Doktor Milisav Čutović - jedna karijera

Sva Čutina čuda

Na Zlatibor je stigao pre dvadeset godina starim "fićom" i sa novim idejama. Pravio je programe, menjao partije, planirao i zidao. Nešto za državu, ali ponajviše za sebe. Znao je da vlast i moć donose novac i sa tog puta nikada nije skrenuo

Zlatiborci su one 1944. godine, kad su partizani iz Bosne nagrnuli u Srbiju, na sav glas pevali: "Zlatibore, širi svoje grane i prihvati mlade partizane". Sada na sav glas pevaju istu tu pesmu, samo na duhovitiji, njima svojstven način: "Zlatibore, skupi svoje grane i pokaži vile molovane..."

Ima šta i da se vidi. Na Kraljevim vodama, Palisadu i Obudovici razbaškarilo se, bolje reći zbilo, oko dve i po hiljade vila i vikendica. Što se tiče socijalnog sastava njihovih vlasnika, i u tome su bili pravedni. Vile i vikendice ovde imaju svi: od čistačica u hotelima pa do doskorašnjeg predsednika srpske vlade. Većina je gradila "u nastavcima", po nekoliko godina, koliko se i kad smoglo para. Ali, ima i pojedinaca koji su se obogatili i vile sagradili koristeći svoj politički i privilegovani položaj, moć, pa i bahatost. Gradili su bez građevinskih dozvola čitave kućerine sa po pet-šest spratova i u njima apartmane koje su prodavali i lepe pare zaradili.

Zbog toga se na udaru onog oktobarskog gneva naroda našao doktor Milisav Čutović, donedavno dugogodišnji generalni direktor ovdašnjeg Zavoda za bolesti štitaste žlezde "Zlatibor", odnedavno Instituta "Čigota", član Glavnog odbora Direkcije JUL-a i savezni poslanik ove stranke u prošlom i sadašnjem sazivu.

Doktor Čutović je, kažu Zlatiborci, čudo od čoveka. Pre dvadesetak godina je došao iz seoske ambulante u Peckoj kod Valjeva gde je bio lekar opšte prakse. Zajedno sa suprugom, takođe lekarom, zaposlio se ovde, u Zavodu za lečenje bolesti štitaste žlezde.

Došao je, sećaju se Zlatiborci, jednim starim "fićom", a sada je najbogatiji i najmoćniji čovek na Zlatiboru i okolini. Ovde ima raskošnu vilu od dvesta kvadrata. Nedavno je pored nje sagradio šetospratnicu od 1.900 kvadrata sa trideset osam apartmana i sve ih prodao. Započeo je i treću zgradu sa apartmanima za prodaju. Nedaleko od "Palisada", u Carskim livadama, na Vodicama ima lepo urađen "ranč" veličine više od jednog hektara. Zatim vilu na Banovom brdu u Beogradu, u njoj kafić i sportsku kladionicu koju mu drži jedan sin. Drugi je na školovanju u Americi. Ima, takođe, stan u Budvi kupljen od Šiptara. Vozi se čas u "mercedesu", čas u džipu. I pored toga što se sve vreme bavio više biznisom (Milija Zečević, direktor privatnog Fakulteta za menadžment u Beogadu, proglasio ga je za menadžera godine) i politikom, a u poslednje vreme i građevinarstvom, uspeo je, nedavno, da za kratko vreme doktorira i postane i profesor Medicinskog fakulteta. Radi njega su otvorili i novu katedru. Kažu, čudo od Čute.

Bio je prvo uz komuniste, potom uz socijaliste, a onda je "pretrčao" u JUL. Zbog svega toga za vreme nedavnih oktobarskih događaja došla je čitava kolona automobila iz Užica i Čajetine puna ljudi da mu, kako su rekli, "čestitaju ponovni izbor za saveznog poslanika" i kamenovali mu vilu i one apartmane. Polupali su osamnaest prozora i oštetili fasadu.

