|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ Prvi frižideri u Beogaradu
Davne 1922. stolarska radionica Đorđa Cvetkovića je pripremala proizvodnju tih aparata za hlađenje - sa izolacijom od plute. Godine 1925. počela je serijska proizvodnja. Aparat je bio zaštićen u Zavodu za patente pod brojem 979. Tada se pojavilo i novo zanimanje - ledadžije koje su proizvodile ledene table i raznosili ih u konjskoj zaprezi beogradskim mušterijama koji su već imali aparate za hlađenje jela i pića. Poznati restoran "Trandafilović" je među prvima u svom objektu u Makenzijevoj ulici imao dva aparata za hlađenje. Naravno, proizvođač je bio Đorđe Cvetković. Tada se u beogradskoj štampi pojavio oglas sledeće sadržine: "Svako veče u restoranu "Trandafilović" peva Maca Nikolić koja je dobila prvu nagradu na takmičenju pevačica, uz pratnju orkestra "Braće Smuk" - Smederevaca. Svako veče prase i jagnje na ražnju uz prvoklasna jela i pića hlađena u aparatima za hlađenje jela i pića". Dušan Cvetković,
Pišite o izumiteljima Slobodan sam da vam se javim, pre svega kao čitalac vašeg cenjenog lista, a potom sa jednim predlogom koji bi svakako bio zanimljiv za sve. Predložio bih vam da otvorite jednu rubriku na nekoj od strana i da pišete o ljudima stvaraocima i njihovim mukama na koje nailaze u svom kreativnom radu. Možda će se neko pojaviti iz vrha države da preduzme sve kako bi pamet naših izumitelja ostala u zemlji, a ne da kupujemo paprene licence iz inostranstva. Naime, ja sam jedan od pronalazača sa više od trideset prijavljenih i zaštićenih patenata i modela u Saveznom zavodu za intelektualnu svojinu. Trenutno radim na prijavi još tri vredna pronalaska, od započetih šest idejnih rešenja. Nevolja je u tome što država ne preduzima nikakve mere da se profitabilni pronalasci nađu u fabričkim halama kako bi zemlja i narod imali bolju perspektivu. Ima dosta mojih kolega koje muči ista muka. Mnogi, među njima sam i ja, prinuđeni su da odustaju od važnih i profitabilnih pronalazaka, jer je država uvela silne takse počev od prijave patenta pa sve do održavanja patenta tako da mesečno dajem gotovo pola penzije. Neću ovde nabrajati sve svoje pronalaske. Sa mojim izumima bio sam na dosta međunarodnih sajmova u Beogradu i Novom Sadu kao i na raznim izložbama u Beogradu, Novom Sadu, Čačku, Subotici i osvojio dvadeset raznih priznanja, diploma, plaketa, specijalnih priznanja, srebrnih medalja i zahvalnica. Svoj prvi pronalazak ostvario sam 1985. godine u Bermudskom trouglu na brodu na kome sam radio kao oficir duge plovidbe, pod nazivom "Mehanički i elektroakustični zaštitnici cilindara brava za ulazna vrata za koji sam nedavno na "Tesla festu" u Novom Sadu osvojio drugu nagradu i srebrnu medalju. Sada sam u poodmaklom dobu, imam 66 godina. Sve ovo što radim pričinjava mi zadovoljstvo, ako se može reći hobi, koji dosta košta, a da nema nikakve koristi, bar za sada. Penzioner sam tako da svoje slobodno vreme trošim u nečemu korisnom. Po struci sam inženjer telekomunikacija. Završio sam pomorski odsek na Saobraćajnom fakultetu u Rijeci. Radio sam na brodovima "Jugooceanije" iz Kotora kao oficir duge plovidbe. Rođen sam u jednom lepom i mirnom selu Ražana ispod Divčibara, opština Kosjerić. S poštovanjem,
Najpesničkiji pesnik Slobodan Marković - najpesničkiji pesnik koji je živeo u Beogradu. Ni Jovan Ilić sa svojim sinovima nije tako strasno srastao sa gradom. Ni Sima Pandurović. Ni Vladislav Dis. Išao je ulicama kao Pesnik. Ulazio je u krčme kao Pesnik. Kupovao je višnje kao Pesnik. Naručivao je piće kao Pesnik. Udvarao se ženama kao Pesnik. Događalo se: ogroman red pred stadionom "Crvene zvezde". Svi strpljivo stoje. Čekaju. Ali on, vedar, preko reda prilazi blagajni i uzima ulaznicu. Pesnik. Dogodi se, ponekad, iz sredine, začuje se negodovanje. To su došljaci iz nekog erskog kraja. Odmah ih umire Beograđani. Zar ne znate ko je taj čovek? Pa, to je Pesnik". U potpisu ove kratke crtice je Branko V. Radičević, pesnik i pisac, koji je nadživeo prijatelja, ali mu se od pre neku godinu pridružio: valjda sad zajedno ispijaju nebeske špricere u nekom pesničkom raju? Ovo je moj kratak prilog reportaži o Liberu Markoniju, čoveku koji je zadužio Beograd. Petar Janković, Beograd |