|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ Za obnovu svetinja i nacionalnih vrednosti Krajem prošle godine u Nišu je održan dobrotvorni koncert tradicionalne srpske muzike za obnovu izgorelog Sabornog hrama. U poslednjih desetak godina bolji program Niš nije video! Oduševili su nas hor Jugoslavije, pesnik Dobrica Erić i svi, znalački odabrani, izvođači. Televizija Beograd je delimičan snimak tog koncerta prikazivala kasno jedne noći, prekinula ga je zbog vesti i više ga nije nastavila. Istovremeno, ne samo da nam se pela na glavu reklamirajući koncert Harisa Džinovića, nego ga je od 1. do 10. januara 2002. prikazala četiri puta, a peti put za Srpsku novu godinu! Zar smo se za takvu Televiziju borili onog petog oktobra, kad smo gutali suzavac i trpeli pendreke, oslobađajući je od komunista?! Zašto se naša nacionalna televizija stidi svoje narodne muzike? To je naš autentični zvuk, naš ponos i identitet. Da znate samo koliko je intelektualaca bilo na ovom koncertu u Nišu. Recimo, Staniša Stošić je naše nacionalno blago. On melodijske ukrase pravi elegantno, tamo gde im je mesto, a Haris Džinović trileriše i zavija i gde treba i gde ne treba, valjda da bi fascinirao muzički nepismen narod. Televizija ga maksimalno podržava u tome, ali je više nego jasno da razlozi za tu podršku nisu muzičke prirode. Molili smo generalnog direktora RTS-a gospodina Aleksandra Crkvenjakova i njegovu pomoćnicu gospođu Bojanu Lekić da za novogodišnje praznike repriziraju niški koncert, ali su naše molbe ostale bez rezultata. Šaljemo vam kopiju jednog od naših mnogobrojnih pisama. Takav stav Televizije nas je još više ražestio i obećavamo da nećemo sedeti skrštenih ruku. Najlepše vas molimo da objavite ovo pismo, jer time podržavate napore za obnovu naših svetinja i borbu za reafirmaciju naših nacionalnih vrednosti. Srdačan pozdrav! U ime grupe od trideset građana Niša
Lični stav Fudbalska rašomonijada Mnogi su gledali čuveni japanski hit "Rašomon", ali, nažalost, naši fudbaleri neće videti Japan na predstojećem prvenstvu sveta u fudbalu. Iako su bili u jednoj od najlakših grupa, nisu uspeli jer ih je eliminisala reprezentacija Slovenije, koja je kao bivša jugoslovenska republika u proseku davala po jednog reprezentativca. Pouke iz ovog debakla, međutim, izgleda nisu prihvaćene. Već mesecima traje "rašomonijada", to jest farsa oko izbora selektora naše fudbalske reprezentacije. Više se troši vremena, živaca i naravno narodnog novca na izbor selektora, nego na izbore predsednika vlade u pojedinim višestranačkim državama. Iako je naš fudbal spao na najniže grane otkako se trči za loptom kod nas, mi se i dalje zanosimo da smo fudbalska velesila. Ističemo svakog meseca jednu potpuno nerealnu, fantomsku listu koju objavljujue FIFA i na kojoj se mi visoko kotiramo između 11. i 13. mesta u svetu, a, eto, ove godine nas nema ni među 32 ekipe na Svetskom prvenstvu u Japanu. Jer, ta lista ima jednu veliku falinku pošto se na njoj gotovo isto kotiraju pobede nad Francuskom, Argentinom ili Brazilom, kao i pobede nad Luksemburgom, Andorom, Sejšelskim Ostrvima i sličnim fudbalskim "velesilama". Neki misle da je ova fudbalska lakrdija veran odraz celokupnog stanja u našem društvu, ali smo nje mogli da budemo pošteđeni u ovim teškim vremenima i svu tu energiju i novac koji se troše oko izbora selektora usmerimo u neke korisnije svrhe. O tome kakav nam je današnji fudbal, pogotovu ovaj prvoligaški, najbolje govori podatak da se na seoskim utakmicama okupi više gledalaca nego na dva-tri prvoligaška