|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ Nova imena, loša muzika
U to vreme legende naše zabavne muzike Lola Novaković, Đorđe Marjanović, Leo Martin, sestre Veletanlić, Nada Knežević i drugi, zbog apsolutne dominacije "narodnjaka", gotovo da nisu mogli ni da maštaju o koncertu u Beogradu, pogotovo ne u unutrašnjosti, a o turnejama da i ne govorimo. Neki od njih su sa narodnim pevačima išli na grupne turneje i nastupali pre njihovog izlaska na binu. Današnji izvođači pop muzike nisu im ni do kolena, ali evo, vidimo lako prave koncerte, idu i u druge gradove. Šta se desilo? Pa vrlo jednostavno. Publika, naročito mlađa, hoće da izlazi, da uživo prati muzičke događaje. Danas nema novih Miroslava Ilića i Vesni Zmijanac od 25, 30 i 35 godina sa onim lepim narodnim pesmama koje je publika volela i zbog kojih je punila sportske hale. Umesto njih na sceni su Vanesa, Marina Živković, Vesna Rivas, Bane Bojanić i slični. Stalno sam na putu po Srbiji i na osnovu onoga što sam video, apsolutno tvrdim da ne postoje ni najmanji izgledi da će se publika primiti na ono što rade Karleuša, Maja Marijana, Indira Radić, Željko Šašić... To niko živi neće da sluša. Ali, postoji jedna druga velika opasnost. Naime, ljudi ih doživljavaju kao izvođače narodne muzike (iako to oni najčešće nisu), jer se sami tako predstavljaju i nastupaju u tom delu estrade. Po njima zaključuju da narodna muzika danas ne valja i da je više nema smisla slušati i sve više se okreću pop i rok sceni, čiji akteri na taj način, ni krivi ni dužni, dolaze do brojne publike. U poslednje vreme se govori o "zlatnom dobu" narodne muzike i pri tom se misli na sedamdesete i osamdesete godine, a zaboravlja se da to doba nije palo s neba, niti je došlo samo po sebi nego su ga takvim odredili ljudi koji su se u to vreme bavili ovom muzikom. To je bilo vreme kada su još važili jasni i čvrsti kriterijumi i vrednosne norme i kada se tačno znalo ko ovu vrstu muzike može da komponuje, a ko da je peva, a ko opet na sve to ne sme ni da pomišlja. Zahvaljujući tome ona je imala 90 odsto publike u ovoj zemlji na svojoj strani. A onda su, privučeni novcem, iz rok i zabavne muzike , počeli da dolaze razni Fute, Zlaje, Braje... a sa njima i brojni samozvani pevači, mahom Beograđani, koji narodne pesme, uglavnom, ranije nisu ni slušali. Oni su narodnjačku scenu odveli na najgori mogući put, koji publika nije htela da sledi. Ako uopšte vredi govoriti, poslednji je čas, ukoliko već nije i prošao, da se ovo zlo konačno otera. Ili će otići oni ili narodna muzika u istoriju, a celokupna publika u Srbiji angloameričkim žanrovima. Nema više vremena da se to shvati. Dejan Stevanović,
Ne razumem
Ohrabrili ste me pozivom i izjavom da dajete prostor i onima koji žele da iznesu svoj lični stav, uključujući tu i otvorena pisma državnim ustanovama i vodećim srpskim političarima. Sigurna sam da su naši vrli poslanici svi odabrani, savesni i pošteni građani. Svi oni znaju u kakvom je haosu naša privreda, koliko je nezaposlenih i koliko imamo dece koja gladuju. E, baš zbog toga što sam sigurna da oni to znaju, a znaju da i mi znamo da njihove dnevnice, povećanje plate za 12,6 odsto i za još razne privilegije koje im pripadaju kao narodnim poslanicima, ne bi trebalo onako da se ponašaju na skupštinskim zasedanjima. Vređaju se, dobacuju jedni drugima, ćaskaju, smeju se, čitaju novine, prekoračuju određeno vreme za izlaganje. Ne potraje baš dugo zasedanje a već počnu da izlaze iz sale. Pitam se zar ne može sve da se obavi pre početka pa bar sat, dva da svi budu prisutni. Vrlo često odgađa se glasanje jer ne postoji kvorum. Neshvatljivo je da za sve to vreme oni znaju da kamera prati zasedanje, da mi kao gledaoci to sve primećujemo, ali ponašanje pojedinih poslanika se ne menja. A što ne bi smelo jer, kao što rekoh, oni su odabrani. Dobrila Stanković,
