|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ Četvrt veka vernosti
Zbog tih dvadeset pet godina vernosti najvećoj i najuglednijoj novinskoj kući, našao se među 127 laureata zlatnika, koje "Politika" dodeljuje svojim radnicima sa 20, 25 i 30 godina neprekidnog staža. - Četvrt veka u "Politici" je, samo po sebi, veliko priznanje - rekao je slavodobitnik. - Iskreno se nadam da ću, kad za to dođe vreme, dobiti i zlatnik za tri decenije vernosti. U svakom slučaju, u penziju ću iz "Ilustrovane", koja će, siguran sam, i tada biti među najuglednijim našim novinama. Kao kuriozitet valja spomenuti podatak da su ovogodišnji laureati, njih 127, kući "Politika" poklonila čak 3.085 godina rada. Radovan na slobodi Radovan Apostolović, kosovski Srbin, o čijoj golgoti je "Ilustrovana" pisala u tri nastavka, oslobođen je svih optužbi i proglašen nevinim. - Održano je četrdesetak ročišta i Radovan, žrtva zablude i lažnih optužbi, konačno je slobodan - rekao nam je advokat Nemanja Jolović, koji je sa kosovskim advokatima Živojinom Jokanovićem i Ljubomirom Pantovićem branio Apostolovića. - Sve se promenilo dolaskom na Kosovo internacionalnih sudijskih veća i gospodina Mičela Hertmana, Amerikanaca, za javnog tužioca. - Ne znam šta da kažem. Hvala sudijskom veću, mojim advokatima, porodici i "Ilustrovanoj" koja je pratila ceo slučaj - rekao nam je drhtavim glasom Radovan Apostolović. T. N. Lični stav Srbija gubi svoju dušu Valjda nije bilo grada u Srbiji na čijem centralnom trgu ili u sportskoj hali nije organizovan rok koncert za Novu godinu. Treba li da podsećam, valjda to već svi znaju, da je rok čisti anglo-američki muzički proizvod nastao na osnovama američkog izvornog folklora i engleske narodne muzike. Deo je muzičke i kulturne baštine koja pripada narodima što žive hiljadama kilometara daleko od Srbije i sa kojima mi nikada u istoriji nismo imali ni najmanje veze. Proistekao je iz njihove vekovne tradicije. U samoj osnovi rokenrola su britansko-američki muzički koreni. Ista muzika bila je zvučni dekor i na dočeku Srpske nove godine. Uz muziku koju su pre pedesetak godina snimili ljudi katoličko-anglikanske veroispovesti obeležen je jedan značajan pravoslavni praznik. Zar to nije svojevrsno obezvređivanje ovog važnog datuma, da ne kažem i svetogrđe. Ali, sve ovo je samo nastavak prakse koja već nekoliko godina dobija razmere manije - prakse organizovanja i finansiranja koncerata rok i pop muzike i to tokom cele godine, u svim pa i najmanjim mestima, uključujući i sela. Organizuju ih opštinske i gradske skupštine, ministarstva za kulturu, sportsko-rekreativni centri, škole i fakulteti, turističke organizacije, domovi kulture, čak i neka preduzeća, pa i MUP. Sekretarijat za kulturu Beograda, kad je u pitanju takozvana muzika za najšire mase, postoji još samo zbog rokenrola. Domovi kulture po Srbiji svoja vrata otvaraju praktično još samo onda kada treba upriličiti rok koncert. Ulaz je tada najčešće besplatan, troškove snosi država i sve neodoljivo podseća na taktiku narkotrafikanata koji deci drogu prvo daju besplatno, da bi od njih napravili zavisnike, a onda će je oni sami tražiti. Da ne govorim o tome da se akterima ove muzike na taj način obezbeđuju nastupi i mogućnosti dobre zarade, koja se osigurava iz državnih fondova. Mediji su posebna priča. Ne manje od 99 odsto ukupnog muzičkog prostora na