|
Crna lista "Lijepe njihove" Mnogo nepoželjnih iz Srbije Prema rečima zaposlenih u hrvatskoj ambasadi u Beogradu, pojedini glumci, pevači, sportisti i pisci još dugo neće kročiti u Hrvatsku. Ipak, u međuvremenu su nekim pevačima "oprošteni gresi", pa su tamo punili koncertne dvorane Sredinom 1994. godine zagrebačka štampa je proglašavala nepodobnim i nepoželjnim u Hrvatskoj pojedince iz kulturnog i javnog života iz treće Jugoslavije. Pored svih aktuelnih političkih, stranačkih i vojnih lidera, u listu "Nacional", ostrašćeno su apostrofirani i Ratko Mladić, Borislav Pelević, Dejan Savićević, Siniša Mihajlović, Snežana Savić, Velimir-Bata Živojinović, Veselin Vujović, Petar Božović... Tim povodom, as glumišta i narodni poslanik Bata Živojinović izjavio je tada potpisniku ovih redova:
- Mislim da sam dovoljno igrao u Hrvatskoj. Bilo bi neskromno da kažem kako mi nešto nedostaje. Ne verujem da ću ikad zaigrati na prostorima gde je bila nekadašnja velika Jugoslavija. Moram priznati da sam se začudio i iznenadio nacional-šovinističkim ispadima mojih kolega Fabijana Šovagovića, Borisa Buzančića, Martina Sagnera, Nele Eržišnik, a pre svih moga nekadašnjeg prijatelja Borisa Dvornika... koji su se nekada kleli u "jugoslovenstvo", zarađivali astronomske honorare igrajući u Srbiji, oblačeći uniforme u partizanskim filmovima...!? Nikada se u Srbiji nije postavljalo pitanje kada je sniman neki film, televizijska serija, odakle je koji glumac, pevač ili grupa (iz Slovenije, Hrvatske ili Bosne i Hercegovine...), već samo da li je ostvarenje dobro ili loše. Mi smo oduvek bili kosmopoliti. Nikada nismo zavisili od njihove kulture. Hrvate je uvek mučila istina da smo uvek imali bogatiju tradiciju i značajniju kulturu od njih. Tamo sigurno nećemo snimati, a ni oni ovde dugo, dugo neće snimati nijedan kadar... Posle šest godina od teksta "Nepoželjni Srbijanci", posetili smo beogradsko Veleposlanstvo Republike Hrvatske, da vidimo da li se možda situacija promenila. Rekli su nam da su u toku rata pomno pratili ko je i šta u Jugoslaviji radio i govorio od strane poznatih ličnosti iz kulturnog i javnog života. Nakon, kažu, uspostave diplomatskih odnosa, svakoga dana u svojim odajama ugoste niz Srbijanaca, međutim, pri spomenu nekih imena jednostavno se namrgode. Rekli su nam listu onih koji nisu poželjni u beogradskom Veleposlanstvu, i nikada ne bi mogli dobiti vize za putovanje ili rad u Hrvatskoj. Objašnjenja zbog čega su pomenuti na listi nepoželjnih ne žele da komentarišu.
