Crna lista "Lijepe njihove"

Mnogo nepoželjnih iz Srbije

Prema rečima zaposlenih u hrvatskoj ambasadi u Beogradu, pojedini glumci, pevači, sportisti i pisci još dugo neće kročiti u Hrvatsku. Ipak, u međuvremenu su nekim pevačima "oprošteni gresi", pa su tamo punili koncertne dvorane

Sredinom 1994. godine zagrebačka štampa je proglašavala nepodobnim i nepoželjnim u Hrvatskoj pojedince iz kulturnog i javnog života iz treće Jugoslavije. Pored svih aktuelnih političkih, stranačkih i vojnih lidera, u listu "Nacional", ostrašćeno su apostrofirani i Ratko Mladić, Borislav Pelević, Dejan Savićević, Siniša Mihajlović, Snežana Savić, Velimir-Bata Živojinović, Veselin Vujović, Petar Božović... Tim povodom, as glumišta i narodni poslanik Bata Živojinović izjavio je tada potpisniku ovih redova:


Neda Ukraden

- Mislim da sam dovoljno igrao u Hrvatskoj. Bilo bi neskromno da kažem kako mi nešto nedostaje. Ne verujem da ću ikad zaigrati na prostorima gde je bila nekadašnja velika Jugoslavija. Moram priznati da sam se začudio i iznenadio nacional-šovinističkim ispadima mojih kolega Fabijana Šovagovića, Borisa Buzančića, Martina Sagnera, Nele Eržišnik, a pre svih moga nekadašnjeg prijatelja Borisa Dvornika... koji su se nekada kleli u "jugoslovenstvo", zarađivali astronomske honorare igrajući u Srbiji, oblačeći uniforme u partizanskim filmovima...!? Nikada se u Srbiji nije postavljalo pitanje kada je sniman neki film, televizijska serija, odakle je koji glumac, pevač ili grupa (iz Slovenije, Hrvatske ili Bosne i Hercegovine...), već samo da li je ostvarenje dobro ili loše. Mi smo oduvek bili kosmopoliti. Nikada nismo zavisili od njihove kulture. Hrvate je uvek mučila istina da smo uvek imali bogatiju tradiciju i značajniju kulturu od njih. Tamo sigurno nećemo snimati, a ni oni ovde dugo, dugo neće snimati nijedan kadar...

Posle šest godina od teksta "Nepoželjni Srbijanci", posetili smo beogradsko Veleposlanstvo Republike Hrvatske, da vidimo da li se možda situacija promenila. Rekli su nam da su u toku rata pomno pratili ko je i šta u Jugoslaviji radio i govorio od strane poznatih ličnosti iz kulturnog i javnog života. Nakon, kažu, uspostave diplomatskih odnosa, svakoga dana u svojim odajama ugoste niz Srbijanaca, međutim, pri spomenu nekih imena jednostavno se namrgode. Rekli su nam listu onih koji nisu poželjni u beogradskom Veleposlanstvu, i nikada ne bi mogli dobiti vize za putovanje ili rad u Hrvatskoj. Objašnjenja zbog čega su pomenuti na listi nepoželjnih ne žele da komentarišu.


Bora Đorđević

Od ljudi iz sveta estrade, crnim je flomasterom triput debelo podvučeno ime kantautora Bore Đorđevića, vođe rok grupe "Rilja čorba". Istupao je, tumače hrvatski birokratski velikodostojnici, i kada su ga zvali i kad nisu s otrovnim protivhrvatskim stihovima i izjavama, a često je gostovao u Kninu gde je, u vremenima SAO Krajine, čak i zvanično izabran za počasnog građanina.

Na drugom mestu je televizijski voditelj Milovan Ilić Minimaks koji je svojim fatalnim aforizmima, uglavnom protiv lidera države koja je napustila bivšu SFRJ, učinio da ga više nigde ne žele. Za njega nema odlaska ni u Makedoniju, Sloveniju i Federaciju BiH. Od pevača iz prve lige nezvani su gosti Oliver Mandić sa nadimkom Oliška koji je bio portparol Željka Ražnatovića Arkana dok je ovaj harao Hrvatskom a i sada je član njegove Stranke srpskog jedinstva (Oliver nikada nije bio portparol SSJ op. aut.), te Branislav Prelević (u Poslanstvu sigurno misle na Dušana Prelevića Preleta op. aut.), koji je kao dobrovoljac u četničkim formacijama neko vreme ratovao u Hrvatskoj (tako je barem napisao u kratkoj biografiji na poleđini svoje najnovije ploče, na kojoj je, bez dozvole autora, otpevao i Dedićevu antologijsku pesmu "Mladosti" - kažu Hrvati).