radio i televizijskim stanicama u Beogradu odvojeno je za kompozicije iz domena zabavne, pop i rok muzike. Ništa bolje ili ne mnogo bolje nije ni u drugim gradovima. Kako neko reče - u Srbiji je na delu žestoko silovanje naroda muzikom anglo-američkih korena. Silom se nameće ono što nikada nije bilo srpsko, što je tuđe, što pripada drugim narodima i kulturama. Naša narodna, ili kako je to tačnije reći, srpska muzika, maksimalno je sklonjena od publike, prosto zabranjena. Njen opstanak je ozbiljno doveden u pitanje. Ono malo prostora što joj je ostalo u medijima uglavnom zauzima takozvani neo-folk, koji je njena najveća antipropaganda. Stešnjena između dva zla, dva različita pola u suštini iste nevolje koja je pritisla muzički prostor Srbije - neo-folka i muzike anglo-američkog porekla, koja se nameće i forsira preko svake mere i ukusa i nemilosrdno gura u uši i mlađim i starijim slušaocima - bojim se da nema mnogo izgleda. Očigledna je tendencija u ovoj zemlji da se narodna muzika potpuno ugasi, da se potisne, izbriše iz svesti i pamćenja naroda, kao da je nikad nije bilo. Po mome sudu to je samo deo (možda najočigledniji) jednog drugog nastojanja, opakog, da se sve ono što je zaista srpsko, što je oduvek bilo obeležje ovog naroda, sastavni i svakodnevni deo njegovog života i što je, na kraju, odvajkada bilo zaslužno za stvaranje zdravih, normalnih i nacionalnih svesnih generacija Srba, proglasi za prevaziđeno, zastarelo, seljačko i da se potisne, a da se u isto vreme nametne ono što nije naše i što pripada drugima pod izgovorom da je to moderno, savremeno, urbano. Zbog svega toga Srbija i njen narod sve više gube svoje vekovne odlike, svoj identitet, svoj pravi lik, svoju dušu i postaju nešto drugo što nikad ranije nisu bili. Rečju, sve ono što ih je karakterisalo, razlikovalo od drugih, određivalo kao Srbe, što im je davalo posebnost i pečat, po čemu su bili prepoznatljivi, sada se gubi, svesno potiskuje i verovatno zauvek nestaje. Dejan Stanković,
Ne razumem U "Ilustrovanoj", broj 2240, vaš novinar je preneo reči rođake gospođe Jovanke Broz. Rođaka je rekla da pomenuta gospođa veoma teško živi, da je neprekidno u krevetu ispod ćebeta i da se ne bi skroz smrzla, spasava je džemper-prsluk od vune iz Sirogojna koji joj je ona poklonila. Da ne radi uvek parno grejanje, te mora da se potpomaže električnom grejalicom a tavanica prokišnjava i voda lije niz zidove. Na fotografiji vila (koju Jovanka Broz naziva viletina i kućerina) deluje vrlo impozantno, bar spolja. Pored više soba u prizemlju i na spratu zar gospođa Broz mora da koristi baš te dve gde tavanica prokišnjava. Specijalno za nju sagrađena je vila nekoliko blokova dalje od Belog dvora i kako vaš novinar kaže vrlo lepo izgleda, sa dvorištem i baštom ima izlaz na dve ulice, ali da Jovanka Broz tu nije htela da se useli. Ako živi od apanaže koja se isplaćuje iz saveznog budžeta, a u visini primanja predsednika republike, kako je onda moguće da tako teško živi. Gospođa Broz se ne odaziva na telefonske pozive a novinari su dvadeset minuta zvonili na kapiji i, kako kažu, cimali je, ali se niko nije pojavio. Intervenisali su i kod Dragomira Popova, direktora savezne direkcije za imovinu Republike Jugoslavije. Gospodin Popov je poslao Gregora Kneževića, pomoćnika direktora službe za zajedničke poslove nadležne za održavanje, da bi se uverio u postojeće stanje i pomogao u saniranju vile. Niko ga nije udostojio bilo kakvim objašnjenjem iako je ceo sat na hladnoći čekao ispred kapije, a rođaka tvrdi da je gospođa Broz zdrava. Nadam se da moja malenkost neće nikog da uvredi ako kažem da ne razumem to "opsedanje" vile u Bulevaru mira 75. Toliki telefonski pozivi, stajanje ispred kapije, javno kuđenje na izbor pet, šest vila na Dedinju dok Jovanka Broz na sve to uopšte ne reaguje. Zaista ne razumem. Dobrila Stanković,
