|
Milena Dravić opet na crnoj listi Nepravde me stalno prate U protekloj deceniji naša istaknuta glumica gotovo ništa nije radila na televiziji. Istina, snimila je "Svaštaru" po tekstovima Duška Radovića koja za vreme bivše vlasti nikad nije prikazana. Posle demokratskih promena je počelo njeno emitovanje, da bi na volšeban način sve bilo zaustavljeno Dva dana pošto je u Beogradu buldožerom prokrčen put novoj demokratskoj vlasti, Milena Dravić je otputovala u Švedsku. Obrela se u Malmeu sa kolegama Ljiljanom Krstić, Jelisavetom - Sekom Sablić i Aleksandrom Berčekom. Njih četvoro su iznenada dobili poziv od mlade rediteljke Elizabete Zemljić da zaigraju u kratkom igranom filmu za koji je ova naša zemljakinja napisala scenario. - Film se zove "Piknik na groblju" - kaže Milena Dravić. - Snimanje je finansirao Švedski filmski institut. Reč je o neobičnoj priči o tri generacije naših ljudi u ovoj skandinavskoj zemlji. Seka, Berček i ja tumačimo pripadnike takozvane srednje generacije koja nikako da se uklopi u tamošnji život. Prosto su se getoizirali i teško uče jezik. Za razliku od njih, mlada generacija se odlično uklopila i ne oseća se ugroženom. Sve je, prema Mileninim rečima, napravljeno s finom dozom humora. U filmu se pojavljuje i dvanaestogodišnja Tina Amvon, devojčica našeg porekla rođena u Švedskoj, koja je veliki glumački talenat. "Piknik na groblju" je trenutno u montaži i već je najavljeno njegovo učešće na festivalima u Geteborgu i Berlinu. Posle dvonedeljnog snimanja Milena je provela neko vreme i kod bliske rodbine u Stokholmu. U Beograd se vratila puna utisaka i veoma zadovoljna. Ali, vrlo brzo je opet osetila ukus gorčine. Prosto nije mogla da veruje da je "Svaštara" ponovo skinuta s televizijskog programa. - Ovo je još gore od onoga što se ranije događalo - smatra naša popularna glumica. - Na RTS-u nije smelo da se ponovi iskustvo s prethodnim generalnim direktorom Dragoljubom Milanovićem. A koliko sam se samo radovala kad sam tokom boravka u Švedskoj doznala da je najzad počelo emitovanje "Svaštare". Čula sam i da je utvrđen termin, petkom u 22 časa, na Prvom programu RTS-a. Duško to nije zaslužio "Svaštara" zaista ima neverovatnu sudbinu. Još za života pesnik Duško Radović je maštao da sve što je napisao sabere u podebelu knjigu. To se, međutim, nije ostvarilo. Vođen tom idejom, mnogo godina kasnije, njegov sin reditelj Miloš Radović je napravio TV seriju "Svaštara". Duškovi skečevi, priče, pesme i aforizmi pretočeni su u scenarije za trinaest polučasovnih epizoda. Uloge su poverene popularnom umetničkom i bračnom paru Mileni Dravić i Draganu Nikoliću. - Snimali smo 1998. godine - seća se Milena Dravić. - Bio je to veliki posao u koji smo uložili ogroman trud. I Dragan i ja smo tu odigrali po sto pedeset uloga. Serija je trebalo da počne da se prikazuje za Novu 1999. godinu. Ali, nije. Ni tada, ni kasnije. I sad su prikazane samo dve epizode i opet - tajac. Milena nije mogla da tek tako pređe preko ovog događaja i presavila je tabak. Novom direktoru RTS Nenadu Ristiću napisala je sve šta joj leži na duši. - Rekla sam mu, između ostalog, da se toj seriji čini velika nepravda - kaže. - Bolje da je zauvek smeste u neki bunker nego da se tako poigravaju celom ekipom koja je učestvovala u njenom nastanku