ovamo da dovezu humanitarnu pomoć za bolnice, škole, narodne kuhinje. I Kragujevčani bi najviše voleli da u "Zastavu" dođe "Folksvagen" "ma šta da su nam Nemci uradili u prošlosti".

Na obližnjem "buvljaku" na tezgi gde se prodaju dečje igračke sreli smo Draganu Pajkić, pogonskog inženjera u "Zastavi", koja je na prinudnom odmoru od 1992. godine. Njen muž, koga ovde zovu Paja, mašinski je inženjer i predsednik sindikalne podružnice u "Zastavi". Dragana nam je ukratko ispričala kako je zapala u nemaštinu. Primila je platu-dve, a plaćala kiriju trideset maraka. Jedini izlaz je bio da počne da se bavi švercom, da preprodaje igračke. Ima i dve ćerke kojima je morala da obezbedi kakvu takvu ezgistenciju.

- Nisam hteo da dozvolim da deci ne mogu da kupim jednu bananu. Kakav bih ja bio otac. Bili smo isprva na ulici, a od pre tri godine imamo tezgu ovde, na "buvljaku". Za nekoliko godina od ove trgovine uspeo sam kuću da napravim i da kupim kola - zadovoljan je Paja.

Pa, ipak, kad je i u Kragujevcu zbog krađe izbora počelo da se kuva, Pajkić je prvi izveo radnike na ulicu. Zato se sad na "buvljaku" naveliko priča da će Pajkić biti jedan od direktora u "Zastavi".

Okupljeni građani, bilo ih je tada oko dvadesetak hiljada, prvo su krenuli ka Kliničkom centru da smene direktorku i funkcionerku SPS-a Slavicu Đukić- Dejanović. Očevici pričaju da ju je sigurnog linča spaslo petnaestak policajaca koji su je štitili dok je izlazila iz kabineta. Zato su Kragujevčani bili nemalo iznenađeni kada je Slavica Đukić-Dejanović postavljena za ministra zdravlja u prelaznoj republičkoj vladi.

- Ljudi me sreću i pitaju: "Šta je sad ovo?" - kaže Vesna Pajević koja će u novoj gradskoj vladi voditi resor zdravstva. Pajevićeva je jedina među gradskim funkcionerima bila član i prethodnog Izvršnog odbora Skupštine grada.

Objašnjava nam da Kragujevčani nisu zadovoljni promenama koje su usledile posle 5. oktobra. Smatraju da sve ide sporo, da su pojedine odluke DOS-a i kompromisi sa socijalistima šamar narodu.

Kragujevac je po njenim rečima u haosu i to poodavno, a šta će dalje biti, to niko ne zna. Valja za početak nekako rešiti sudbinu velikih kolektiva iz automobilske i metaloprerađivačke industrije. A kako? "Zastava" je pre deset godina proizvodila 220.000 automobila, a poslovala je sa pozitivnom nulom. Našoj sagovornici se čini da je tolika industrija i podignuta u Kragujevcu radi stvaranja haosa.

- Josip Broz je znao šta radi. Njegove službe su planirale sve do najsitnijih detalja. Unizili su srpske domaćine i građansku klasu i stvorili proletarijat da bi ovladali Šumadijom.

Odlučio da pokuša

U Kragujevcu žive starosedeoci kojih je jedva desetak odsto, zatim veliki broj je onih koji su u poslednjim decenijama dolazili sa sela, ovde imaju stanove, a u unutrašnjosti očevinu, istina zapuštenu, jabuke se osušile, a šljivike pogoreli. Treću grupu čine doseljenici i izbeglice sa Kosova, iz Sandžaka, Hrvatske i Bosne. Po nekim procenama njih je više od dvadeset hiljada. Ono što je svima zajedničko je beda.

Siromaštvo nije zaobišlo ni kragujevačku policiju. Pritisci sa vrha terali su ovde neke pripadnike MUP-a, kao uostalom i u drugim gradovima Srbije, na poltronstvo, a male plate na korupciju i grebanje o sitne kriminalce i švercere. Kragujevački SUP je verovatno jedinstven u Srbiji po tome što je jedan njihov pripadnik odlučio da se krajem prošle godine učlani u G-17 plus.

Branko Petronijević je sedam godina zaposlen u MUP-u Srbije. Radi kao inspektor u SUP-u Kragujevca, u odeljenju kriminalističke policije, odsek za suzbijanje privrednog kriminala. Završio je pravni fakultet.

Potražili smo ga prvo u stanici milicije, ali su nam tamo rekli da je njegov odsek smešten u zgradi Skupštine opštine. Zaposleni u skupštinskoj zgradi gledali su nas s nevericom kada smo se raspitivali gde je kancelarija policijskog inspektora i člana G-17 plus.

- Policajac sa Dinkićem. Jeste li sigurni s obzirom na njegov profesionalni profil - komentarisala je jedna sekretarica.

Konačno smo ga sreli ispred skupštinskog zdanja. Onako krupan, visok i kratko podšišan sa tamnim naočarima za sunce, pre je izgledao kao nečiji telohranitelj. Možda debeovac?