Kako doći do duksa Javljam vam se iz Bosne i Hercegovine, tačnije iz Republike Srpske. Već tri i po godine živim sa svojim roditeljima u federalnom Sarajevu. Za vrijeme rata u BiH najviše vremena sam proveo u Beogradu gdje sam bio izuzetno dobro primljen i kao čovjek i kao stručnjak. U oktobru 1998. godine dobio sam i državljanstvo SRJ, ličnu kartu i pasoš. Danas često razgovaram sa svojim kolegama i prijateljima iz cijele Srbije i Crne Gore, a najmanje dva-tri puta godišnje dolazim u Jugoslaviju. Prijatno sam iznenađen da mogu kupiti vaš list u centru Sarajeva (Trgovački centar "Merkator" iz Slovenije) koji se nalazi veoma blizu stana u kojem živim. U jednom broju vašeg lista video sam tekst oglas o duksevima sa novim zaštitnim znakom "Ilustrovane". S obzirom na to da živim u Sarajevu, a oblačim se sportski i u 42. godini, želio bih da imam vaš duks pa čak i reklamnu kapicu koju bih nosio povremeno u Sarajevu. Molim vas da me obavjestite na koji način bih mogao nabaviti duks i kapu "Ilustrovane". Veroslav Rajčić,
Zasad dukseva i kapa nema u prodaji. Ali ako učestvujete u našoj nagradnoj igri, odnosno ako pošaljete kupon, možda ćete imati sreće da postanete dobitnik naše lepe nagrade. Živko najbolji Po oceni redakcijskog kolegijuma "Ilustrovane Politike" najupečatljivije pismo čitalaca objavljeno u našim novinama poslao nam je Živko Stevanović iz Požarevca, a pod naslovom "Fudbalska rašomonijada". Kao što vam je poznato, uveli smo praksu da najbolja pisma nagrađujemo, pa molimo Živka da nam se javi i dostavi broj svog žiro-računa. Redakcija
"Ilustrovana Politika" u ovoj rubrici daje prostor onima koji žele da iznesu svoj lični stav o svim pitanjima koja ih tište, uključujući tu i otvorena pisma državnim ustanovama i vodećim srpskim i jugoslovenskim političarima. Prilozi ne smeju da budu duži od šezdeset redova. Najbolje od njih u mesecu ćemo, po mišljenju redakcijskog kolegijuma, honorarisati. Zato molimo autore da nam uz tekst pošalju tačnu adresu i broj žiro-računa. Uredništvo "Džepni" lekar Nedavno sam u "Ilustrovanoj" pročitao veoma zanimljiv i za nas astmatičare i hronične plućne bolesnike koristan tekst da su u Beogradu u prodaji napokon pojavili mali "džepni" inhalatori. Ali, u članku ne piše gde se taj aparat može kupiti. Milorad Ilić,
Aparat se može kupiti kod firme "Medi-San", Jevrejska 13, u Beogradu. "Ilustrovana" Vam poklanja skijanje na Kopaoniku Do kraja ovogodišnje sezone u "Gala sportu", koji iznajmljuje sportsku opremu u hotelu "Grand" na Kopaoniku kod Dragana Micića, skijanje će moći da uče Sonja Ilin i Nikola Golubović iz Novog Sada, Saša Lazarević iz Temerina i Jelena Đokić i Lepa Zdravković iz Beograda, dok je smučke u trajno vlasništvo dobila Danka Milićević iz Užica. Svima želimo da makar pokušaju da dostignu slavu male Nine Micić koja je, naravno, uz pomoć tate, već osvojila pregršt medalja. |