i, pre svega, Duškom Radovićem. On to nije zaslužio. Bivša vlast RTS-a nikad nije dala zvanično obrazloženje zašto se "Svaštara" ne emituje, mada je bilo nagađanja. - Veliki broj glumaca, među kojima smo Dragan i ja, našao se na crnoj listi RTS-a - ističe Milena Dravić. - Sa programa su skidani filmovi u kojima smo se pojavljivali, a izgleda da smo morali biti eliminisani i sa "Svaštarom". Osim pomenute "Svaštare" i odlične drame "Dvoboj za troje" Peđe Milinovića, ja gotovo deset godina na televiziji ništa nisam radila. Ali, ko to nije hteo da pusti na mali ekran glumicu koja je proslavila jugoslovenski film i osvojila brojna domaća priznanja - od Pule i Kana do Venecije i Taormine? - Nikad ranije se nisam nalazila na crnim listama - priča staloženo Milena. - To se dogodilo samo za vreme vladavine Miloševićevog režima. Te liste nisu sastavljali samo direktori, već i urednici. Vrlo brzo ćemo saznati ko su bili ti ljudi. Četrdeset godina rada sam uložila u umetnost ove zemlje koju sam uvek reprezentovala na najbolji mogući način, zar da mi tako to bude vraćeno?! Milena ni danas ne zna razlog zbog kojeg joj je zabranjeno da se pojavljuje na RTS-u. Nikad nije bila član nijedne stranke, mada su neke žarko želele da je vide u svojim redovima. Ostala je čvrsta u svom stavu da, ako bi se latila politike, nikad više ne bi mogla na pravi način da se bavi svojim glumačkim poslom. Ne bi bilo pošteno. Tu je:ili - ili. Jedno ili drugo. Jedanaest dragocenih godina Jedini "greh" koji joj se mogao pripisati jeste učešće u građanskim protestima. - Ako sam imala drugačije mišljenje, ne vidim da to zaslužuje osvetu - smatra Milena. - To mogu da urade samo primitivni ljudi koji ne prate umetnost, ne idu u pozorište, na koncerte, ne gledaju filmove. Obrazovan i kulturan čovek sebi to ne bi dozvolio. Uopšte, u proteklom periodu politika nam je svima bila nametnuta. Oduzela nam je jedanaest dragocenih godina života tokom kojih smo, bar što se mog posla tiče, toliko lepih stvari mogli da uradimo. Iskreno se divi svima onima koji su u ovoj teškoj deceniji uspeli da snime film, plasiraju ga u svetu i dobiju čak neku nagradu. Ne, to nisu mađioničari, to su pravi heroji. Ona sama, što se filma tiče, propustila je veliki i važan period glumačkog života. Ipak, uspela je da ostvari nekoliko odličnih uloga u "Buretu baruta" Gorana Paskaljevića, "Tri letnja dana" Mirjane Vukomanović, "Nebeskoj udici" kolege Ljubiše Samardžića, dok je neposredno pre pomenutog odlaska u Švedsku odigrala i zanimljivu epizodicu u novom filmu Olega Novkovića "Normalni ljudi". Još ne može da se pomiri ni sa letošnjom teškom optužbom Srpske radikalne stranke da je izdajnik srpskog naroda. Dogodilo se to baš u vreme kad je na palićkom filmskom festivalu primala nagradu "Aleksandar Lifka" za doprinos jugoslovenskoj i evropskoj kinematografiji. - Prosto tako: izdajnik si i gotovo. Optužbe su izrečene u dva-tri navrata na njihovim "Radikalskim talasima". Rekli su da čak sarađujem sa Alijom Izetbegovićem i da se šetam po Sarajevu umesto da obilazim srpska groblja. Strašne optužbe. Jedan jedini put sam u poslednjoj deceniji bila u Sarajevu, pre dve godine sa ekipom filma "Bure baruta". Tada smo u ovom gradu proveli svega deset sati. Kad ne možeš da se dokažeš na jednom polju, uvek ti