- Pošto je podneo ostavku na dužnost generalnog direktora Instituta "Čigota" i otišao u Beograd, došao je pre neki dan ponovo ovamo da potpisuje ugovore sa kupcima njegovih apartmana i da ih overi u opštini - kaže novoizabrani predsednik Skupštine opštine Čajetina, iz redova DOS-a, mlađani istoričar Radovan Jojić. - Navratio je kod mene da se žali što su mu kamenovali zgradu. Rekao sam da mi je žao što se to dogodilo, ali sam dodao da je i on sam tome dosta doprineo. Ljude je iritiralo to što se tako brzo obogatio. Misle da je to postigao više zahvaljujući pripadnosti JUL-u, privilegijama, a ne radom.

Posebno je Milisav Čutović ljude iritirao svojim predizbornim govorom u sali Narodnog pozorišta. Rekao je da je opozicija, koja je i tad bila na vlasti u Užicu, upropastila grad! A da u Čajetini, gde su na vlasti bili socijalisti, a pogotovu na Zlatiboru, gde on vodi glavnu reč, maltene teku med i mleko!

Želje mladog komuniste

Milisav Čutović je rođen u uglednoj porodici u Pranjanima, pod skutom Ravne gore, pa je često u šali govorio: "Ja sam rođeni Ravnogorac".

Inteligentan, mlad, ambiciozan, uz to i podoban jer je tada bio član Saveza komunista, dr Čutović je od dolaska činio sve da postane direktor Zavoda. Prilika mu se ubrzo ukazala. Ali, zakratko. Zbog nečega je došao u sukob sa političarima u Čajetini, smenili su ga sa položaja direktora i isključili iz partije. Nije klonuo duhom: zatražio je da ga pošalju na specijalizaciju u Beograd. Vratio se kao specijalista interne medicine i postavljen je za jednog od načelnika odeljenja u lečilištu. Zavod je u to vreme, odnekud, nabavio medicinski program za rehabilitaciju koji se sastojao, uglavnom, od skidanja viška kilograma kod ljudi, pod kontrolom lekara. Kažu da je kupljen od nekog lekara iz Aranđelovca. Tadašnji direktor dr Pera Šišović je zadužio dr Čutovića da taj program prouči, razradi i vidi da li bi se mogao kod njih primenjivati kao sporedna komercijalna delatnost, jer im je glavni posao bio prevencija, lečenje i rehabilitacija obolelih od bolesti štitaste žlezde, radi čega je Zavod i osnovan.

Međutim, kad je dr Čutović ubrzo posle toga ponovo došao na mesto direktora Zavoda, on je taj program izvukao iz fioke, proglasio ga za svoj izum, tvrdeći da mu je čak i dao ime "Čigota".

- Program je - kaže dr Šišović - sasvim slučajno krstio književnik Đoko Stojičić, naš sadašnji ambasador u Pragu. Bio je kod nas na odmoru. I kad je Čutović pred nama dvojicom glasno počeo da razmišlja o imenu, Stojičić je pogledao kroz prozor i rekao: "Što ga ne nazovete po ovom brdu iznad lečilišta - Čigota" Čutović se oduševio i prihvatio Stojičićev predlog.

Taj program za skidanje viška kilograma, u stvari, nije bio ništa novo, niti originalno. On se već godinama uspešno primenjuje u Institutu za endokrinologiju Kliničkog centra Srbije u Beogradu. Dr Čutović je to znao pa je angažovao neke stručnjake iz Instituta da vikendom dolaze i budu konsultanti i da podučavaju neke lekare iz Zavoda. Zapravo, zvanično, Zavod je bio nastavna baza Medicinskog fakulteta u Beogradu, a, u stvari, bio je dobra "baza" pojedinim profesorima za sticanje lepih honorara.

