|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ Pomozite mom sinu Poštovana redakcijo, javlja vam se jedan vaš verni čitalac od prvog broja. Redovno vas kupujem. Pročitao sam za ovo vreme dosta lepih stvari u vašem listu. Mnogim ljudima ste pomogli u raznim kritičnim situacijama, pa pošto je i mene snašla jedna nepoželjna i teška, rešio sam da vam se obratim. Ja sam penzioner, a zna se kakve su penzije nas običnih ljudi. Supruga mi nema penziju, a ja sam i narušenog zdravlja. Pre mesec dana sam operisan. Izvađen mi je jedan bubreg. Imam sina koji je oženjen, supruga mu ne radi a ima i dvoje male dece. Žive od jedne plate, nalaze se u privatnom stanu i moraju plaćati i pozamašnu kiriju. Kako bi rešio makar stambeno pitanje, od firme je dobio nešto kredita i kupio jednu kućicu. Počeo je da je sređuje, kako bi mogao da živi u njoj sa porodicom. Nije ni slutio koliko je kućica bila trošna. Taman je malo sredio krov, a posle dva dana kuća se srušila. Bila je od trošnog ćerpića. Sreća je što u tom trenutku nikog nije bilo unutra, inače bi nastradao. Pošto sam ja penzioner, nisam u mogućnosti da sinu koliko-toliko pomognem, obraćam se vama da objavite ovu molbu svim dobrim ljudima, ako su u mogućnosti, da mi pomognu da bih ja pomogao sinu. Svaki novčani prilog, ma koliki da je, dobro bi došao. Prilažem i prijave tekućih računa koje sam otvorio kod Vojvođanske banke u Sremskoj Mitrovici: Devizni: 355-9010008-27 Astma i lečenje Čitajući članke iz vaše arhive, naišla sam na, za mene, vrlo zanimljiv feljton o lečenju od bronhijalne astme. Metod koji je primenio gospodin Branko Đurica za mene je potpuno nov iako se tako dugo primenjuje. Ljubazno vam molim da me obavestite na koji način mogu doći i do preostalih tekstova iz ovog feljtona s obzirom na to da sam na vašem sajtu našla samo uvodni deo, treći i peti nastavak. Pozdravljam vas i unapred hvala. Dr Radmila Jovanović, Ćuprija Poštovana gospođo, mi Vam jedino možemo pomoći ako dođete do naše redakcije,
Makedonska 31. Iz kompleta "Ilustrovane" fotokopirali bismo
Vam sve nastavke i dali.. Drugi način da Vam izađemo u susret za sada
ne postoji. Sporo učitavanje "Ilustrovanu Politiku" čitam redovno, na Internetu, i mislim da je veoma zanimljiv list sa dosta informacija. Ima samo jednu manu, a to je veoma sporo učitavanje. Da li postoji bilo kakva mogućnost da se to poboljša? Suzana Tošić, Bajlon Dr Đinđiću Nobelovu nagradu za mir Indija je imala Gandija Mohandasa Karamčanda, 1869– 1948, koga je narod nazvao Mahatma, odnosno Velika Duša. Zahvaljujući mirnoj upornosti Mahatme Gandija, velika i mnogoljudna Indija dobila je svoju slobodu, svoj identitet i nezavisnost. Gandi je postao i ostao zaštitni znak Indije, jer je za nju dao svoj život. Ubio ga je fanatik, bolesnik. Sjedinjene Američke Države su imale Martina Lutera Kinga, 1929–1968, najvećeg borca protiv segregacije, koji je Crncima doneo slobodu i ljudsko dostojanstvo. Martin Luter King je postao i ostao njihov zaštitni znak. On je neskladnost nacije pretvorio u zvuke simfonije. Za tu simfoniju je dao život. Ubio ga je fanatik, bolesnik, maloumnik. Republika Srbija je imala jednog i jedinstvenog dr Zorana Đinđića, 1952–2003. godine. Doktora nauka, filozofa, mislioca, stvaraoca. Bistrog uma. Jasne ideje i istinske vizije. Zoran je imao svoj san pozitivan i nedosnevan. San o mjestu Srbije u srcu Evrope i evropskog duha i standarda u srcu Srbije. Zoran je želio. Zoran je znao. Zoran je mogao. Niko kao dr Đinđić nije za tako kratko vreme uspio da se kao državnik i mislilac vine i zauzme mjesto među državnicima Evrope. Što znači da su oni geografski malu Srbiju prihvatili kao ravnopravnu i poštovanu državu. Dr Zoran Đinđić je sva vrata otvorio. Raspolućeno je Zoranovo srce, ali san nije uništen. Ono i dalje kuca. Ubio ga je fanatik, bolesnik, maloumnik. U poslednjih pedeset pet godina bio je jedan Gandi, jedan King i jedan Zoran Đinđić kao zaštitni znak Republike Srbije. Za sve što je učinio za Srbiju, Evropu i svijet dr Zoranu Đinđiću je mjesto među velikanima boraca za mir, odnosno među dobitnicima Nobelove nagrade za mir. Neka se moja želja pretvori u stvarnost. Lazar Manojlović, Bijeljina |