meča zajedno. Narodu je očito dosta ovakvog fudbala, a posebno fudbalskih poslenika. Minule godine je izgledalo da će stvari krenuti nabolje, kada je otišao "večiti čiča" (Miljanić), mada je ostao Bulatović a ostala je i dalje silna bratija nepromenljivih "fudbalskih poslenika", kojima se ne ispuštaju položaji začinjeni privilegijama, putovanjima (uz dnevnice u domaćoj ili stranoj valuti). Ne mogavši da između sebe izaberu novo fudbalsko rukovodstvo kojim bi mogli i dalje da manipulišu, oni su u "vatru" gurnuli "poletarce" Stojkovića i Savićevića. Svaka čast njima za fudbalsko umeće koje je bilo ne na evropskom već na svetskom nivou, ali njihovo postavljenje na ove položaje bi bilo isto kao kada bi (grubo rečeno) svršenog osnovca umesto u prvi razred srednje škole upisali na prvu godinu fakulteta. Na ovakve funkcije, a radi ozdravljenja našeg fudbala, treba postaviti ipak iskusnije ljude, ali izgleda da takvi ne bi dozvolili da se njima manipuliše ili im se ne isplati da se za malo para bakću sa posustalom jugoslovenskom "bubamarom". Činjenica je da nam fudbal decenijama ne donosi iole vrednije rezultate, za razliku od drugih ekipnih sportova (odbojka, košarka, vaterpolo, rukomet) gde smo evropske i svetske velesile. Kada se uzme broj stanovnika i uporedi sa plasmanima u svim sportovima koji postoje, mi smo nedvosmisleno najsportskija nacija na svetu, pogotovu kad se uzmu u obzir i naša više nego skromna ulaganja u sport i sportiste. Da su silni milioni i milijarde koji su više od pola veka ulagani u fudbal (izdržavanje klubova, kupovina fudbalera, potplaćivanje sudija, nameštanje rezultata) usmereni na ostale sportove- gde bi nam bio kraj! Kada sam pre nekoliko meseci na stranicama "Politike" pročitao kao jedan od predloga kako da se reorganizuje naš fudbal, da se predlaže osnivanje "premijer" lige!!!, jedne Prve i dve Druge lige, zapitao sam se koliki je koeficijent inteligencije tih predlagača. Umesto da se drastično smanji broj prvoligaša i drugoligaša i time barem malo doprinese poboljšanju kvaliteta našeg fudbala, mi predlažemo ligu kao da smo Englezi, Španci ili Italijani. Lično smatram, mada ću navući gnev ljubitelja fudbala, da je pametnije u ovom trenutku ukinuti takmičarski fudbal i preorijentisati ga na rekreativni (kao badminton ili pikado), a silan novac koji ova siromašna zemlja decenijama izdvaja za fudbal, preusmeriti na trofejnije i po zdravlje mladih korisnije sportove. Živko Stevanović,
Zar su to najvoditelji! Odavno se pitam ko u vašem cenjenom listu brine o estradi, s obzirom na to da su vaše "zvezde" Pajčin, Vendi, Đogani i slični i da objavljujete tekstove koje su isti autori već odavno objavili u drugim novinama. Ali, ovog puta, moram i lično da se oglasim. Pročitah najavu "Kad TV voditelji postanu pravi davež" i adekvatan naslov "Lepa lica sa malo padeža". Sjajno. I onda katastrofa. O najgorim voditeljima u tekstu ima nekoliko uopštenih reči da bi se objavila serija pohvala "pravim, sposobnim, talentovanim"... Primer najvoditelja u vašem listu su kreštava Tamara Raonić, Jelena Alimpić, vi joj još tepate Jeca, koju je Branislava Džunov s pravom nazvala u "Politici" - Krunisana kraljica prostote. Vaš primer je i Minimaks, koji je godinama promotor najvećeg šunda na televiziji, a onda i Boško, kao i "plejada mladih talentovanih voditelja" u emisiji "Siti". To su voditelji čije znanje i obrazovanje nisu baš na naročitoj visini, a plejadu čine samo tri voditeljke, od kojih jedna ima glas kao Luj Armstrong, a druga, manekenka, kao da ima krpu u ustima, nešto mrmlja, ne može čovek da razume šta hoće da kaže. Kako se u toj grupi našla i zaista sjajna Olja Bećković, teško je reći, ali za nju ovo društvo svakako neće biti kompliment. Ukratko, lepa lica sa malo padeža, koje ste naveli u naslovu, ispadoše biseri našeg voditeljstva. Jao i naopako. Đorđe Natošević,
