Istrajnost koja se isplatila

Stasidije stigle u Hilandar

Uz blagoslov Veća staraca, Udruženje poštovalaca Svete Gore je organizovalo izradu i dopremu 45 stolica od najkvalitetnijeg orahovog drveta. Dolazak šlepera sa vernim kopijama jednog originala iz Rusije, donetog još pre trista godina, potresao je i same kaluđere, inače svikle da emocije čuvaju za sebe


Prof. dr Milan Skakun: "Radost je bila velika"
Stasidije – drvene stolice koje se nalaze u naosu i crkvenim pripratama – stigle su u Hilandar!

Polako, da se ne bi mnogo truckale i klatile, lupkale jedna o drugu, i moguće oštetile, natovarene u šleper vođen rukom majstora drumova privatne transportne firme "Borovica", iz jedne zemunske radionice gde su napravljene, za dvadesetak sati dopremljene su u hilandarsko dvorište. Grupa od dvadesetak članova Udruženja poštovalaca Svete Gore atonske za to vreme, već od izlaska sunca, gledajući svaki čas niz krivudavi puteljak, a više osluškujući, jer staza i nije baš pregledna, iščekivali su teretnjak da bi se prihvatili istovara stasidija zbog čega su i potegli iz Beograda.

– Minuti su nam bili dani – šali se sada kada je sve prošlo u najboljem redu, kada je svih šezdeset stolica stiglo a da nijedna nije ogrebana, prof. dr Milan Skakun, predsednik Udruženja poštovalaca Svete Gore atonske. – Ispravno posmatran ni najmanji predmet nije beznačajan, pogotovo ne nešto što je namenjeno Hilandaru, pa nekako ispada da je svaki predmet ovog našeg svetilišta kao prozor kroz koji se, makar i ne bio filozof, može pogledati u samu beskrajnost.

Dogovor o Trojeručici

Udruženje poštovalaca Svete Gore atonske osnovano je pre dve godine povodom obeležavanja 2000 godina hrišćanstva, sa ciljem da Hilandar predstavi srpskoj javnosti.

U isčekivanju kamiona...

– U Hilandar obično odlazimo o praznicima – pojašnjava prof. Skakun – kako bismo manastirskom bratstvu pomogli u pripremama za dočeke gostiju. Hilandaru uvek nedostaju mladi koji hoće da zasuču rukave i nešto porade. Tako se u julu prošle godine o Trojeručici, u razgovoru sa tada prvim epitrofom ocem Metodijem, rodila želja da pokušamo da prikupimo novac za izradu stasidija za priprate Crkve Vavedenja Presvete Bogorodice.

Prethodne stolice bile su u dosta lošem stanju, raznovrsne, čak urađene i od različitog drveta, pa su članovi Udruženja zatražili blagoslov Sabora staraca Hilandara da se prihvate posla. Sredinom oktobra blagoslov je i dobijen. Za prikupljeni novac, koji su ljudi s radošću darivali našli su najkvalitetnije orahovo drvo, nađen je izvođač koji je obećao poštovanje rokova u sat i dan, a Radoslav Dobrijević je, u ime hilandarskog bratstva, nadgledao započetu izradu stasidija, onako kako su to i estetski i kanonski zahtevi nalagali.

Jedna od većih teškoća kada je sav posao bio okončan, bio je prevoz četrdeset pet stolica, teških po petnaestak kilograma i visokih oko 130 santimetara, do porta hilandarskih crkava kojima su bile namenjene.

– I baš nekako po onoj narodnoj pojašnjava prof. Milan Skakun - da je lepo pokloniti tamo gde niko ne moli, tek na kuću mi se javio gospodin Slobodan Borovica, jedan od vlasnika transportne firme "Borovica", rekavši da bi mu bila velika čast kada bi Udruženje baš njegovim vozačima i njemu poverilo posao prevoza stasidija na Hilandar i to bez dinara nadoknade. Ko mnogo poklanja sa hrpe poklanja, ko malo poklanja od srca poklanja. Tako nam se učinilo sa gospodinom Borovicom.