Ima ih još: Olivera Katarina (bila je član Srpskog pokreta obnove otkako je Vuk Drašković obrnuo kabanicu i iz nacionalističkog huškača se pretvorio u mirotvorca. Neda Ukraden ("koja je poslije bijega iz Sarajeva počela toliko nametljivo srbovati da je dojadila i najzagriženijim Srbijancima"), tako su donedavno objašnjavali o popularnoj pevačici koju su prozvali "četnikušom". Međutim, odobrovoljili su se i nedavno dali vizu NediUkraden, koja je snimila album u Zagrebu. Ona je, ujedno, prva osoba sa ovog spiska koja je uspela da ode u Hrvatsku. Mirko Pajčin alias Baja Mali Knindža (danas već potpuno pao u zaborav, a u ratnom razdoblju, preko svojih pesama, veliki zagovornik osvajanja hrvatskih teritorija), Dušan Dančuo (koji je posle legalnog odlaska iz Zagreba i preseljenja kod sina Žarka u Beograd, na novinarsko pitanje zašto je otišao, odgovorio kako su ga "istjerale hrvatske barabe"); Braća Rajić (verovatno se to odnosi na braću Bajić, jer braće Rajić nema na YU-estradi op. aut.) i nekadašnji Zagrepčanin Vladimir Savčić Čobi ("zato što su pjevali pjesme koje su vrijeđale Hrvate"), narodnjačke vedete Lepa Lukić i Ceca Veličković, posebno nakon udaje za Arkana, koja se istakla izjavom "da će vojevati u Hrvatskoj uz uvjet da hrvatski narod prethodno sruši Franju Tuđmana". Zavesa je spuštena i za najprsatiju srbijansku pevačicu Vesnu Vukelić Vendi koja govori kako "ni za koju cijenu ne bi pjevala Slovencima i Hrvatima, pa makar se našao i neki zgodan Stipe koji bi joj na njenim kafanskim koncertima u dekolte pokušao ubaciti novčanicu od 1.000 maraka, kao što to čine galantni srbijanski biznismeni". Nepoželjni su i bivše Sarajlije, vođa "Zabranjenog pušenja" dr Nele Karajlić, Dragan Kojić Keba, Mira Škorić, Emir Kusturica, Ivan Gavrilović, Vesna Zmijanac...


Vladimir Savčić Čobi

Među pozorišnim glumcima posebno ne bi bila uslišena molba za ulaz u Hrvatsku Aleksandru Berčeku, Sonji Jauković (koja se našla među prvima kojisu na zgarištima zabavljali osvajače Vukovara), Slovencu Stevi Žigonu (koji je prešao na pravoslavlje) i njegovoj kćerki Ivani Žigon, Velimiru Bati Živojinoviću zbog političkog angažovanja u nekada vladajućoj stranci SPS-u, reditelju Ljubiši Ristiću (koji je kao funkcioner JUL-a govorio protiv Hrvatske) i Desimiru Stanojeviću Desku. "Crne ovce" su i košarkaši Vlade Divac i Dejan Tomašević ("pjevao sa balkona Skupštine grada Beograda najpogrdnije pjesme vrijeđajući Hrvatsku i predsjednika Tuđmana"), Sergej Trifunović, Dragoslav Lazić, Savo Milošević, Brana Crnčević, Momo Kapor, Matija Bećković, Darinka Matić-Marović, Tatjana Olujić, Vanja Grbić, Rajko Petrov Nogo i Gojko Đogo.

Većina pomenutih ličnosti sa ove "crne liste", uopšte nije želela da daje bilo kakav komentar za štampu povodom ovih zabrana. Bora Đorđević je samo kratko rekao:

- Ponosan sam što sam na ovakvoj top-listi - prvi. To me ne iznenađuje, jer je hrvatski ministar kulture izjavio da sam četnik, a to je isto ponovila Marijas Milošević u intervjuu zagrebačkom "Globusu". Što se tiče povelje počasnog građanina Knina, molio bih Hrvate da mi je pošalju, jer je prilikom povlačenja srpskog naroda ostala negde u Opštini Knin. Ta povelja mi je veoma važna i draga uspomena. Njima ona ne treba, a meni je ratni trofej. Ha, ha, ha...

