Veliki zimski dogovor Srbije i Austrije

Ski-liftom do neba

Bečlija Zoran Kalabić rešio je da poveže pokidane spone, da naše vodi na ekskluzivne alpske padine, a njihove u ovdašnje banje. Za sve to ima podršku i Beča i Beograda, jer se i tako otopljavaju međudržavni odnosi


Kada sa 1894 metra nadmorske visine, koliko je visok vrh Planai, pogledate nadole, kuće sa alpskim kosim krovovima izgledaju vam kao tačke, žičare i putevi kao crni konac na belom pokrivaču, a skijaši - kao još manje tačkice koje se čas spajaju, čas razdvajaju.

Prethodno smo se ukrcali u brze ski-kabine dole u Šladmingu, bez tiskanja i gužve. Sve je funkcionisalo baš kako i doliči jednom od pet najboljih i najpoznatijih ski-centara ne samo u Austriji nego i u Evropi.

A na "sedlu", kakav je taj vrh Planai, postoji sve kao da je dolina a ne suri vrh koji para oblake. I škola skijanja, i restoran, i kolibe za iznajmljivanje opreme. Velike i male žičare rade gotovo bešumno. Staze za svakoga, od totalnih početnika, dece, amatera, pa do onih za profesionalce od čijih vratolomija zastaja dah.

Lep sunčan dan, osmi decembar predviđen je za svečano otvaranje skijaške sezone. Od jutra su se kolone automobila sa skijama na krovovima slivale ka tom regionu koji se zove Dahštajn-Tauern, udaljenom dva i po sata vožnje od Beča. I ono što je neobično i izdvaja ovaj region od ostalih: bilo kuda da iz podnožja ova četiri planinska vrha sa ski-pasom krenete karuselom nagore, ne morate više taj dan da se penjete, a sve možete da ih obiđete. Jednostavno, povezani su žičarama s vrha na vrh masiva.

Od direktora Turističkog saveza ovog regiona Georga Blima saznajemo gotovo neverovatne podatke. Region ima uređenih i osiguranih staza u dužini od 860 kilometara, koliko je, na primer, razdaljina od Beograda do ovih gradića u Štajerskoj. A 270 ski-liftova razvozi posetioce i više od hiljadu snežnih topova pravi sneg ako ga, ne daj bože, ponestane. A bilo ga je na radost domaćina, a i nas. U hiljadu i sedamsto gostionica, pansiona i hotela, region može dnevno da ugosti više od dvadeset hiljada gostiju, a preko cele zime ostvaruje se više od milion i po noćenja.


Druženje Srba i Austrijanaca u našem klubu "Jedinstvo", uz pasulj i pesmu

Gospodin Blim s ponosom ističe da je ovde održano nekoliko svetskih ski-kupova ali i takmičenja u nordijskom skijanju, biatlonu i spustu. I, što je zanimljivo: ovde dolaze mnoge svetske smučarske reprezentacije na pripreme jer su i leti na obližnjem glečeru mogući trening i skijanje.

Za novi početak

Uz čaj s rumom na otvorenom šanku, pod belinom koja šljašti tako da i oči moraju da se priviknu na taj odsjaj, sve je podređeno gostu koji je ovde bukvalno - kralj. Iz golemih zvučnika raspoređenih duž staza izvire moderna muzika, ne preglasna, a vašar upotpunjuju gosti u najrazličitijoj šarenoj opremi, gde i deca, tek prohodala, smelo stoje na skijama i pokazuju prve odlike budućih vladara snežnih staza.

Povod da se nađemo na ovom planinskom biseru Evrope jeste ideja gospodina Zorana Kalabića, već dugo Bečlije, koji je sa svojom agencijom "Falkon-turs" rešio da ostvari zamisao i poveže Austrijance i Jugoslovene tako što će i srpske banje i planine da ponudi austrijskim penzionerima i rekreativcima, a naše zaljubljenike u beli sport odvede tamo gde mogu da ostvare sve svoje želje. Naravno, iza njega bukvalno stoje i austrijski turistički poslenici, sve do ministarstva za privredu i turizam, a s naše strane takođe su uključeni ljudi koji donose važne državne odluke. No, dok se mi privikavamo na privatnu inicijativu, gospodin Kalabić je sa austrijskom visokom delegacijom prvo došao u Beograd i napravio promociju kakva se pamti. Čak je doveo i austrijske folklorne muzičare da bi sredinom novembra u beogradskom Domu Vojske Jugoslavije oduševili sve prisutne.


Zoran Kalabić (stoji) bio je veoma predusretljiv domaćin

- Posle godina koje smo preživeli, čak skrivajući svoj identitet jer se o nama Srbima pisalo sve najgore, gotovo da nisam mogao da poverujem da u austrijskoj štampi pišu kako su njihovi zvaničnici fascinirani posetom Beogradu i našom srdačnošću i toplom prijemom - govori nam Zoran Kalabić koji nije žalio novca da uloži u kampanju povezivanja dve zemlje, poštujući svetlo tržišno pravilo da bez ulaganja nema profita.

Ovaj Paraćinac je pre petnaest godina stigao u Beč, kao sportista, bokser polusrednje kategorije iz jagodinskog kluba "Kablovi", da bi postao dva puta prvak Austrije, osvajač više trofeja na međunarodnim revijama, a po okončanju bokserske karijere uputio se u vode biznisa.

- Ovde se jako teško stiče ugled, potrebne su godine truda, ali zato može sve da se izgubi za tili čas. Jedna greška i - brišu te iz svega, vrata koja su vam otvorena zatvaraju se zauvek. To je jedini način da se radi pošteno. Strahovao sam pomalo da mi svojom ležernošću ne upropastimo stvar, ali je pobedio u meni neki unutrašnji motiv, patriotizam. Zasad sve izgleda dobro, čak idealno. Austrijanci su rešeni da ulažu u naš zimski turizam, pokloniće čak i nekoliko žičara našim centrima, primaće i naše ugostiteljske radnike da se obučavaju, a gosti koji neće žaliti novac da dođu neće se pokajati, garantujem.


Naš ambasador Mihajlo Kovač i sam mnogo doprinosi jačanju veza dva naroda

Nova slika

I zaista, domaćini to rade na visokom nivou. Obišli smo za tri dana i Remzau, Haus i Šladming, srdačno nas primali gradonačelnici i direktori turističkih saveza, bez imalo zadrške ili nećkanja i silnih molbi kakav je uvrežen običaj kod nas. I svi nasmejani, neposredni, spremni da odgovore na svako naše pitanje. Umesto mi njima, oni nama na noge, kako se to kaže, prilagođavajući se našoj satnici i planu.

Slika o Srbiji i Jugoslaviji je izmenjena. Na kraju posete, u Beču, na svečanosti u klubu "Jedinstvo" koji okuplja naše ljude, na 22. "Pasuljijadi" jedan do drugog su sedeli naš ambasador u Austriji Mihajlo Kovač i predsednik jedne od nekoliko bečkih opština Gerhard Kubik, i obojica ponovili, svako na svoj način, ovaj stav o dvema državama kao ravnopravnim partnerima u svemu, počev od turizma, privrede, kulture, sporta... Tu se zatekla i delegacija grada Budve sa gradonačelnikom Đorđem Pribilovićem, koja je došla da utvrdi pravce zajedničkog delovanja i rada, od razmene turista do privrednog povezivanja i ispomaganja.

Uz pesmu i igru, pasulj i pečenje, svima je moralo da bude prijatno kada vide kako se naši i njihovi druže bez predrasuda. Pa, uzdravlje!

Ozren MILANOVIĆ