|
Kućni striptiz bacio Srbiju na kolena Političari su velike škrtice Branka Blek Rouz, najpopularnija i najbolje plaćena srpska striptizeta, govori bez dlake na jeziku o svojoj atraktivnoj profesiji i publici za koju se svlači Da bi se dobro uzbudili, Srbi više ne moraju da obilaze skupe noćne klubove, obigravaju pred ulaznim vratima najelitnijih diskoteka ili da se zavlače u bircuze sumnjivog porekla. Dovoljno je da prelistaju novinske oglase i naruče "Striptiz u kući". Danas je zadovoljstvo za oči nadomak ruke, novčanika i telefonskog brojčanika. Umesto da po običaju izvode prijatelje u preskupe restorane, Srbi sve više organizuju kućne žurke sa specijalitetom večeri - striptiz na stolu i ispod stola. Verovali ili ne: muškarci i žene od 18 do 88 godina uz golišave devojke slave rođendane, rođenje dece, useljenje u stanove, ispraćaje u vojsku...
O ovoj modi i vremenu nemaštine, kada dobro živi samo onih petnaest odsto prebogatih Srba, govori trenutno naša najpopularnija i najplaćenija striptizeta 28-godišnja Branka Blek Rouz, koja se javno oglašava i preko malih ekrana. Nedavno je načinila presedan u našem televizijskom životu: u čačanskoj TV "Galaksiji", u tok-šou emisiji "Svet zabave", izvela je prvi put kod nas striptiz u studiju! Rodom iz Mišarskog Polja kraj Šapca, Branka je došla u Beograd pre jedanaest godina. Iako je pedagog po struci, radila je kao trgovac i mesar. Prodavala je robu na tezgi ispred "Merkatora" u Novom Beogradu, na minus petnaest, radila u mesari ("odlično panglujem meso i pravim ćevape"), bila komercijalista, trgovala šleperima šećera, ulja, brašna, prodavala "milke" na veliko. Tvrdi da je jedina naša striptizeta sa stručnom diplomom za obradu mesa. Posle dva braka i dvoje dece shvatila je da od komercijale i pravljenja kobasica ne može da se preživi. Počela je da igra, da bi 1998. godine modernom plesu dodala još jedan pikantan začin - svlačenje. Artističke vratolomije Branka priča da je njen posao veoma naporan, vodi računa o ishrani, brine da se ne ugoji... Kaže da je šipka - fakultet za striptiz. Ona jedina zna da se svlači na šipki, a da ne dodirne tlo. I ne samo to. Njeni nastupi često podsećaju na artističke vratolomije. - Prvi put sam nastupila 1998. godine, na žurci u Beogradu - priča Branka. - Bio je to ispraćaj u vojsku i imala sam dogovorena dva izlaska. Atmosfera je bila toliko dobra, svi su bili oduševljeni i umesto dve tačke, igrala sam sat vremena. Bilo je toliko ludo, ljudi su se svlačili i igrali zajedno sa mnom. I momci i devojke. Dok sam bila mlada, išla sam u plesnu školu. Kasnije sam igranje samo pretvorila u striptiz. Brankini klijenti su maturanti, budući vojnici, glumci, pevači i pevačice, biznismeni, kriminalci, sportisti, lekari, advokati, ugostitelji, reditelji, manekenke, modni kreatori, generali i vojna lica, piloti, vidovnjaci, trgovci, direktori, nezaobilazni političari. Klijentela je različita, baš kao i povodi. - Igram na rođendanima, žurkama i ispraćajima u vojsku. I na svadbama. Sve češće me zovu devojke i žene koje striptizom žele da časte i iznenade svoje mladiće ili muževe. Zovu me i usamljeni muškarci. U početku mi je bilo neprijatno. Nisam imala iskustva i nisam znala kako da se ponašam pred publikom. Nisam umela da odgovaram na provokacije. Dešavalo mi se da se posle nastupa isplačem... S vremenom se, naravno, navikneš na sve. Počela sam da radim sa Vesnom Počučom Šanom koja me je nekoliko put aangažovala za svoje nastupe. U početku sam radila neki polustriptiz jer nisam imala grudi... Ali, posle godinu i po dana odlučila sam da ugradim silikone, zbog posla. Platila sam za to 4.000 maraka i prezadovoljna sam. Operacija mi je pomogla da steknem samopouzdanje. Nekoliko minuta - sto maraka - Prvo sam rekla majci i bratu da ću postati striptizeta. Njihova reakcija je
bila sasvim normalna. Nisu imali ništa protiv. Moja majka je veoma savremena i
uvek me je razumela. Njoj sam se uvek poveravala. Brat je mlađi od mene deset
godina i naprosto me obožava. Sve je "Kako seka kaže". Sa ocem je već
bilo malo teže. On je bio protiv toga, ali se prilagodio. U početku nije hteo sa
mnom da razgovara. Rekao mi je: "Sram te bilo", ali kada je počeo rat
i kada nisu mogli da se prehrane, ja sam ih izdržavala. U vreme najveće krize
počela sam da pravim kuću i kafić. Onda je shvatio da se moj posao, ipak,
isplati. Danas mi porodica pruža veliku podršku u poslu.