Stolice su natovarene na ogroman šleper. Do Uranopolisa se stiglo polako, ali relativno lako, išlo se asfaltnim putevima, a onda je u luci šleper ukrcan na brod do Jovanice, hilandarskog pristaja sa zapadne strane Atosa.

– Trenutak kada smo začuli brujanje motora teškog kamiona koji je mileo gotovo kozjom hilandarskom stazom, razgalio nam je srce. Neko od članova udruženja je čak i zaplakao - ne skriva osećanja Srđan Paunović, iz Kragujevca, član Udruženja.

Svesni da je izdržljivost plemenitija od snage, a strpljivost čak i od prolazne lepote, članovi Udruženja uz pomoć monaha koji su i bukvalno dotrčali do kamiona, začas su istovarili četrdeset pet stasidija, pažljivo odlažući svaku u unapred određenu prostoriju.

– Monasi koji obično skrivaju emocije, kontrolišu ih, gestovima, čak i milujući istovarene stolice iskazali su šta osećaju. Imam utisak da su bili veoma zadovoljni, čak i umereno srećni, svesni odavno da ako sreća nije umerena može da nestane – kaže predsednik Udruženja Svete Gore.

Sakupljen je zaista veliki novac, ali nijedan od darodavaca nije želeo da mu se spomene ime.

Kopija originala

Izrađene stasidije su verne kopije jedne od hilandarskih stolica, donete iz Rusije pre trista godina. Za nju kao uzorak odlučili su se hilandarski oci jer je baš ta stolica, što se njih tiče, najlepša i najfunkcionalnija. Ona će biti detaljno obnovljena i sačuvana uz ove nove.


Crkva svetog kralja Milutina
Pet stolica ima urađenu zanimljivu intarziju sa grbom Nemanjića: dvoglavog orla u krugu. Tih pet stolica zovu još i vladičanske, jer u njima, za vreme posete Hilandaru, sede vladike. Jedna, sa urađenim duborezom grba Nemanjića, nalazi se i u samom oltaru.

Stolice će biti postavljene tek krajem leta. Razlog je zanimljiv. Svaka od stasidija biće izbajcovana i lakirana posebno, a to je posao koji će potrajati.

– Strpljivost je, nažalost, bila jedina odeća koju je otac Adam ostavio svojim golim sinovima, pa je tako i s nama. Nikuda ne žurimo znajući da ovo što radimo treba da nadživi i nas i naše sinove, unuke i praunuke. Kada ti se najviše žuri, budi najsporiji. Stolice zbog različitog obasjavanja u pripratama, uopšte zbog slabo osvetljene unutrašnjosti hilandarskih crkava, a da bi sve bila iste boje, biće toniranjem i lakiranjem jednoobrazne, tako da se i neće primećivati na koju pada više, a na koju manje svetla. Vodili smo računa i o vlažnosti i količini soli u vazduhu. Zato smo i odlučili da stasidije budu bajcovane i lakirane tamo a ne ovde, u Beogradu. Samo zbog lakiranja i bajcovanja u Hilandar je, da bi vodio posao, stigao jedan naš Srbin, vrhunski stručnjak u svetu za ove poslove.

U stvari, svaka stolica će imati svoje precizno određeno mesto, i kad jednom bude postavljena, nikada više neće biti prebačena u neki drugi deo priprate.

– Da tačno je, i malo neobično – potvrđuje profesor Skakun.– Na drugom mestu zbog bajca i svetlosti stasidija bi "štrčala".


Polijelej za crkvu u Hilandaru

– Plamičak će utrnuti – kaže prof. Milan Skakun – ne postavši nikada oganj, ako se o njemu niko ne brine. Zato o akciji koju smo završili gotovo više i ne pričamo. Nova tema u Udruženju je sakupljanje novca za izradu polijeleja (svećnjaka) koji se spušta s tavanice crkve Presvete Bogorodice. Polijelej će stajati iznad južne i severne pevnice, znači u glavnom delu crkve i biće mnogo lep. Crkva ima jedan, ali ne odgovara njenoj lepoti i vremešnosti. Pored ta dva, koji će najpre biti zamenjeni, iznad južne i severne pevnice, po jedan će biti urađen za priprate svetog kralja Milutina i svetog kneza Lazara.

Trpe NIKOLOVSKI