Dafina i Jezda opet hoće da vrate pare

Sve u interesu države!

Dva naša najpoznatija privatna bankara, tek što su ojadili narod, otišli su u "prevremenu penziju". Posle promena se opet vrzmaju Balkanom i nude velike poslove kako bi namirili dugovanja. Pod uslovom da ih ne hapse i proganjaju njihovi moćni bivši zaštitnici

Dafina Milanović je tu i nije tu. Vratila se sa Kipra, tačnije iz Larnake, u Beograd, bila početkom novembra desetak dana, da bi se spakovala i otišla u Budimpeštu.

(Nastavak sa prve strane)

- Vratiću se brzo, samo da pokupim pare koje su sada u evropskim bankama odmrznute. Hoću da vratim novac štedišama - rekla je svojim preostalim prijateljima koji su je dočekali posle šestomesečnog "izgnanstva" i ispratili na nov službeni put.

Možda njene reči nekome zvuče kao bajka, ali u ovoj zemlji čudesa je sve moguće, pa i ono što je do juče izgledalo nemoguće.

Službeni ispraćaj

Proletos se nagađalo da je nestala, otišla. I ko je tako tvrdio, bio je u pravu. S plavim pasošem je stigla na surčinski aerodrom u predvečerje 7. aprila. Službena pratnja (organizator ispraćaja može sada da se pogodi otprve), pa diskrecija, salon za važne ličnosti, tamne naočari, predaja prtljaga po posebnom režimu, za večernji let broj 772, destinacija Larnaka.

Takav ispraćaj, relativno nepoznat široj neobaveštenoj javnosti, praktikovan je i pre, a i posle tog datuma. Ništa neobično. Jedino to što su takav "državnički" status imali i oni koji ne bi prošli "sud naroda".

- Otperjala... Gotovo je - govorili su sebi u bradu retki aerodromski službenici koji su u krupnoj ženskoj osobi u bundi prepoznali bivšu "srpsku majku".

Pasoš uredan, nov, a na čuđenje onih kako to da ga ima, da joj nije oduzet, stigao je lakonski odgovor: "A, zašto, pa niko nju nije gonio, nije pod sudskom zabranom, ne vodi se krivični postupak..."

Otišla je tada, u aprilu, do ćerke i zeta, koji su već bili dobro razvili posao na ovom ostrvu u Sredozemlju. Hotelski kompleks, banka, dve kompanije... To je, više nego jasno, deo onoga novca što je deponovanjem deviza građana legao u svoje vreme omiljenu "Dafiment banku" koja je visokim, čudno visokim kamatama prosto kao magnet privlačila narod već osiromašen ratom i ostalim ekonomskim nedaćama.

- Nisam ni ja bio uveren da će se vratiti jer je praktično bila u kućnom pritvoru više od pet godina. U strahu od štediša, ali više od uticajnih ljudi iz visokog društva, čiji je ona bila pion - priznaje nam Ivan Vukotić, ekonomista i član odbora Udruženja prevarenih štediša Srbije. - Ali, posle 5. oktobra stvari su se bitno izmenile. Sada može da se upre prstom u one neprikosnovene, u one koji su podizali ogromne uloge posle moratorijuma i zatvaranja banke. Imaju oni imena i prezimena. Uzimali su svoje milionske uloge nazad, sa sve kamatama dok su obični smrtnici ostali kratkih rukava. I u one koji su isforsiranim presudama preoteli lokale u beogradskom metrou. Znaju se i imena, poznata su široj javnosti, zna se kvadratura, i oni lepo sada zarađuju od toga. A tu je "Dafiment" uložio oko trideset pet miliona maraka. Naših, od koga drugog?!

Neka vrate kredite

Da podsetimo ukratko. Ekonomski institut iz Beograda je evidentirao da je do 30. juna 1994. godine u ovoj banci deponovano 461 milion maraka, ne računajući kamate. Tu treba dodati još 297 miliona dinara koje je, nažalost, inflacija obezvredila. Tada je napravljena procena da ukupna imovina "Dafiment banke" vredi 201 milion maraka, u šta su ušli apartmani na Kopaoniku, Zlatiboru, roba na zalihama, 47 stanova, 48 automobila, 172 umetničke slike, 251 kilogram zlata u polugama deponovano u trezorima NBJ, pa onda "rupa" na Slaviji koja može doneti 50 miliona maraka od ustupanja prava na izgradnju poslovnog prostora. Jugoslovenskoj železnici, na čijem je čelu tada bio Milomir Minić, dala je kredit od 40 miliona maraka, pa "Simpu", na čijem je čelu bio Dragan Tomić - 15 miliona maraka. Isto toliko je dobio i CIP Milutina Mrkonjića. Tu je i fantomski ugovor sa firmom "Parking plus" vredan 25 miliona maraka. Tek sada po "pronalaženju" dokumentacije, vidi se da je Dafina sebi i ostalim službenicima, kao akontacije za put u inostranstvo, uplatila 103 miliona maraka, od čega bratu Dobrici Todoroviću više od 11 miliona, a na spisku su još i Mihalj Kertes koji je bio skoro godinu dana honorarni šef obezbeđenja, pa Klara Mandić, kao savetnica za odnose sa javnošću i još mnogi za koje se tvrdi da je "potpis nečitak".

