PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ

PISMA UREDNIŠTVU


 

Pomozite našem Darku!

Darko Beatović, naš sin, rođen je 19. septembra 2000. godine kao zdravo i normalno dete. Sa četrdeset dana operisao je preponsku kilu, pod potpunom anestezijom, na Institutu za majku i dete u Novom Beogradu.

I tada počinje agonija cele porodice. Lekari skidaju svaku odgovornost sa sebe i niko ne zna da saopšti uzroke zdravstvenih tegoba našeg sina. Posle nekoliko hospitalizacija u Tiršovoj određena je dijagnoza - psihomotorna retardacija, uz napomenu "da dete može da prohoda i može da progovori". Ni tada lekari ne otkrivaju pravi uzrok sporog sazrevanja.

Nastojeći da pomognemo svom detetu saznajemo za Institut "Primavera medika" i profesora Hohlova, koji pomaže u lečenju od neuroloških oboljenja. U februaru ove godine sa Darkom odlazimo na prvi tretman kod profesora Hohlova u Moskvi. Konzilijum lekara na osnovu opsežnih analiza, uključujući i genetiku, konstatuje da je osnovni uzrok zdravstvenih tegoba našeg sina neadekvatna anestezija. Primenom aminokiselinske terapije, već u Moskvi, došlo je do vidnih promena u njegovom mentalnom i fizičkom zdravlju.

Na osnovu ovih prvih rezultata profesor Hohlov je mišljenja da će se Darko izlečiti. Međutim, za potpuno izlečenje neophodno je još nekoliko tretmana aminokiselinskim preparatima, od kojih je prvi sledeći u junu. Svaki tretman košta 1.500 američkih dolara. S obzirom na to da mi nemamo toliko para, ovim putem se obraćamo svim ljudima dobre volje za pomoć. Otvorili smo kod Komercijalne banke dinarski i devizni žiro-račun.

Osnovni žiro-račun Komercijalne banke AD - 40811-620-8-175.

Za dinarsku uplatu broj partije je - 50221-14-45-87457-1, na ime ovlašćenog lica Slađane Beatović.

Za deviznu uplatu broj partije je - 542700-12-46-34451-4, na ime ovlašćenog lica Slađane Beatović.

U nadi da ćete nam pomoći da naš šesnaestomesečni sin bude kao i sva ostala deca, da oseti radost življenja, svim darodavcima unapred zahvaljujemo na pomoći.

Roditelji
Slađana i Zoran Beatović,
Beograd


Pametni Miloš iz Milanovca

Poštovana redakcijo i gospodine Miloše Laziću, možete li mi, molim vas, javiti na koju adresu bi trebalo poslati olovke i sveske i još kojekakvu opremu za Miloša Smiljanića, matematičkog genijalca iz Gornjeg Milanovca?

Dušan Radosavljević

* * *

Dobili smo više pisama, imejl poruka i telefonskih poziva povodom rubrike o petogodišnjem Milošu Smiljaniću, nadarenom mališanu iz Gornjeg Milanovca. Svi bi, odreda, da mu pomognu i podrže njegovu znatiželju i zavidno znanje.

Njegova adresa je: Miloš Smiljanić, Rajićeva 29/18, 32300 Gornji Milanovac

U ime malog Miloša i cele redakcije zahvaljujemo našim čitaocima na ovoj pažnji.


Lični stav

Dokle karavani da prolaze

Nedavno su novinari koji su pratili "Jugoslovenske dane estrade" u Vršcu bukvalno u pola zalogaja najureni iz hotela "Srbija", a pojedincima je u pola noći otkazano ugovoreno prenoćište. Hotelijeri i ugostitelji su bili krajnje neljubazni i ponašali su se maćehinski prema svojim gostima. Organizator ove smotre menadžer Bane Obradović, direktor firme "Melos estrada", jednostavno je - nestao iz Vršca! Nije ga bilo sutradan ni u njegovoj kancelariji u beogradskom hotelu "Metropol"! A sa nekim novinarima i medijima ova koncertna kuća je pre ove smotre čak sklopila ugovor o saradnji i zajedničkom reklamiranju. Naravno, "Melos estrada" dobije sve, reklamu, a mediji samo prazna obećanja! I to nije prvi put da se Obradović ovako ponaša prema "sedmoj sili", i, začudo, uvek prođe nekažnjeno!