Nastup od nekoliko minuta Branka naplaćuje sto maraka. Sve ostalo je po
dogogovru, i sve ostaje na striptizu. Neretko igra i po dva sata sa koleginicama
i kolegama, ali tada naplaćuje honorar od petsto maraka pa naviše. Igra u paru
sa žensko-muškim striptizom. Imaju uhodane trikove da sve izgleda verno i
"originalno". Član je Udruženja radnika estradnih delatnosti.
Za nepune četiri godine Branka je doživela toliko neverovatnih stvari da je
već počela da piše knjigu koju će nazvati "Malo sećanja". Neće da je
objavi pre četrdesete godine, ali sve dogodovštine i zanimljive susrete beleži.
- Pozove me jedna mlada žena koja je htela da iznenadi muža za rođendan.
Međutim, nije mogla nikako da dođe i kapariše nastup jer je kod kuće imala bebu.
Bila mi je simpatična i pristala sam da odem kod nje bez obavezne kapare. Kad
sam stigla, muž je bio oduševljen, jer je, ispostavilo se, ova žena tražila
devojku poput mene: duge crne kose, velikih grudi, tip žene koja se dopada
njenom mužu. Eto, čovek voli žene koje izgledaju kao ja, a oženjen je ženom koja
izgleda potpuno drugačije. Muž, žena i njihovo četvoro prijatelja ludo su se
zabavljali. Na kraju se muž toliko osmelio da je počeo da me pipka. Druga žena
je platila da igram za rođendan njenom mužu i da se ponašam potpuno slobodno.
Svukla sam ga. Ostao je u košulji i gaćama.
U karijeri fatalne Branke bilo je puno "nedoličnih" ponuda. Najveća
je dostigla cifru od čak 100.000 maraka. Napominje da joj je jedan čovek
predložio da bude s njim, i samo sa njim, jedan izvestan period. Dugo je
razmišljala zbog te velike cifre, ali je odbila galantnog gospodina jer je tada
bila u velikoj ljubavi sa svojim dečkom.
- Nastupi na žurkama su super. Bilo je tu svega i svačega. Obično je sve u
redu, ali neki ljudi zaista preteruju sa idejama. Neka žena je tražila od mene
da iskočim iz kutije kao zečica. Ono što pamtim i što je bilo slatko jeste
rođendan jednog pedesetogodišnjaka na splavu. Njegova žena i sin su mi platili
da mu igram. Došla sam na splav u dogovoreno vreme u kostimu policajca.
Odglumila sam savršeno rutinsku kontrolu. Čovek nije imao ličnu kartu i kada sam
zatražila da ga legitimišem, bilo mu je neprijatno, molio me je da mu ne
zamerim, da mu je rođendan... "Aaa, rođendan?", rekla sam, privukla ga
sebi i izljubila ga. Onda je krenula muzika, ja bacim kapu i počnem da se
svlačim. Bio je oduševljen, posle je igrao zajedno sa mnom...
Bez "kompletnih usluga"
Da ne bi bilo zabune, Branka nikome ne pruža
"kompletne usluge". Uvek iznova napaljenim gazdama lokala i
razdraganim gostima mora da objašnjava da nije i prostitutka:
- Tako je svuda u svetu. Striptiz nije isto što i prostitucija. Zna se šta je
čiji posao.
Nema ništa protiv konkurencije, koju smatra zdravom za svaki posao. Zna se
kako su mnoge poznate striptizete ljubomorne zbog njene sve veće popularnosti.
Branka objašnjava da se tajna dobrog striptiz nastupa krije i u originalnim
kostimima. Pred klijente ona najčešće izlazi u kostime Japanke, Indijke,
medicinske sestre, francuske sobarice, "nindže", a tu je i obavezni
sado-mazo, ili popularno - kostim domino-dame. Jedan kostim, od glave do pete,
sa najsitnijim detaljima, pažljivo biranim i obavezno kupljenim u inostranstvu,
staje najmanje 1.000 maraka.