Kritika - za boljitak Kada ste u nastavcima počeli da objavljujete roman Danijele Stil ("Pet dana u Parizu"), bila sam više nego iznenađena. Odmah sam se zapitala: šta će vam to? Jer, to štivo (predugo!), bez obzira što ga reklamirate kao "bestseler" - neće doneti ni povećanje tiraža ni broja čitalaca. Ne znam da li znate, ali ova je knjiga (krajnje minorne literarne vrednosti) u Beogradu objavljena, čini mi se, još pre pet-šest godina (izdavač: "Narodna knjiga"?). Samo badava trošite toliki prostor, a tek mogu da pretpostavim koliko će vas koštati honorar za prevodioca i autora (u devizama!). Ja bih vam predložila, ukoliko želite da objavljujete feljtonska štiva u reviji, da ona budu kraća u pet-šest nastavaka), zanimljiva i obavezno iz naše nacionalne istorije i sa temom vezanom za ovo podneblje i ovaj narod. Da sam u pravu o promašaju sa romanom u nastavcima, sami možete da obavite sondažu: upitajte novinare u redakciji ili bliže saradnike i članove porodice redakcije - da li neko prati ovo dosadno i sladunjavo štivo? U mojoj okolini i među mojim širokim krugom (prosvetni sam radnik) poznanika - a na mnogo mesta sam se obaveštavala - niko. Propratni tekst o silnim brakovima i razvodima autora knjige je posebno delovao degutantno i neukusno! Koga u ovoj opštoj socijalnoj nevolji našeg sveta sve to zanima?! Malo koga. Ili - nikoga! "Ilustrovana" je porodična revija i treba da se bavi životnim temama malih ljudi i njihovim radostima i tugama, kako je to nekada činila. Čitaoca mnogo ne zanimaju srpske dinastije, posebno ove današnje, ni privatni životi lidera aktuelnog režima i vaše udvorništvo njima u opisivanju njihove privatnosti, ali ni obrada kriminalističkih tema, jer za to već postoji "Revija 92". Uz želju da napredujete u svakom pogledu, pozdravlja vas čitalac koji se još neće izgubiti. Prof. Nada Urošević,
Ne atribut već arbitar U vašem listu od 12. januara ove godine objavljen je tekst čiji sam autor pod naslovom "Pogrešna šok-terapija". S obzirom na to da se u trećem stupcu teksta, poslednji pasus, potkrala greška (umesto reči arbitar pojavila se reč atribut) koja bitno menja poruku rečenice, molim vas da objavite celu rečenicu u originalu: "Većina svetskih stručnjaka je za to da istovremeno treba rekonstruisati bankarski i finansijski sistem i sprovesti celokupne društvene reforme što, pre svega, podrazumeva sveobuhvatnu privatizaciju i uvođenje tržišta kao krajnjeg arbitra". Ljubiša Stojiljković Popravljate se, u svemu Prvo da vam čestitam Novu godinu - 2002. uz najlepše želje i da vam poželim srećan Božić! Čitam vas od početka. Ovde u Makedoniji, u Štipu, ponekad "Ilustrovana stigne sa zakašnjenjem, a bilo je slučajeva da i ne dođe (od nove promene glave dva puta, a ranije je to bilo i češće). Ja se snalazim sarađujući sa mojim u Kuzminu, u Sremu, gde sam rođen 1938. godine i živeo kao dete do 1945. godine. Sviđa mi se i novi izgled lista. Bogatiji ste po sadržaju, a polako popravljate i kvalitet papira i štampe. To mi je milo. Evo za ovu godinu želeo bih da vam pošaljem ponešto i za saradnju. Malo humora. Prvo je moje, drugo sam čuo: Umesto rebusa - Ne shvatam kako to da se neki ljudi tako naglo (o)bogate?!
Sve je potaman.
Srdačan pozdrav!
|