Nedavno je muzičko-poslovni centar "Melos marketing", organizator "Zlatnog melosa" u Sremskoj Mitrovici, na dostojanstven način pokazao kako se treba ponašati prema medijima jer već punih deset godina priređuje zajedničke večeri i prijeme za sve one koji prate njihove estradne priredbe. Nekada, dok se priredba održavala u Svilajncu, bilo je to druženje sa gradonačelnikom Dobrosavom Budimirovićem Bidžom, a sada je medije ugostila Skupština opštine Sremska Mitrovica, i glavni organizator smotre inž. Zoran Trifunović. Ali, to je redak slučaj profesionalnog i korektnog ponašanja prema izveštačima sa estrade.

Estradne agencije i organizatori festivalskih smotri i koncerata pozivaju sve redakcije na konferencije za štampu. Novinari se kao muve na lepak skupe i prenesu slatkorečive priče i obećanja organizatora i svakojakih estradnih menadžera. Potom sve to prenesu u novine, snime priloge za televiziju i radio, pa tako besplatno odlično izreklamiraju najavljene koncerte. Dobiju, za uzgred, po neku kafu i mineralnu vodu.

A često se dešava da organizatori priredbi puste novinare da stoje jer sedišta za njih nema. Na nekakvim večerama ili koktelima, banketima posle koncerata, ponajčešće su nepoželjni ili su prinuđeni da se snalaze kako znaju i umeju. Svoje račune moraju sami da plate.

Na promociji "Bajage i Instruktora" mediji su u restoranu Zvezdara-teatra sami plaćali preskupo piće, jer su domaćini upravnik Dušan Kovačević i Momčilo Bajagić Bajaga bili zauzeti druženjem sa Zoranom Đinđićem, Branislavom Lečićem i njihovom svitom.

U ekskluzivnom beogradskom noćnom klubu Kabare "Rouz", na većini promocija rok, pop i dens izdanja, neretko se naplaćuje preskupo piće pozvanim novinarima i muzičkim urednicima, a od organizatora ni traga ni glasa! Ponajčešće na rokerskim promocijama, posle izvesnog vremena, kelneri gostima saopštavaju "važnu novost": do sada je sve bilo besplatno, a od sada se piće naplaćuje!

Zvezda folka Nada Obrić se potrudila da napravi izuzetnu promociju u "Beograđanki", sve je sama finansirala, ali se disko- kuća "Gold muzik" iz Švajcarske, sa predstavništvom u Beogradu, ponela krajnje nekorektno i neprofesionalno prema medijima - nisu doneli i obezbedili slavljenici nijednu kasetu i kompakt-disk, pa je to bilo "jedinstveno" predstavljanje novog albuma bez "nosača zvuka"! Mnogo je takvih primera, kada se organizatori odnose prema novinarima kao prema papirnatim maramicama - posle upotrebe, baciti?!

Novinari konačno treba da budu kolegijalni, odlučni i jedinstveni kada su u pitanju ovakvi ispadi i skandalozno ponašanje kao u pitanju "Melos estrade". Jednostavno, moraju se ignorisati nekorektni pojedinci koji ne znaju osnovna pravila ponašanja u poslovanju i njihove pevačke zvezde i zvezdice.

Nažalost, kolege koje prate estradu trče bezglavo gde god ih pozovu! Tako su pre nekoliko meseci, na snegu, i ledu i minus deset stepeni pride, mnoge novinarske junoše čekale sat i po (do 23.00 časova) ispred Kabarea "Rouz" da prepotentna Zagrepčanka Ivana Banfić počne promociju! Dok je takvih žurnalista koji trpe svakojako poniženje organizatora i hirovitih estradnih trudbenika, dotle će estradno novinarstvo biti na najnižoj mogućoj ceni. Kamo lepe sreće da kolege koje pišu o estradi shvate ovaj poslednji skandal kao opomenu, a najgore će biti ako se ponovi ona stara ružna izreka: psi laju, karavani prolaze!

Draško Aćimović


Nacionalni poraz

Samozvanim modernim autorima i izvođačima folka uspelo je ono što nikome ranije nije i što se donedavno činilo nemogućim u zemlji Srbiji - potpuno su oterali publiku od narodne muzike. U Beogradu ona više nema, verovatno, ni dvadeset odsto slušalaca. Idem ulicom i osluškujem: iz kuća, automobila, državnih i privatnih kafana iz kojih se donedavno mogla čuti samo narodna muzika sada dopiru neki sasvim drugi zvuci.

Ista situacija je i u unutrašnjosti.

Putujem često po Srbiji i uveravam se koliko su i tamo uspeli da odbiju publiku od naše nacionalne muzike i da je prosto nateraju da se okrene drugim žanrovima. Zbog njih ispaštaju i dobri izvođači. Predugo traje agonija narodnjačke scene, ljudi više nemaju strpljenja i sve manje imaju volju da prave razliku među pevačima. Trpaju ih u isti koš.