Drugi na "listi nepoželjnih" Milovan Ilić Minimaks u svom kozerskom stilu veli:

- To što sam nepoželjan u Hrvatskoj, ne zabrinjava me. Zabrinuo bih se da sam kao Đorđe Balašević poželjan. Inače, ja znam da mene ne mrze svi Hrvati, već samo deo onih koji su za Tuđmana i HDZ. Sećam se kako me je pre godinu dana u Parizu zamolila jedna Zagrepčanka da se fotografiše sa mnom. Rekao sam joj: "Šta će vam slika sa mnom - mene ne vole u Hrvatskoj jer pravim viceve na račun Njofre!?", a ona mi je odgovorila (na čisto hrvatskom): "Čujte gospon, pa baš zato vas u Kroaciji vole. Vi ste simpatik!"

- Bio Beograđanin ili ne, što da se lažemo? - resko će Dušan Prelević Prele: - Zar da kažem da bih voleo da vidim Mišu Kovača, sa kojim sam popio više nego sa pola Beograda? On, čovek, lepo nam poručuje da se teramo u p... m..., da neće njemu Bajaga ili Balašević pevati u Splitu. E, neće ni on meni u Beogradu. Nije to vraćanje loptice, već - šta će mi oni. Boli me "ona stvar", za njih. Kažu, ovi naši novinari da bi "Hrvati napunili Centar "Sava"! Napunio bih i ja dvoranu Lisinski. Svi bi došli da me ubiju. Ja neću da se lažemo. Neka to rade oni koji mogu. Ne razumem! Šta sad, da se ljubimo, a toliko dece izginulo na obe strane. Nemaju oni meni šta da pevaju, niti ja njima!

Vladimir Savčić Čobi naglašava da je prilikom gostovanja u Sloveniji razgovarao sa Đorđem Novkovićem oko obnavljanja grupe "Pro arte", s kojom bi nastupali svuda. Čobi napominje da puno radi u nekadašnjim republikama SFRJ, osim Hrvatske, i dodaje:

- To je neka greška, jer ja nikog nisam vređao za vreme rata, niti sam pevao bilo kakve ratne pesme. Iznenađen sam što sam se kao Srbin našao na toj "listi nepoželjnih". Ako me stvarno neće, neću ni ja njih. Imam gde da radim i bez njihove vize.


Milovan Ilić Minimaks sa Vesnom Vukelić Vendi

- Meni je velika čast da mi se ime našlo na toj listi, jer je moja rodbina iz Banje Luke i te kako osetila ustašku kamu - oštro će seks bomba Vendi: - Počastvovana sam tom listom i to je najlepša vest za mene. Poniženje mi je da pričam, a kamoli da pevam, o takvom plagijatorskom, nižem, iskompleksiranom narodu koji se šlepuje na račun Kraljevine Srbije, srpskog roda, fašističke Hrvatske koja je bila saveznik naših neprijatelja, a po okončanju rata stala uz pobednike! Eto, niko ne priča o mladim, lepim ljudima, koji kao invalidi stoje ispred beogradskog "Ruda", a o njima niko ne misli niti vodi računa iako su žrtve rata! Zato mi se grozi da neko sa naše estrade traži vizu za tu zemlju. Neka se stide svi oni koji su pevali i koji bi pevali u Hrvatskoj.

Baja Mali Knindža kroz smešak kaže da je "Hrvatsko poslanstvo" izabralo na top-listi sve same prave idealne ljude, i nastavlja:

- Dok je trajao rat oni su imali više "domoljubnih" pevača, sa morbidnim, vulgarnim i banalnim "domoljubnim" pesmama, u stilu: "Mene moja naučila strina, svim Srbima - p... materina..". Počastvovan sam što sam se našao u ovoj eliti srpskih genijalaca, kojima i ne treba hrvatska viza. Nama je lepo i ovde u Srbiji, Republici Srpskoj, jer nismo jugonostalgičari i nekakvi pacifisti.

Smeškajući se, akademik Matija Bećković je rekao:

- Mi smo svakako dali nemali doprinos novoj istoriji ćeranja. Rano je da bilo šta zaključimo. Ćeraćemo se još..".


Po volji Hrvata

Pored Nede Ukraden kojoj su "oprošteni ratni gresi", u Hrvatskoj su održali koncerte i nastupali su i: Miki Manojlović, Neda Arnerić, Svetozar Cvetković, grupa "Električni orgazam", Zdravko Čolić, Đorđe Balašević, Antonije Pušić alias Rambo Amadeus (u više navrata), Goran Bregović, a Glazbena unija je reagovala kada je u jednom zagrebačkom restoranu Lepa Brena zapevala poslovnom društvu njenog supruga Bobe Živojinovića!?

Draško AĆIMOVIĆ