|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ Zanimljivi tekstovi Poštovana gospodo, U čekanju da mi se otvori jedna vaša stranica, želeo bih da vam, pre svega, čestitam na sadržaju lista i izuzetno zanimljivim tekstovima koji su na Internetu prilično reducirani. No i to je za nas daleko od Srbije i Crne Gore nešto. Ono što je, po mom mišljenju, nedopustivo je brzina kojom se otvaraju pojedine stranice. I pored najbrže veze koju imam, potrebno je da se čovek naoruža strpljenjem ukoliko želi da nešto pročita. Od naših izdanja na Internetu ne postoji ništa što može da vam konkuriše. Moja stranica se još nije otvorila, a naglašavam da je "problem" za dobrog programera lako rešiv. Srdačno vas pozdravljam i želim da ovo tehničko pitanje što pre rešite. Zoran Jeremić, SAD Nisu deca kriva U potpunosti se slažem sa autorom pisma koje ste objavili u 2305. broju "Ilustrovane". I još bih dodao da naše srpske novine sve više upotrebljavaju strane reči i izraze. Sva je sreća što znam engleski te mogu da ih razumem. Živim u Kanadi i Americi već 43 godine. Imam decu rođenu ovde i unučad i svi znaju srpski i to dosta dobro, znaju da igraju i kola. Ćerka mi je igrala u folkloru u Nijagari, sin svira na klarinetu srpska kola, a ja na harmonici. Nije sve lepo što je strano i ne treba da kopiramo ono što ne valja. Nisu deca kriva već roditelji. Pozdrav. Isidor Petrović,
Prijavite svoja dela Nalazim se u bolnici i možda brojim poslednje dane života. Bavio sam se muzikom i komponovao dosta narodnih pesama. I danas se na radio-stanicama i narodnim veseljima širom Srbije mnogo sluša pesma "Nedaleko od reke Rasine" i još neke moje stvari. Pošto me kao autora štiti SOKOJ, za sva javna izvođenja mojih pesama za 2001. godinu uplatili su mi 1.600 dinara! Autore narodne muzike u SOKOJ-u eksploatišu autori drugih žanrova. Do pre dve godine minut narodne muzike bodovan je jednim bodom, minut zabavne sa tri, a ozbiljna muzika je dobijala od šest do šezdeset zavisno od složenosti dela. Kolega Aca Stepić i Radmila Todorović-Babić izborili su se da i narodna muzika dobije tri poena. Ali to je samo na papiru, jer su ljudi u SOKOJ-u smislili caku: tri poena dobija samo onaj kompozitor ko dođe i lično prijavi svoje delo. Ali o toj odluci neće da obaveste sve kompozitore, jer kad bi zaista svima nama obračunali po tri poena, smanjili bi ukupnu masu novca pa bi za zabavnu i ozbiljnu muziku ostalo manje para. Pored toga, postoji i neki zajednički fond za koji najviše izdvajaju autori narodne muzike, ali ga oni uopšte ne koriste. Iz tog fonda "ozbiljni" kompozitori uzimaju novac, putuju po svetu organizuju svoje tribine, štampaju luksuzne časopise... Moja poruka njima glasi: "Ozbiljna" gospodo, nemojte da budete ni lopovi, ni prosjaci. Nemojte više od nas da očekujete solidarnost, jer smo pedeset godina bili solidarni, a nemojte ni da uzimate sami jer se to zove krađa. Poštujem ja vaše vrhunsko stvaralaštvo. Ali, pošto ste vi veliki umetnici, velika imena i ličnosti, obratite se Ministarstvu kulture, pa neka vašu umetnost finansira država. Nas narodnjake i država ignoriše. Svi misle da mnogo imamo, pa neće da čuju da nam pomognu. Pa kad je tako, neka nam pripadne barem ono što smo pošteno zaradili. A u SOKOJ-u neka se razgraniče fondovi pa svakom svoje – kao u akcionarskom društvu. I zapamtite, nisu svi narodnjaci tako obesni i tako bogati kao što mislite i kao što gledate na "Pinku". Širom Srbije se peva sasvim druga muzika a mnogi autori jedva sastavljaju kraj s krajem i završavaju kao ja, zaboravljeni od svih. Niko se iz SOKOJ-a nije setio da pita imam li za lekove, za hleb i ostalo, a moje pare su podelili drugi. Molim da objavite ovo pismo kako bi kompozitori narodne muzike bar na ovaj način bili obavešteni da odu u SOKOJ i prijave svoja dela. U protivnom i dalje će primati samo trećinu zarađenog honorara. S poštovanjem,
Nekoliko sugestija Poštovana redakcijo, Kao redovni čitalac vašeg i mog lista, dozvoliću sebi da vam dam nekoliko sugestija. Prvo, kao pasioniranog šahistu obradovala su me osveženja i dobri i aktuelni tekstovi u šahovskoj rubrici. Partije koje objavljujete su prava poslastica za šahiste. Drago mi je što ste nas pozvali da sarađujemo u listu. Kao zaljubljenik u šahovske kombinacije, jer je to najlepša strana šahovske igre, predlažem da objavljujete i lepe kombinacije iz partija velikih majstora kombinatorike: Talja, Laskera, Morfija, Ananda, Velimirovića... Drugo, dosta mi je praznih priča raznih estradnih zvezda i njihove golotinje, posebno neukusne su bile sa Cecinih koncerata. Zatrpavate nas, takođe, praznim pričama o kraljevima, prinčevima i princezama. Dosta je o njima jednom ili dva puta pisati, ali u razmaku. Zar nema u našoj Srbiji i književnika, naučnika, slikara i mladih ljudi drugih profesija koji imaju šta umno da kažu. Šta od pevaljki da čujem mudro? Treće, zašto ne pišete o našim uspešnim i mladim ljudima u inostranstvu koji nam ulivaju nadu, a ne boje se da upotrebe prave reči. Zašto nema tekstova o Srbima u Albaniji, Rumuniji, Mađarskoj, Makedoniji. Ko će o njima i njihovim nevoljama pisati ako ne naši listovi? Zahvaljujem na razumevanju,
|