Od ljudi iz sveta estrade, crnim je flomasterom triput debelo podvučeno ime kantautora Bore Đorđevića, vođe rok grupe "Rilja čorba". Istupao je, tumače hrvatski birokratski velikodostojnici, i kada su ga zvali i kad nisu s otrovnim protivhrvatskim stihovima i izjavama, a često je gostovao u Kninu gde je, u vremenima SAO Krajine, čak i zvanično izabran za počasnog građanina. Na drugom mestu je televizijski voditelj Milovan Ilić Minimaks koji je svojim fatalnim aforizmima, uglavnom protiv lidera države koja je napustila bivšu SFRJ, učinio da ga više nigde ne žele. Za njega nema odlaska ni u Makedoniju, Sloveniju i Federaciju BiH. Od pevača iz prve lige nezvani su gosti Oliver Mandić sa nadimkom Oliška koji je bio portparol Željka Ražnatovića Arkana dok je ovaj harao Hrvatskom a i sada je član njegove Stranke srpskog jedinstva (Oliver nikada nije bio portparol SSJ op. aut.), te Branislav Prelević (u Poslanstvu sigurno misle na Dušana Prelevića Preleta op. aut.), koji je kao dobrovoljac u četničkim formacijama neko vreme ratovao u Hrvatskoj (tako je barem napisao u kratkoj biografiji na poleđini svoje najnovije ploče, na kojoj je, bez dozvole autora, otpevao i Dedićevu antologijsku pesmu "Mladosti" - kažu Hrvati). Ima ih još: Olivera Katarina (bila je član Srpskog pokreta obnove otkako je
Vuk Drašković obrnuo kabanicu i iz nacionalističkog huškača se pretvorio u
mirotvorca. Neda Ukraden ("koja je poslije bijega iz Sarajeva počela toliko
nametljivo srbovati da je dojadila i najzagriženijim Srbijancima"), tako su
donedavno objašnjavali o popularnoj pevačici koju su prozvali
"četnikušom". Međutim, odobrovoljili su se i nedavno dali vizu
NediUkraden, koja je snimila album u Zagrebu. Ona je, ujedno, prva osoba sa ovog
spiska koja je uspela da ode u Hrvatsku. Mirko Pajčin alias Baja Mali Knindža
(danas već potpuno pao u zaborav, a u ratnom razdoblju, preko svojih pesama,
veliki zagovornik osvajanja hrvatskih teritorija), Dušan Dančuo (koji je posle
legalnog odlaska iz Zagreba i preseljenja kod sina Žarka u Beograd, na
novinarsko pitanje zašto je otišao, odgovorio kako su ga "istjerale
hrvatske barabe"); Braća Rajić (verovatno se to odnosi na braću Bajić, jer
braće Rajić nema na Među pozorišnim glumcima posebno ne bi bila uslišena molba za ulaz u Hrvatsku
Aleksandru Berčeku, Sonji Jauković (koja se našla među prvima kojisu na
zgarištima zabavljali osvajače Vukovara), Slovencu Stevi Žigonu (koji je prešao
na pravoslavlje) i njegovoj kćerki Ivani Žigon, Velimiru Bati Živojinoviću zbog
političkog angažovanja u nekada vladajućoj stranci SPS-u, reditelju Ljubiši
Ristiću (koji je kao funkcioner JUL-a govorio protiv Hrvatske) i Desimiru
Stanojeviću Desku. "Crne ovce" su i košarkaši Vlade Divac i Dejan
Tomašević ("pjevao sa balkona Skupštine grada Beograda najpogrdnije pjesme
vrijeđajući Hrvatsku i predsjednika Tuđmana"), Sergej Trifunović, Dragoslav
Lazić, Savo Milošević, Brana Crnčević, Momo Kapor, Matija Bećković, Darinka
Matić-Marović, Tatjana Olujić, Vanja Grbić, Rajko Petrov Nogo i Gojko Đogo.
Većina pomenutih ličnosti sa ove "crne liste", uopšte nije želela
da daje bilo kakav komentar za štampu povodom ovih zabrana. Bora Đorđević je
samo kratko rekao:
- Ponosan sam što sam na ovakvoj top-listi - prvi. To me ne iznenađuje, jer
je hrvatski ministar kulture izjavio da sam četnik, a to je isto ponovila
Marijas Milošević u intervjuu zagrebačkom "Globusu". Što se tiče
povelje počasnog građanina Knina, molio bih Hrvate da mi je pošalju, jer je
prilikom povlačenja srpskog naroda ostala negde u Opštini Knin. Ta povelja mi je
veoma važna i draga uspomena. Njima ona ne treba, a meni je ratni trofej. Ha,
ha, ha...
Drugi na "listi nepoželjnih" Milovan Ilić Minimaks u svom kozerskom
stilu veli:
- To što sam nepoželjan u Hrvatskoj, ne zabrinjava me. Zabrinuo bih se da sam
kao Đorđe Balašević poželjan. Inače, ja znam da mene ne mrze svi Hrvati, već
samo deo onih koji su za Tuđmana i HDZ. Sećam se kako me je pre godinu dana u
Parizu zamolila jedna Zagrepčanka da se fotografiše sa mnom. Rekao sam joj:
"Šta će vam slika sa mnom - mene ne vole u Hrvatskoj jer pravim viceve na
račun Njofre!?", a ona mi je odgovorila (na čisto hrvatskom): "Čujte
gospon, pa baš zato vas u Kroaciji vole. Vi ste simpatik!"