Čutović je bio posebno gostoljubiv i predusretljiv prema novinarima koje je lepo primao, pa je dobijao mesto na televiziji, radiju i u novinama, gde je predstavljan kao izumitelj novog načina da se ljudi brzo oslobode suvišnih kilograma.

Snalažljivi i ambiciozni dr Čutović putuje u Ameriku da i tamo promoviše "svoj" program "Čigotu". Vraća se i na konferenciji za novinare izjavljuje da su se Amerikanci oduševili tim "njegovim izumom", tvrdeći da će oni, ne samo doći na Zlatibor da skidaju kilograme, nego žele i da otkupe licencu za "Čigotu". Kasnije putuje i u Kinu, Grčku, Bugarsku, Čehoslovačku i druge zemlje, a po povratku izjavljuje "da će mnogi ljudi iz tih zemalja dolaziti na Zlatibor da skidaju kilograme..."

Ali, niko do ovog leta, kada su u "Čigoti" boravili neki gosti sa Kipra, nije kročio na Zlatibor.

Gosti stižu, kasa prazna

Dr Čutović je, ipak, zadovoljan. Svih, tada dvesta pedeset postelja u Zavodu, uglavnom su cele godine koristili gosti koji skidaju suvišne kilograme.

Za one koji se leče od oboljenja štitaste žlezde, radi kojih je Zavod i osnovan i treba da preraste u institut, po zamisli osnivača, uglednih profesora endokrinologije iz Beograda, uglavnom nema mesta.

Ali, uprkos uspehu ovog programa dr Čutović je zabrinut. Lečilište je puno dobrih platiša, ali je Zavod stalno u gubicima. Zaposlenih ima koliko i postelja. Doktor Čutović sada dolazi na drugu ideju: da po programu tadašnjeg predsednika Savezne vlade Ante Marković transformiše, odnosno privatizuje Zavod.

- Kad mi se obratio - priča bivši direktor Onkološkog instituta u Beogradu prof. dr Nikola Mitrović, u to vreme ministar zdravlja Srbije - ja sam se s tim složio. Ali, kad mi je Čutović posle izvesnog vremena doneo na odobrenje program te privatizacije, prosto nisam verovao očima: umanjio je ukupnu vrednost inače moderne i nove zgrade i prilično dobre medicinske i druge opreme Zavoda toliko da je sve moglo da se kupi za bagatelu. Shvatio sam da to neko hoće da kupi džabe i bez reči odbio taj program.

Čutović je ilegalno već bio osnovao i svoju privatnu kompaniju "Čigota" i njoj pripojio turističke biroe u Užicu, na Zlatiboru i u Priboju koje je preuzeo zajedno sa osobljem od užičkog saobraćajnog preduzeća "Raketa".

Kada je uveden višestranački sistem i kad su u Srbiji raspisani prvi izbori za poslanike, Čutović uviđa da bez političke moći nema ni napredovanja, a pogotovu dobrog biznisa. I odlučuje da se kao član SPO-a kandiduje za republičkog poslanika. Ali, na svoju nesreću, bolje reći sreću, zakašnjava na dogovoreni sastanak sa Vukom Draškovićem. Međutim, jedan od onih stalnih honorarnih profesora Medicinskog fakulteta iz Beograda na Zlatiboru, uz to i njegov prijatelj i savetnik, predlaže mu da proba u SPS-u. Prihvataju ga.

Stavljen na "led"

Dr Čutović je stvorio i svoj izborni štab, sastavljen od novinara i ljudi vičnih propagandi, da bi potom krenuo u žestoku predizbornu kampanju priređujući i priredbe u raznim mestima, uz učešće poznatih pevača, glumaca i muzičara. Plašio se da će malo glasova dobiti u Sandžaku koji je sa zlatiborskim krajem predstavljao jednu izbornu jedinicu, a imao je i ozbiljnog protivkandidata. Zato je, u predizbornoj kampanji, u to doba materijalno posrnuli Zavod za lečenje srčanih bolesti na Zlatiboru pripojio gotovo večitom gubitašu Zavodu na Zlatiboru. Na tražnje Novovarošana uzeo je i sportsku halu u gradu, koja godinama stoji sablasno nedovršena jer su bogate Limske hidroelektrane odustale od dalje gradnje kad se ispostavilo da u njenom temelju postoji izvor vode. Čutović je obećao da će je i pored toga završiti. Uzeo je i gradski stadion pod svoje.