- Dok se skidam, ljudi kupe stvari koje bacam. Često se dešava da pošto-poto
pokušavaju da zadrže bar neki komadić garderobe. Na žurci u Zaječaru jedva sam
od jednog tipa izvukla rukavicu. Ta rukavica košta pedeset maraka, baš koliko i
pola mog nastupa. Bankrotirala bih kada bih tako redom ostavljala svoje stvari.
Mnogi sumnjivi tipovi nudili su joj da snima "vruće porniće".
- Pominjali su mi poprilične svote deviza, ali sam mnoge glat odbijala jer
nisam bila sigurna u njihovo poštenje. Igrala bih u nekom lepom
"porniću", ali za stvarno veliku lovu koju oni ne mogu da mi plate. I
pod uslovom da sama biram partnera. Pomalo sam egzibicionista i zato otvoreno
govorim o svemu. Eto, sa prijateljicama uz kafu najčešće ćaskam o muškarcima i
seksu.
Kao osoba koja je u opštini registrovala "samostalnu delatnost" kao
"igračica modernih igara", sa priznatim statusom "estradnog
umetnika", evo kako rangira svoju publiku:
- Oduešvljena sam Bosancima. Pravi šmekeri, vole da žive, hoće i da
"zakite" dok igram. Sjajni su muškarci iz Republike Srpske. I
Srbijanci nisu loši, ali sa njima sam imala neke neprijatnosti i incidente
prilikom dva nastupa u centru Beograda. U najboljoj "finansijskoj
uspomeni" ostali su mi Albanci iz Makedonije. Žene su im u feredžama,
zabrađene, a oni luduju za golotinjom. Oni se bukvalno nadmeću ko će više para
na mene da stavi. Svi gastarbajteri, puni su love i onda jedni drugima pokazuju
koliko imaju, a meni lepo. Desi se da me za jedno veče okite i sa dve, tri
hiljadarke. Plaćaju kulturno, preko kelnera, i niko me od njih nije ni pipnuo...
Igrala i pred Đukanovićem
Branka planira da osnuje političku stranku
"LJubitelji striptiza". Veruje da će imati više članova i glasača na
izborima od mnogih poznatih partija. Kaže da se može desiti da poput Čićoline
uđe i u srpski parlament. Priča o svojim iskustvima sa poznatom klijentelom:
- Kažu da su politika i erotika blisko povezane. Po mom mišljenju jesu, ali
samo utoliko što su političari perverzni i obožavaju striptiz. Igrala sam za
mnoge najpoznatije, ne bih da navodim imena. I iz pozicije i opozicije. Videla
sam da nisu onakvi kao što izgledaju pred masom. Kada je opuštena atmosfera,
većina skine maske. Svi političari imaju jednu zajedničku manu: svi su strašne
stipse, velike škrtice. Nema šanse da te okite. Misle da za njih treba besplatno
da igraš. Posle, direktno ili preko posrednika, nude da provedemo noć zajedno.
Iznenade se kad ih odbijem. Ne sećam se da me je ikada ijedan političar častio
tokom nastupa. Pored toga, strašno se cenkaju. To, doduše, obično rade njihovi
menadžeri, savetnici i pomoćnici. Ne smem da kažem o kom je političaru reč, osim
da je vrlo poznat i uticajan, ali ceo dan sam se cenkala sa njegovim menadžerom.
Na kraju mi je pukao film i rekla sam: "E, neću da igram!" Njegov
menadžer je iznenađeno odgovorio: "Da li si ti normalna? Znaš li koliko je
on uticajan i šta sve može da ti uradi!?" Bila sam uporna i nisam pristala
da igram za tog čoveka. Prošlog leta igrala sam u Budvi u lokalu u kojem je,
sticajem okolnosti ili ne, sedeo i predsednik Crne Gore Milo Đukanović. Kaže
meni gazda pre nastupa da ne skidam grudnjak. Ja ga gledam belo, ne razumem šta
mu je odjednom. Kad on pokazuje prstom, kaže da za onim stolom sedi predsednik,
kao, nije zgodno. I tako, zbog Mila Crnogorci ostadoše uskraćeni za moje sise.
Branka Blek Rouz će uskoro napraviti gala promociju svog atraktivnog sajta na
Internetu. Inače, vlasnica je agencije "Blek Rouz" koja se bavi
podučavanjem i angažovanjem striptizeta i dens igračica. U rodnom Mišaru
otvorila je kafić koji se takođe zove "Blek Rouz".
|
Draško AĆIMOVIĆ