PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ

PISMA UREDNIŠTVU

E-mail: ilustrovana@politika.co.yu


Raspust za brigu

Približava se zimski raspust, sin se raduje, a mene hvata panika. Kako ga ostavljati samog kod kuće kad još nije dovoljno veliki i samostalan? I suprug i ja smo zaposleni i nemamo više ni dana "starog" godišnjeg odmora. U Beogradu nemamo bake i dede koji bi ga čuvali a, nažalost, nemamo ni gde da ga pošaljemo na petnaest dana.

Sa morom zvanom raspust suočila sam se prošle godine kad je naš jedinac pošao u školu. Kad god su se đaci odmarali, bilo zbog zimskog, proletnjeg ili letnjeg raspusta, ili je to bio samo dan škole, sina sam vodila sa sobom na posao ili uzimala bolovanje. Ove godine situacija u mojoj firmi je takva da nisu poželjna duža odsustvovanja.

I šta uraditi? Pustiti osmogodišnje dete, od šest časova ujutru do šest časova po podne kad se vraćamo s posla, da bude samo u kući? Kako će provesti to vreme? Uz televizor, uz kompjuter, u igri sa igračkama? Možda će mu svratiti neko od drugova i šta će oni bez nadzora raditi? A šta ako neko nedobronameran zazvoni na vrata? Sa svim ovim brigama i nedoumicama ne suočavam se samo ja, već i roditelji, nećete verovati, većine njegovih drugova i drugarica.

Zato javno pitam nadležne: zašto nikome nije palo na pamet (ili ja možda ne znam) da u ovom gradu tokom raspusta organizuje aktivnosti dece zaposlenih roditelja, bar onih u nižem osnovačkom uzrastu? To bi moglo da bude pri školama, sportskim centrima ili nekim drugim prikladnim prostorima. Roditelji bi tada bili mnogo opušteniji jer bi znali da im je dete u sigurnim rukama, da će se lepo provesti i ponešto još korisno naučiti.

Katarina Panić,
Novi Beograd


Klinton je malo dete

Seksualna afera bivšeg američkog predsednika Bila Klintona sa mladom pripravnicom Monikom Levinski je priča za dečje slikovnice u poređenju sa skandalom koji ovih dana potresa Crnu Goru. Hvala vam što ste pisali o tome otvoreno i bez dlake na jeziku, uz uvažavanje diskrecije kojom svaka žrtva, pa samim tim i nesrećna mlada Moldavka, mora biti zaštićena.

Ipak, nisam mogao da se otmem utisku da u našoj bratskoj republici ogromna većina ljudi pokušava da sve vezano za ovaj skandal zataška, ne bi li se sačuvao "mir u kući". Nisam zapazio da je neko podneo ostavku, mada već samo hapšenje pomoćnika državnog tužioca od mnogih iziskuje takav gest. U normalnim državama bi, zbog manjeg skandala, pala kompletna vlada, ali ne i u Crnoj Gori.

Možda ondašnji funkcioneri ne vide razlog da ostavkama skrenu pažnju javnosti na sebe? Ili u ovome ne otkrivaju makar i delić sopstvene krivice? Možda ne znaju kako bi objasnili takav svoj gest kakav bi bio i ostavka? Ako je tako, mogu da im ponudim opravdanje ne samo za ostavku, već i za doživotno povlačenje iz (takve) politike. Dovoljno je podsetiti se na primisao velikog crnogorskog junaka i pisca o - čojstvu i junaštvu! Malo li je!

Milan Gavrilović, Gornji Milanovac


Ljubavno pismo

Pre izvesnog vremena ste objavili pismo, ljubavno pismo, koje je profesor dr Jovan Marić uputio svojoj mladoj supruzi, pokušavajući, a nadam se i uspevši, da se iskupi za rogobatni i može biti pogrešno shvaćen naslov intervjua s njim. Tada ste, ako se ne varam, pozvali čitaoce da šalju svoja ljubavna pisma koja ćete objavljivati.

Prošlo je od tada više od mesec dana, a ja još nestrpljivo iščekujem da se, posle onog profesora Marića, pojavi i drugo. Uzalud: izgleda da niko nema dovoljno hrabrosti da javno iznese svoja osećanja.

Zašto je to tako? Verujem da je to posledica vremena u kojem smo živeli poslednjih desetak godina, a koje je ostavilo dubok trag na svima nama, posebno kad je reč o iskrenosti, vrlini koja je u međuvremenu, nažalost, veoma izgubila na ceni. Čini mi se da je nestalo iskrenosti i u ljubavi? Otuda ovo moje uzaludno čekanje na iskreno ljubavno pismo vredno objavljivanja u našim novinama. A ako nema iskrenosti, nema ni ljubavi, kako ja to shvatam.

Svejedno, čekam i dalje, u nadi da će se neko odvažiti i napisati nešto o svojim osećanjima, onim najplemenitijim. Do tada očekujem i od vas dovoljno strpljenja da ne odustanete od ove lepe akcije.

Koristim priliku da vama i svim čitaocima "Ilustrovane Politike" poželim mnogo sreće u Novoj godini, kako u ličnom, tako i u profesionalnom životu.

Petar Petrović, Beograd


VRATI NA NASLOVNU STRANU