se stvaraju mogućnosti na nekom drugom. To se desilo i Mileni Dravić. Propušteno na filmu nadoknadila je u pozorištu. Nekad prvenstveno filmska, postala je pozorišna glumica. Uloge su zanimljive i zahtevaju dosta truda. Ona im se predaje, kao i uvek, potpuno, neštedimice, svim svojim bićem. Zdravlje ponekad zna da izda kad se preceni snaga. Mileni se tako desilo da posle prve reprize "Larija Tompsona" u "Zvezdara-teatru" doživi facijalis. Ali, posle samo desetak dana, još nedovoljno oporavljena, reskirala je i opet je izašla na scenu. - Lice mi je još bilo iskrivljeno tako da su ljudi mislili da imam specijalnu masku za tu ulogu - seća se. - Nekoliko predstava sam igrala uz pratnju lekara. Malo-pomalo, uspela sam da savladam bolest. Ja inače vodim računa o svojoj psihofizičkoj kondiciji, ali jednom je moralo da pukne. Naš posao nosi ogromnu tenziju i to može da se odrazi na razne načine. Kod nekoga dolazi do zasićenja i ne može da igra, pa je neophodna pauza. Ili pucaš na drugi način. Kod mene se dogodilo to što se dogodilo. Tim koji pobeđuje Ove godine Milena Dravić je postala zvezda tivatskog komada "Bokeški de-mol" koji je napisao Stevan Koprivica po jednoj bokeljskoj legendi. Priča datira iz vremena ulaska vojnika Napoleona Bonaparte u Boku-Kotorsku. Tada se rađa nesrećna ljubav dvoje mladih iz različitih svetova: devojke iz Perasta i francuskog vojnika. - U ovoj predstavi prvi put sarađujem sa rediteljem Milanom Karadžićem - kaže Milena. - Ja tumačim ulogu majke, jedne energične i stroge žene. Zanimljivo je da ovde govorim bokeškim narečjem koje sam zahvaljujući ozbiljnom radu s lektorima odlično savladala. Upravo ovih dana "Bokeški de-mol" je mogla da vidi i beogradska publika. Izveden je u Ateljeu 212. Onda je predstava učestvovala na pozorišnom festivalu u Užicu. Gostovala je i u Novom Sadu i Rumi. - Sportisti kažu da tim koji pobeđuje ne treba menjati - veli Milena. - Zato je ista ekipa iz "Bokeškog D-mola" počela da sprema novu predstavu. Zove se "Ljuveni zov". Opet je to melodrama o ljudima u Boki-Kotorskoj s kraja 18. veka. I opet se govori bokeškim dijalektom. U vremenu koje je pred njom Milena Dravić nema drugih ambicija osim da bude ono što je tolike godine na najbolji mogući način i bila: kao glumica ima još štota da kaže. Zato se unapred raduje filmu koji će se u produkciji "Vansa" najverovatnije snimati sledećeg leta. - U martu ove godine pozvala me je prijateljica slikarka Gordana Mirkov i rekla da odmah pronađem i pročitam epistoralni roman našeg istaknutog slikara Miće Popovića "Velika ljubav Anice Huber" koji je bio objavljen tih dana - priča Milena. - Pročitala sam ga u jednom dahu i pozvala reditelja Gorana Markovića predlažući mu da pročita knjigu. I on se oduševio. Odmah je seo i počeo da piše tekst za film o Anici Huber. U romanu se prepliću ljubavni, politički i kriminalistički žanr. Radnja je smeštena u period između tridesetih i šezdesetih godina ovog veka i prati priču jedne žene koja se u poznim godinama zaljubila u špijuna. Zanimljivo je da se u romanu pojavljuju do sada nepoznate pikanterije o Josipu Brozu, Bakariću i drugim važnim političkim ličnostima toga vremena. Opuštanja za Milenu Dravić, dakle, nema. Do kraja sledećeg leta. Pred njom je izazov. Anica Huber. |
Snežana MILOŠEVIĆ