U oporavak Zavoda na Zlatiboru uložio je grdne pare. Da se ne bi Zlatiborci ljutili, započeo je izgradnju pokrivenog bazena i adaptaciju zgrade Zavoda. Tada je uzeo i obližnji skijaški centar "Tornik". Uzima kratkoročne i skupe kredite.

Zavodu na Zlatiboru je išlo sve gore i gore, gubici su se gomilali. Čutović merka neko dobro direktorsko mesto u Beogradu. Bacio je oko na fotelju direktora Kliničkog centra "Dedinje". Ali, na to mesto je iznenada doveden doktor Milovan Bojić.

- Čutović je - objašnjava Vlada Marjanović, predsednik SPS-a u Čajetini - hteo ponovo da se kandiduje i na drugim izborima za poslanika Skupštine Srbije kao naš kandidat. Međutim, meni su u Beogradu rekli da mu kažem da to ne čini jer je zbog javne kritike na račun Bojićevog postavljenja izgubio podršku stranke.

Bitka za julovce

Dr Čutović je bio očajan. Zavod je svakim danom upadao u sve veće i veće gubitke. Bio je pun gostiju, ali para nije bilo. Unapred je prodao pansione pojedinim firmama i pare utrošio na vraćanje dugova. Osoblje pada s nogu od rada, a plate bedne. Ne primaju ih po nekoliko meseci. Račun je često blokiran. Ljudi štrajkuju. Zavodu preti stečaj.

Doktor Čutović sve više boravi u Beogradu, u Agenciji "Čigota", koju je osnovao u Svetosavskoj ulici, dok Zavod vodi njegov kum dr Zoran Stanković. Zaposleni shvataju da direktor hoće da se izvuče, da ode u Beograd. Protestuju i traže da se smeni.

- Nismo prosto znali šta da radimo - priča tadašnji predsednik čajetinske opštine Rade Blagojević, sada direktor odmarališta "Dunav" na Zlatiboru. - Opština je osnivač Zavoda: ako ode pod stečaj, na opštinsku grbaču pašće oko trista zaposlenih, a i opštinska kasa je bila uveliko prazna. Neki me savetuju: "Nemojte ga smenjivati jer samo on može da izvuče Zavod iz tih nevolja. Snaći će se on... Izmisliće po običaju neku ujdurmu." I zaista se to dogodilo.

Profesor dr Mira Marković, direktor Direkcije JUL-a, nije bila zadovoljna što na Zlatiboru, odnosno u Čajetini, još nije osnovan Opštinski odbor JUL-a. Bilo joj je veoma stalo do toga, jer je Zlatibor poznato turističko mesto. Dvojica članova, koje je bila zadužila da osnuju stranku, nisu uspeli jer su ovdašnji socijalisti vešto i potajno, kao da su nešto naslućivali, to sprečavali. I najzad dr Čutoviću je, po običaju, u tim najtežim trenucima sinula spasonosna ideja. Otišao je u Beograd, pravo kod Mire Marković i rekao joj: "Ja ću na Zlatiboru da osnujem JUL!" Onako, inteligentan, rečit i vešt, uspeo je da je ubedi u to.

Čim se vratio na Zlatibor, dao se na posao. Prvo je okupio sve mlađe medicinsko osoblje, ali i neke doktorke. Obećao je da će im dati stanove i još neke druge pogodnosti u službi ako se učlane u JUL. Vlasnicima butika u foajeu Zavoda je pripretio da ako se ne učlane u JUL, da će im otkazati lokale! I tako je brzo učlanio potreban broj ljudi.