Sada Dafina hoće svoje pare natrag. Uz to, dodaje da i u stranim bankama ima skoro 200 miliona maraka sa pripadajućim kamatama. Pominje "Siti benk" u Londonu, "Landbank" u Beču, "Komercbank" u Cirihu. Zato je na službenom putu, bolje rečeno turneji po Evropi, i u zavisnosti od viza. Smatra da će taj novac uspeti da podigne i prebaci na račune dostupne bankama koje imaju obezbeđen platni promet sa Jugoslavijom.

Nađene su diskete

"Dafiment banka" je imala takozvano veliko ovlašćenje Narodne banke Jugoslavije za devizno poslovanje, što znači da država garantuje za uloge građana. Dobila je isti tretman kao i sve ostale "velike" banke što su ojadile građane i duguju im "staru deviznu štednju" koja će se isplaćivati sukcesivno u ratama cele sledeće decenije. Ali, za razliku od ostalih, u "Dafiment banci" prvo mora da se obavi stečajni pa likvidacioni postupak za koji je nadležan Privredni sud u Beogradu. Zvučala je kao loše režirana predstava tvrdnja donedavne predsednice ovog suda Milene Arežine da je dokumentacija banke nestala i da se traže diskete kojih, eto, nigde nema.

Kada je gospođa Arežina smenjena i na čelo ovog suda došao Goran Kljajević, dokumentacija se pojavila - jedna puna soba papira, do tavanice zasad je tajna. Koju je krio i kome je išlo u korist da se ne zna pravo stanje? Novi likvidacioni upravnik je Slobodan Sekulić koji ima nimalo lak zadatak da razreši šta je šta, da naplati, proda i sakupi na jednom mestu sredstva likvidacione mase banke. Pa tek onda da se namire štediše. Naravno, Dafina Milanović, znajući sve to, uverila je delegaciju štediša da će im pare biti vraćene.

Rako Grahovac, predsednik Udruženja deviznih štediša Srbije, zadovoljan je jer su stvari krenule sa mrtve tačke, ali:

- Mi smo, kao udruženje, podneli krivičnu prijavu i tražimo da se utvrdi ko je krio namerno dokumentaciju, odnosno diskete. I još jednu krivičnu prijavu smo predali inspektorima, da se utvrdi ko je neovlašćeno podigao pare i dobio bančine nekretnine, posle moratorijuma, kad se zna da u postupku stečaja niko nema prioritet, već se čeka kraj i podela na ravne časti. Bez te dve stvari neće isplivati na videlo mnoge mahinacije i lopovluci.

Slobodan Milenković, hroničar Skobalja, rodnog sela Dafininog, poznajući nju, njene pretke i porodicu, uveren je da ona sve preduzima kako bi sprala ljagu sa svog imena:

- Mi je ovde znamo kao čestitu, ali nam je poznato da je iskorišćena kako bi se određeni pojedinci obogatili pod formom nekakvih državnih ciljeva. I verujemo da će se ona na kraju pokazati u pravom svetlu, da će da obešteti narod koji joj je verovao.

"Ću da kažem..."

Jedan drugi bivši bankar Jezdimir Vasiljević, priča ovih dana sličnu priču. U Skoplju je, približio se rodnoj grudi. Lokalnoj televiziji "Sitel" u ekskluzivnom razgovoru je tvrdio da je "reketiran" od najviših jugoslovenskih političara, a da je po njegovom odlasku, da bi spasao živu glavu, imovina njegove banke razvučena i razneta baš kao da je čopor gladnih pasa naišao.

- Ulazio sam ja u Jugoslaviju, preko Kosova, bio u Crnoj Gori, ali svuda je bilo isto stanje. Morao sam da pobegnem jer im ja živ ne trebam. Upro bih prst na one koji su se naplastili para od mene. Ponudio sam novom predsedniku Privrednog suda u Beogradu da dođem i ukažem na pojedince, ali i da profitabilnim poslovima vrlo brzo, za godinu - dve povratim novac i iz tog fonda namirim štediše. Ali da mi se garantuje bezbednost i da me ne hapse po nekakvoj poternici za koju znam da postoji. Neću bez garancija da idem mečki na rupu.