Nj. V. mito Pre izvesnog vremena kupila sam deo kuće. Nalazi se na jednoj od beogradskih opština. Prijavila sam porez na promet i platila dosta veliku svotu. Baš pristojnu. Da ne pričam o dugim redovima, sporom radu, čekanju, vraćanju, prikupljanju dokumenata, neorganizaciji činovnika. Rekli su da mora da izađe komisija. Ona je po izlasku i po svojoj skali utvrdila da kuća vredi nešto više od onoga što sam ja platila. Nisu zaboravili da mi daju i priznanicu na 75 dinara na ime troškova izlaska, koje sam takođe namirila. Čoveku koji je kupio drugi deo kuće komisija nije ni izašla da utvrdi vrednost. Koliki je on platio porez? Po kojoj skali? (Niti je čekao po redovima, niti trošio vreme i živce.) Nije platio ni onih 75 dinara na ime troškova izlaska komisije. (Pravično jer nije ni izašla?!) Šta tu može biti posredi? O, pa da, to je verovatno ono što se zove kratko, ima samo četiri slova, a rešava veoma brzo mnoge nepoštene i nelegalne poslove. Koliki je mito dao i kome? Koliki je porez platio? U ovoj zemlji je sve više pitanja i pitanja... Bez odgovora. A sve više nepravde. Verujem da je svima potreban novac, ali bar malo treba sačuvati obraz i čast, a izgleda da ovde sve manje ljudi i pomišlja na to. Ima, nažalost, i takvih koji seju nepravdu i nemoral, da bi ako neko o tome progovori ili nasluti nešto, tražili neku svoju pravdu na sudu i tako oprali obraz koji su sami ukaljali tražeći istovremeno velike novčane svote. Mašta ljudi koji smišljaju kako da na nelegalan i nepošten način steknu dobit je veoma velika. Oni svoje zamisli veoma uspešno sprovode. Pojedini Srbi su u tome, izgleda, izuzetno sposobni. O tome bi se moglo napisati mnogo tomova. Smešno? Bilo bi da nije tužno. Veoma. Ime i adresa poznati redakciji Proizvoljna zaključivanja U "Ilustrovanoj Politici" od 13. aprila 2002. godine, u tekstu pod naslovom "Priznajte šta imate" autora Ozrena Milanovića, objavljene su netačnosti i proizvoljna zaključivanja koja se odnose na predsednicu Narodne skupštine Republike Srbije Natašu Mićić. U skladu sa važećim zakonskim odredbama o objavljivanju ispravke, zahtevamo da se u sledećem broju lista, na istom mestu i bez skraćivanja, objavi sledeća ispravka. Predsednica Narodne skupštine Republike Srbije Nataša Mićić, kada boravi u Beogradu, ne stanuje u službenom stanu. Nataša Mićić nije izjavila da stanuje u službenom stanu koji će vratiti po prestanku funkcije. Predsednica Narodne skupštine Nataša Mićić jeste, istina, svojevremeno izjavila da bi, ukoliko bi dobila službeni stan, isti vratila po prestanku funkcije. U cilju potpune obaveštenosti čitalaca "Ilustrovane Politike" i šire javnosti o radu Narodne skupštine; predsednice Nataše Mićić i narodnih poslanika, Odeljenje za informisanje javnosti i informatičku delatnost Narodne skupštine Republike Srbije vam stoji na raspolaganju. Tatjana Aksić,
Molba jedne majke Ilustrovana Politika" je, dobro znam, pomogla mnogim ljudima u nevolji. I mene je muka naterala da vam se javim jer je mojoj maloletnoj ćerki Mirjani, rođenoj 1986, neophodna pomoć kako bi se osposobila za život. Od osmog meseca života mi boluje. Lečenje smo započeli kada je imala šesnaest meseci. Urađeno je nekoliko operacija. Posle intervencija sprovedeno je fizijatrijsko lečenje u Specijalnoj bolnici za rehabilitaciju u Banji Koviljači. Prošle godine, nakon boravka u istoj bolnici, Mirjana je, uz moju pomoć, mogla da napravi nekoliko koraka samostalno. Bolji i veći napredak može se očekivati samo, kako su mi lekari rekli, uz stalni ili barem redovniji tretman. Zbog situacije u zemlji i osiromašenog Fonda osiguranja koji nije u mogućnosti da odobri lečenje u Banji Koviljači, a koje je mom detetu neophodno, obraćam se dobrim ljudima koji imaju mogućnosti da mi pomognu. Mnogo sam napora uložila, pa da to sve sada ne bude uzaludno. Moja Mirjana će biti kao i sva ostala deca ako nastavimo lečenje. Ja nisam u mogućnosti sama da snosim troškove lečenja jer sam nezaposlena, a imam još jedno dete od četrnaest godina. Živimo u selu Seča Reka kod Kosjerića. Zbog svega što sam navela nadam se u pomoć i razumevanje dobrih ljudi. Broj žiro-računa na koje se može uplatiti pomoć:
Poziv čitaocima Ilustrovana Politika" u ovoj rubrici daje prostor onima koji žele da iznesu svoj lični stav o svim pitanjima koja ih tište, uključujući tu i otvorena pisma državnim ustanovama i vodećim srpskim i jugoslovenskim političarima. Prilozi ne smeju da budu duži od šezdeset redova. Najbolje od njih u mesecu ćemo, po mišljenju redakcijskog kolegijuma, honorarisati. Zato molimo autore da nam uz tekst pošalju tačnu adresu i broj žiro-računa. |