- Bio Beograđanin ili ne, što da se lažemo? - resko će Dušan Prelević Prele:
- Zar da kažem da bih voleo da vidim Mišu Kovača, sa kojim sam popio više nego
sa pola Beograda? On, čovek, lepo nam poručuje da se teramo u p... m..., da neće
njemu Bajaga ili Balašević pevati u Splitu. E, neće ni on meni u Beogradu. Nije
to vraćanje loptice, već - šta će mi oni. Boli me "ona stvar", za
njih. Kažu, ovi naši novinari da bi "Hrvati napunili Centar
"Sava"! Napunio bih i ja dvoranu Lisinski. Svi bi došli da me ubiju.
Ja neću da se lažemo. Neka to rade oni koji mogu. Ne razumem! Šta sad, da se
ljubimo, a toliko dece izginulo na obe strane. Nemaju oni meni šta da pevaju,
niti ja njima!
Vladimir Savčić Čobi naglašava da je prilikom gostovanja u Sloveniji
razgovarao sa Đorđem Novkovićem oko obnavljanja grupe "Pro arte", s
kojom bi nastupali svuda. Čobi napominje da puno radi u nekadašnjim republikama
SFRJ, osim Hrvatske, i dodaje:
- To je neka greška, jer ja nikog nisam vređao za vreme rata, niti sam pevao
bilo kakve ratne pesme. Iznenađen sam što sam se kao Srbin našao na toj
"listi nepoželjnih". Ako me stvarno neće, neću ni ja njih. Imam gde da
radim i bez njihove vize.
- Meni je velika čast da mi se ime našlo na toj listi, jer je moja rodbina iz
Banje Luke i te kako osetila ustašku kamu - oštro će seks bomba Vendi: -
Počastvovana sam tom listom i to je najlepša vest za mene. Poniženje mi je da
pričam, a kamoli da pevam, o takvom plagijatorskom, nižem, iskompleksiranom
narodu koji se šlepuje na račun Kraljevine Srbije, srpskog roda, fašističke
Hrvatske koja je bila saveznik naših neprijatelja, a po okončanju rata stala uz
pobednike! Eto, niko ne priča o mladim, lepim ljudima, koji kao invalidi stoje
ispred beogradskog "Ruda", a o njima niko ne misli niti vodi računa
iako su žrtve rata! Zato mi se grozi da neko sa naše estrade traži vizu za tu
zemlju. Neka se stide svi oni koji su pevali i koji bi pevali u Hrvatskoj.
Baja Mali Knindža kroz smešak kaže da je "Hrvatsko poslanstvo"
izabralo na top-listi sve same prave idealne ljude, i nastavlja:
- Dok je trajao rat oni su imali više "domoljubnih" pevača, sa
morbidnim, vulgarnim i banalnim "domoljubnim" pesmama, u stilu:
"Mene moja naučila strina, svim Srbima - p... materina..". Počastvovan
sam što sam se našao u ovoj eliti srpskih genijalaca, kojima i ne treba hrvatska
viza. Nama je lepo i ovde u Srbiji, Republici Srpskoj, jer nismo
jugonostalgičari i nekakvi pacifisti.
Smeškajući se, akademik Matija Bećković je rekao:
- Mi smo svakako dali nemali doprinos novoj istoriji ćeranja. Rano je da bilo
šta zaključimo. Ćeraćemo se još..".
Po volji Hrvata
Pored Nede Ukraden kojoj su "oprošteni ratni gresi", u Hrvatskoj su
održali koncerte i nastupali su i: Miki Manojlović, Neda Arnerić, Svetozar
Cvetković, grupa "Električni orgazam", Zdravko Čolić, Đorđe Balašević,
Antonije Pušić alias Rambo Amadeus (u više navrata), Goran Bregović, a Glazbena
unija je reagovala kada je u jednom zagrebačkom restoranu Lepa Brena zapevala
poslovnom društvu njenog supruga Bobe Živojinovića!?
|
Draško AĆIMOVIĆ