Publika zaboravlja lepu narodnu pesmu, koja joj polako izlazi iz glave, a na njeno mesto se smešta neka druga - pop i rok uglavnom.

U restoranima u Užicu, Nišu, Kragujevcu i drugim mestima, u kojima se oduvek slušala isključivo lepa narodna muzika, sada se, i to uživo, izvodi samo zabavna i pop. Ta ista muzika, ali sa radija, čuje se i u kafanama u malim mestima i selima. Više niko ne može da podnese ono što se danas prodaje pod firmom narodne muzike. Nedavno sam bio u mom rodnom kraju u Raškoj. Ne samo u tamošnjim gradovima, koji nemaju više od petnaest do dvadeset hiljada stanovnika, nego i po selima rasutim po okolnim brdima, mladi koji su još ostali tamo da žive, slušaju pop i rok, što je, još do pre nekoliko godina, bilo nezamislivo. To je nacionalni poraz.

Istovremeno se s tim dešava nešto još gore i strašnije - nestaje narodnjačka publika. Prvi put narodna muzika ostaje bez slušalačkog podmlatka, a to već u skoroj budućnosti može značiti samo jedno - njen neminovni kraj.

Dok je valjala, dok se tačno znalo ko može da je komponuje, a ko da peva, narodna muzika je bila neprikosnovena. Sa svih strana je dopirao njen zvuk. Srbija je bukvalno živela u njenom znaku.

Međutim, kompozitori i pevači takozvanog savremenog folka, bez sumnje, vide šta su uradili i kakvu su štetu napravili, ali ih nije briga. Njihova deviza je "trajaće dok traje, a posle ćemo raditi nešto drugo. Do tad ćemo skupiti dovoljno novca za neki biznis". I videćete, neće otići sve dok ne oteraju i poslednjeg čoveka od narodne muzike.

Srbija postaje jedina od dvesta država na ovoj planeti koje gube svoju nacionalnu muziku. Ostaće zapisano da ju je, uz pomoć medija, uništila grupa željna lako zarađenog novca. A i to da baš ništa nismo učinili da ih u tome sprečimo.

Dejan Stevanović,
Beograd


Dubljanin u "Metropolu"

Kada je kao šesnaestogodišnjak završio podaleke 1945. godine u Šapcu ugostiteljski kurs, a potom i Majstorsku ugostiteljsku školu u Beogradu, Miodrag Ćosić iz Dublja kod Bogatića nije ni sanjao da će biti u društvu sa znanim imenima vlasti, politike, filma, umetnosti, književnosti. A, ipak, sve se to za njegovog radnog veka u nadaleko čuvenom "Metropolu" u Beogradu i zbilo.

- Od kraljeva - priča Miodrag - služio sam danskog, pa potom i norveškog, engleskoj kraljici Elizabeti sam servirao čaj u pet po podne. U "Metropolu" su odsedali američki predsednici Ford i Nikson, pa Kisindžer, od Rusa: Brežnjev, Hruščov, Kosigin, iz sveta nesvrstanih Nehru, Naser, Indira Gandi, Sukarno, Haile Selasije, Hasan, marokanski kralj...

Bio je Miodrag Ćosić u društvu najpoznatijih imena svetskog filma - Elizabete Tejlor, Marlona Branda, Ričarda Bartona, Kirka Daglasa, Silvane Mangano. Zatim Stravinskog i Teodorakisa.

Kao vrstan ugostiteljski radnik sa ekipom "Metropola" sedamnaest godina je išao po mesec dana na Brione gde je služio Tita i Jovanku. Kaže da su bili fini ljudi i bez preteranih zahteva...

Ceo radni vek proveo je Dubljanin Miodrag Ćosić u "Metropolu", a od 1962. do 1989. godine bio je šef sale i restorana. Zanimljiv i uzbudljiv život, ispunjen iznenađenjima. Hrana na svetskom nivou, ali bi, kad dođe u stan, od žene tražio da mu spremi dobar pasulj za ručak.

Ipak, najdraži su mu bili naši, domaći gosti, poznati pisci, glumci, naučnici... Koliko prisnih razgovora sa Ćosićem, Andrićem, Dušanom Matićem.

Dugo smo o tome pričali posle jednog susreta penzionera Mačve, Semberije i Bačke u Domu penzionera u Bogatiću. Goste je te večeri služio i Miodrag Ćosić. Sećanja su navirala.

Jer, biti šef sale i restorana u "Metropolu" značilo je biti i pravi domaćin odabranim gostima i biti spreman u svemu da im se izađe u susret.

S. Đergović