Sazvao je osnivačku skupštinu. O tome je obavestio dr Miru Marković i pozvao je da dođe. Zbog zauzetosti prečim poslovima nije mogla da dođe. Poslala je svoju drugaricu, stranačkog funkcionera, i uz to ministra za zdravlje Srbije, doktorku Leposavu Milićević. Sa njom je došla i specijalna ekipa RTS-a. Na svečanom skupu osnovan je Opštinski odbor JUL-a. Naravno, za predsednika je izabran - dr Čutović. Odmah posle ovoga dugovi Zavoda su reprogramirani, neki i otpisani. Na inicijativu ministarke Milićević, brigu o Zavodu je preuzela Republika, a zaposlenima su povećane plate. U opštini su svi odahnuli...

Kad je ušao u JUL i postao funkcioner i savezni poslanik ove stranke, doktor Čutović je bio politički veoma moćan čovek. Pogotovu kad mu je jednoga dana u goste na Zlatibor došla Mira Marković, i kad je postao njen stranački miljenik. Ulazio je, kažu, u njen kabinet maltene bez kucanja.

Što se privatnog plana tiče, završio je renoviranje svoje ranije kuće za odmor i od skromne montažne "brvnare", kupljene od Slovenaca, napravio raskošnu vilu od dvesta kvadratnih metara. U njoj je opremio luksuzni apartman koji izdaje gostima u najam. Tako reći, potpuno je srušio staru kuću babe njegove supruge u Požeškoj ulici u Beogradu i tu napravio raskošnu vilu sa kafićem i za sina sportsku kladionicu u prizemlju.

Ponovo se okrenuo Zlatiboru. Pored svoje vile napravio je šestospratnicu sa trideset osam komfornih apartmana ukupne veličine 1.900 kvadratnih metara i sve to gotovo prodao raznim kupcima.

- Na svakom kvadratu - kaže predsednik opštine Jojić - zaradio je najmanje od pet stotina do sedam stotina maraka. Započeo je da gradi i treću zgradu sa apartmanima za prodaju, bez dozvole, pa smo naredili da obustavi radove i započeto sruši. Ako to ne učini on, učinićemo mi.

Čutović se uporedo bavi i još jednim važnim društvenim poslom. Sad se setio da Zavod, odnosno hotel "Čigotu", kako ga je često reklamirao i u kome su ljudi uglavnom skidali kilograme, pretvori u Institut za lečenje bolesti štitaste žlezde, u ono što je i bila zamisao uglednih endokrinologa iz Beograda kad su svojevremeno stvorili ovo lečilište.

I ljudi se sada pitaju da li je Čutović lekar, političar, biznismen, menadžer, trgovac, turizmolog, preduzimač, arhitekta, građevinac, profesor fakulteta, naučnik... - Pišite - kažu Zlatiborci sa onim njihovim urođenim sarkazmom - genije!


Sve njegove fešte

Zavod je godinama bio besplatno odmaralište za mnoge profesore Medicinskog fakulteta, čak i neke akademike, zatim političare SPS-a i JUL-a, razne direktore i novinare, od kojih je Čutović mogao imati koristi.

- Posmatrao sam te mudre i sede glave naših naučnika i profesora - priča jedan od dugogodišnjih lekara Zavoda - kako svoj ugled i dostojanstvo prodaju za petnaest-dvadeset dana besplatnog boravka u Zavodu, a potom Čutovića kao lekara uzdižu u nebo. On je pojedine profesore i političare o trošku Zavoda i našim kolima slao na odmor i u najluksuznije hotele na Crnogorskom primorju.

Čuveni su i Čutini "zlatiborski stolovi" sa raznim đakonijama na kojima nije bilo samo od ptice mleka, a koje je priređivao povodom raznih svetkovina i dolaska uticajnih ljudi iz zdravstva, politike i novinara.

Bogosav MARJANOVIĆ