Jezdin "Jugoskandik" za razliku od "Dafiment banke" nije bio banka nego štedionica bez ovlašćenja da obavlja devizne poslove. Istragom je još pre osam godina utvrđeno da "nijedan od privrednih subjekata registrovanih pod tim nazivom, nikada nije imao dozvolu NBJ za osnivanje banke niti se može smatrati bankom". Dakle, banke "Jugoskandik" nije ni bilo. A po knjigovodstvenoj evidenciji "Jugoskandik" se nije bavio ni prikupljanjem dinarske i devizne štednje pa prema tome nije bio ni štedionica. Čak je 1992. godine bio i pokrenut postupak da se kazni firma pod tim nazivom i zatvori zbog nelegalnog rada sa devizama. Tužila ga je Narodna banka Jugoslavije, dok je on istovremeno devize deponovao u njenim trezorima, a krivična prijava je naknadno povučena sa obrazloženjem da je "tužilac odustao".

Sada štediše "Jugoskandika" ne mogu da se nadaju sukcesivnom vraćanju para, čak ni mrvicama od države kao što je to slučaj sa Dafininim ulagačima. Jedino Jezdinim "vernicima" ostaje da se nadaju u njegovo razmetljivo obećanje da kad bi bilo da bi bilo, i on došao i radio, vratio bi pare, do poslednje i svima.

Vasiljević je i makedonskoj vladi ponudio programe finansiranja jer "ima problema sa MMF-om", ali, kaže, da ona još nije pozitivno odgovorila na njegove predloge. A on ima veze, kako priča u poslovnom svetu da obezbedi veliki novac za privredu naših južnih suseda. Ali, znaju oni za jadac.

Hoće novi početak

Mnogo šta će zanavek ostati pod velom tajne šta se dešavalo oko Dafine i Jezde. Dafina je bila upletena u razna kreditiranja državnih firmi, ali i pojedinaca koji su na reč uzimali koliko im treba, među njima sve viđeni pojedinci, a Jezda se spominjao i oko uvoza i izvoza oružja i zlata. U Boru su tada stručnjaci tvrdili da se iskopa sedam, a prijavi samo tri i po tone zlata, a da je Jezda glavni u svim tim transakcijama. Nikome nije bilo nimalo čudno što kuje zlatnike sa svojim likom, što se kandiduje za predsednika Srbije. Sve do 7. marta 1993. godine, dok u koloni od pet automobila nije prešao jugoslovensko- mađarsku granicu, niko se nije zapitao šta on to radi i kako to da narod, poveden lakom zaradom, daje pare, bez knjižica i dokaza ko garantuje za te uloge.

Mnogi su sada skloni da poveruju kako su ti lanci sreće i "piramidalne banke", kako ih je prvi krstio Mlađan Dinkić, izum tadašnjeg državnog aparata koji je smislio način kako da od ljudi izvuče pare koje su oni zbog nepoverenja u državne banke, držali u slamaricama. I tako su Jezda i Dafina obavljali posao a kad su pukli k’o zvečke, "aparat" je i dalje ćutao. Sada to dvoje ljudi, živo i zdravo, želi da otvori dušu, da kaže ko je sve imao udela u "dimnim zavesama" koje su vladale do pre nekog vremena. Gde su pare i zašto sudstvo, policija i inspekcija sporo rade. I ko koga skriva.

Oboje, i Dafina i Jezda, obećavajući da će vratiti pare, traže novi početak, a ne stečaj, likvidaciju i suđenje.

Privredni sud u Beogradu je nadležan za obe firme. Posle više godina "postbankarske" ćutnje novi predsednik Goran Kljajević obećava da se krenulo u posao. Pronađeni su papiri, određeni likvidacioni upravnici i uskoro će se razbistriti situacija. Milijarde maraka ne mogu da nestanu tek tako. Zamolili smo ga da porazgovaramo na ovu temu, na njegovu tražnju poslali konkretna pitanja i čim dobijemo odgovore, objavićemo ih.

Po svemu sudeći, uskoro će se u zemlji pojaviti i gospođa Milanović i gospodin Vasiljević. Ona već dugo ne daje javne izjave, a on se povremeno oglasi raznoraznim predlozima. Biće zanimljivo da kažu - gde su pare.

Ozren MILANOVIĆ