- Krajem oktobra prošle godine - priča nam Petronijević - video sam konkurs Grupe 17 plus. Nameravali su da šire ekspertsku mrežu i da osnuju povereništvo u Kragujevcu. Svideli su mi se ljudi koji su vodili tu organizaciju: Dinkić, čitao sam njegovu "Ekonomiju destrukcije", Labus, nije se nikada politički eksponirao iako je bio u Demokratskoj stranci, pa Slobodan Vučetić, čitao sam njegove komentare u štampi i dopali su mi se kao pravniku, zatim Duško Kovačević, naš savremeni Nušić, Željko Obradović...

Petronijević je odlučio da pokuša. Poslao je na naznačenu adresu svoju biografiju i posle mesec dana dobio poziv za testiranje u Domu sindikata. Bio je tu, zapravo, psihološki test, a pošto ga je uspešno položio dobio je poziv na razgovor sa Predragom Markovićem, koordinatorom G-17 plus, ovoga puta u Skupštini grada Kragujevca. Kako je protekao susret policijskog inspektora sa koordinatorom Markovićem?

- Najduže sam ostao od svih kandidata - priseća se naš sagovornik. - Imao sam, doduše, i tremu. Razmišljao sam pre nego što sam ušao na razgovor šta druga strana misli o meni. Da sam ubačen, da sam pripadnik Državne bezbednosti? Ono, kad čovek bolje razmisli, možda ima razloga da DB ubacije svoje ljude u centralu G-17 plus u Beogradu, ali u povereništvo u Kragujevcu, to nema veze. moram da priznam da je Marković imao vrlo korektan pristup prema meni. Nekoliko puta me je pitao da li sam svestan svog angažovanja u ovoj organizaciji. Slobodan Vučetić je već bio izbačen zbog toga iz Ustavnog suda, nešto kasnije i Božo Prelević iz Okružnog,mnogi docenti i asistenti, najviše na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, imali su teškoća zbog članstva u Dinkićevoj organizaciji.

Pritisci na policiju

Petronijević priznaje da je i sam dugo bio u nedoumici. Vagao je jedno dva meseca. Ako se učlani, uslediće pritisci gotovo sigurno i gubitak posla, a ako ostane po strani, radiće kao inspektor za privredni kriminal i opet trpeti pritiske kadrova iz SPS-a, JUL-a, delom i radikala, i odlagati na zahtev pretpostavljenih predmete u fioku.

- Napokon, ubedio sam sebe. Pomislio sam, pa ipak, to nije jedini posao koji umem da radim. Završio sam prava, položio pravosudni ispit, mogu da budem advokat. Zašto bih trpeo nešto što mi ne odgovara?

Branko Petronijević je još kao student bio član Srpskog pokreta obnove, učestvovao je i u devetomartovskim demonstracijama, a tri nedelje docnije istupio iz SPO-a.

Shvatio sam - veli - da stranke nisu za mene. Ja sam individualac i zato sam i želeo da se učlanim u Grupu 17 plus jer tu nema stranačke discipline.

Naš sagovornik kaže da u policiji nije imao teškoća zbog svog opozicionog angažovanja, jer u SUP-u Kragujevac nisu ni znali da se učlanio u ovu organizaciju. Povremeno je odlazio u kancelariju povereništva, prisustvovao sastancima. Nije imao javne nastupe. U nekoliko navrata je razgovarao i sa članovima "Otpora", savetovao ih je šta da čine i kako da deluju.

- Sada se - naglašava - neki od visokih rukovodilaca sastaju sa članovima "Otpora" koje su do juče hapsili i sa ljudima iz DOS-a koje su proganjali da bi sačuvali stečene pozicije i sprali negativni imidž. Ako je neko u MUP-u čekao promene, onda smo na prvom mestu to bili mi, u privrednoj policiji, jer tu je i bilo najviše pritisaka. Ljudi koji su držali vlast imali su i metode da zataškaju finansijske malverzacije. Tako je i moje nezadovoljstvo doživelo vrhunac.

Nezadovoljstvo Kragujevčanina Zorana Grujića, bivšeg predsednika omladine doživelo je vrhunac pre tri godine. Tada je presavio tabak i samog sebe tužio ovdašnjem Opštinskom sudu. U njegovoj pravno valjanoj tužbi koja je uredno zavedena, između ostalog, pisalo je da "Zoran Grujić svojim usmenim i pismenim zalaganjima za očuvanje SFRJ nije učinio dovoljno da spreči komadanje zemlje, čemu je prethodilo materijalno razaranje, ubijanje i proterivanje celokupnog stanovništva i duhovno i materijalno siromaštvo i da su to sasvim dovoljni razlozi da tuženik Zoran Grujić odgovara pred Opštinskim sudom u Kragujevcu".

Kasnije je priznao da je hteo da tuži Slobodana Miloševića, ali da to kao običan građanin nije mogao, pa je onda sam, onako iz revolta, podneo tužbu protiv sebe, ubeđen da nije bio dovoljno uporan u svojoj borbi. Ipak, do danas nije dobijao pozive ni za jedno ročište a sad, kad se i vlast promenila, kaže u šali da se valjda i predmet zaturio u sudskoj pisarnici.

A i ako nije, oseća se oslobođenim.

Dragoljub STEVANOVIĆ